|
U središtu
pozornosti drugoga radnog dana
Teološko-pastoralnog tjedna na Teologiji u Rijeci
bio je odnos medija i
evangelizacije
Rijeka,
4. listopada 2005. (IKA) - Drugoga dana Teološko-pastoralnog tjedna o
odnosu Crkve i medija u utorak 4. listopada na
Teologiji u Rijeci o međusobnom odnosu
evangelizacije i medija te o izazovima i
mogućnostima toga odnosa govorio je dr. Milan
Šimunović. Konstatiravši da se Crkva danas nalazi
u misionarskoj situaciji, s obzirom na naraslu
sekularizaciju i dekristijanizaciju, ustvrdio je
da se osjeća nužnost eksplicitnijeg navještaja
Evanđelja. No, čini se da je na djelu, rekao je,
«fenomen šutljivog demona», što bi se odnosilo na
antimisionarski sindrom u zapadnoj Crkvi. Predlaže
da se nasuprot nagnućima vezanosti na nekadašnje
obrasce treba dijaloški suočiti s modernitetom,
što podrazumijeva i potrebu da Crkva preispita
svoju evangelizacijsku medijsku prisutnost kako bi
se više zauzimala za Evanđelje, a manje za sebe
samu. Masovni mediji prisiljavaju Crkvu da svoju
poruku otkriva iz perspektive današnjega života i
današnje kulture. Traži se drukčijost govora koji
podrazumijeva smirenost u iznošenju uvjerenja bez
retoričke zajapurenosti, osuda, kuknjava i
prijetnji. Trezvenost navjestiteljskog govora
uključuje u sebi i tihu radost i simpatičku
zabrinutost i zauzetost za slušatelja pa je stoga
temeljno pitanje danas pokazati da je vjera važna,
štoviše odlučujuća da bi se moglo razumjeti
čovjeka. Otuda i odgovornost svih koji nastupaju u
javnosti, a predavač je osobito spomenuo važnost
teoloških učilišta koja još uvijek u svojim
programima nemaju razrađenu tzv. Teologiju
komunikacije.
Govoreći o načinima uporabe
medija u katehizaciji mr. Anton Peranić, među
ostalim, je istaknuo važnost uporabe kako starih
tako i novih medija te je pokazao više primjera
komuniciranja katehetskih sadržaja, ne samo putem
tiskanih medija već još više putem Interneta i
novih kompjutorskih tehnologija. Nudeći konkretne
prijedloge i načine uporabe suvremenih medija još
je jednom ukazao na nužnost stalnog praćenja
mogućnosti koje Crkvi stoje na raspolaganju kada
su u pitanju sve noviji i noviji
mediji.
Dr. Ante Crnčević iz Zagreba
govorio je, pak, o problematici odnosa medija pred
nemedijalnošću liturgijske zbilje. U tom je
kontekstu istaknuo osobito zapreke koje se nalaze
pred elektronskim medijima kada je u pitanju
prenošenje liturgijskih slavlja. Crkva se rađa iz
komunikacije s Bogom i iz toga proizlazi
komunikacija sa svijetom i medijima. Liturgija je
uvijek komunikacija. Ona je govor s Bogom i
osobito njeguje govor simbola. U toj raznolikosti
mediji se nalaze pred teškoćom komuniciranja te
raznolikosti, jer stvarnosti mjere nije moguće
posve medijski obuhvatiti. Bogoslužje se u
shvaćanju medija svodi na vjersku manifestaciju,
dok nedostaje otajstveni segment, ne samo u
liturgiji već i općenito u shvaćanju Crkve i
njezina života. Liturgija je nerijetko
instrumentalizirana i iskorištena za proslave koje
nerijetko nemaju misterijski karakter. U opasnosti
smo da i liturgija slavi Crkvu, a ne Boga,
primjerice kada se slavi neki građevinski pothvat.
Poslanje Crkve nije da bude suvremena, već
suvječna. Nužno je staviti naglasak na
razumijevanje otajstvenoga u liturgiji, jer bez
toga ona ostaje ljudski, a ne Božji čin. Dr.
Crnčević govorio je i o važnosti naglašavanja
otajstvenog u prijenosima liturgijskih slavlja.
Naglasak je potrebno staviti na zajednicu koja
slavi, a ne na slušatelje i gledate prijenosa, te
sam prijenos slavlja mora biti prikazan uživo, jer
nije moguće biti sudionik nekog slavlja bez te
činjenice. Različiti oblici komunikacije i govora,
čak i govora šutnje, omogućuju susret s
otajstvenim u liturgiji. Nužna je suradnja
medijskih i liturgijskih stručnjaka kako bi
prijenosi liturgijskih slavlja bili što
uspješniji. Bilo bi poželjno da mediji prenose i
druga liturgijska slavlja, a ne samo slavlja
euharistije. Na kraju je zaključio važnošću
izdavanja liturgijskog vodiča za radijske i
televizijske prijenose liturgijskih
slavlja.
O prilagodbi teološko-katehetskog
govora medijskim načelima govorio je dr. Ivo
Balukčić iz Sarajeva. Ukazavši na uzor svakoga
kršćanskoga komuniciranja - Isusa, predavač je
istaknuo kako priopćivanje znači mnogo više od
pukog iznošenja nekih istina te je ponajprije
priopćavanje samog sebe u ljubavi. Cilj toga
govora nije naučiti neko znanje, nego pokrenuti,
oduševiti i ohrabriti. Isusova je komunikacija
duboko dinamička te je usmjerena svima, posebice
onima na marginama. Njegova je komunikacija
usmjerena životu sugovornika. Crkveni komunikator
danas se s jedne strane mora držati svoga uzora
Krista, a s druge strane mora se služiti novim
jezikom i novim psihološkim obrascima suvremenih
medija.
U poslijepodnevnom dijelu rada
predavanje na temu medijskog ustroja Crkve,
odnosno pod upitom kako se Crkva medijski
predstavlja, održao je prof. Anton Šuljić,
predstojnik Tiskovnog ureda HBK i ravnatelj IKA-e.
Istaknuvši crkveno učenje o nužnosti primjene
novoga jezika i novih psiholoških obrazaca, za što
poticaji dolaze iz medija, opisao je medijsko
okruženje u kojem se nalazi naša Crkva, dajući
širi kontekst nekim neuralgičnim pitanjima i
problematici odnosa Crkve i medija. Općenito,
crkveni mediji još uvijek imaju problema u
snalaženju pred novom situacijom u kojoj se našla
i naša Crkva i naše društvo. Na planu tiskanih
medija problem je ne samo nedovoljna privlačnost
već i dosta snažno klerikalno usmjerenje pojedinih
medija, što može biti otežavajuća okolnost u
situiranju medija u naše društvo. Opremom tekstova
i grafičkim izgledom crkveni mediji nisu
privlačni, no zato imaju pouzdane tekstualne
sadržaje. Crkva u suvremenom hrvatskom društvu još
uvijek traži način najbolje komunikacije, no i
sami pokušaji i napori koje ulaže ukazuju na to da
ona ne odustaje od toga važnog posla.
Drugo
predavanje, vezano uz pad naklade crkvenih
tiskovina, održao je glavni urednik katoličkog
tjednika Glas Koncila Ivan Miklenić. Na nakladi
crkvenih tiskovina odražavaju se svi procesi u
Crkvi, a u njihovoj analizi otkrivaju se društveni
i unutarcrkveni faktori. Ratna zbivanja
prepolovila su nakladu crkvenih tiskovina, a Crkva
je zatim kritizirana kako je presnažna. Povećava
se razlika između crkvenoga i društvenoga tiska.
Među čimbenicima unutar Crkve naveo je, između
ostaloga, kako demokratske promjene u društvu nisu
dovoljno prepoznate u Crkvi, u Crkvi se primjećuje
i nedostatna svjesnost o važnosti crkvenih medija,
dolazi do osipanje vjernika, postoji nelojalna
konkurencija na lokalnim razinama, a zakazao je i
crkveni menadžment. Crkva treba crkvene medije
kako bi utjecala na javnost, kako bi prenosila
svoje poruke širokom krugu ljudi. Stoga je
potrebno usavršavanje crkvenih medija. Crkveni
mediji ne njeguju unutarcrkvenu kritičnost, te je
potrebno otvarati dijalog. Također je potrebno
razraditi strategiju koja bi trebala razvijati
svijest o važnosti crkvenih medija.
Urednik
religijskog programa na HRT-u o. Tonči Trstenjak
govorio je o prisutnosti Crkve na televiziji. Na
početku je govorio o vlastitom iskustvu vezanom uz
medijsko praćenje smrti pape Pavla VI., a napose
pape Ivana Pavla II. Oko 4 milijarde ljudi moglo
je doživjeti i osjetiti dirljive trenutke rastanka
s papom Wojtylom, što je pak pokazalo moć
televizije kao medija. Početni korak za pokretanje
religijskog programa na HRT-u napravljen je 1990.
godine, kada su biskupi zatražili prikladan
vjerski program na televiziji i radiju. Godine
1991. krenula je prva vjerska emisija na
televiziji, te je u nastavku predavač govorio o
osmišljavanju i pokretanju drugih vjerskih emisija
koje su se s vremenom pojavljivale na televiziji.
Istaknuo je također važnost uspješnog
međureligijskog dijaloga na televiziji u tijeku
Domovinskog rata te činjenicu kako tijekom 14
godina nikada nije došlo do sukoba na televiziji,
odnosno napadanja na druge vjerske denominacije iz
redakcije religijskog programa HRT-a. Snimljeno je
tridesetak dokumentarnih filmova. Prenose se
liturgijska slavlja, važni događaji iz Crkve,
posebno izravni prijenosi iz Vatikana, te se
prenosilo tri pohoda pape Ivana Pavla II. u
Hrvatskoj. Izrazio je i kritiku zbog činjenice što
je religijski program postavljen na 2. program
HRT-a, zbog čega je osjetno pala gledanost emisija
na 5 do 7 posto. Religijski program prati redovito
17% gledatelja, prema istraživanju agencije PULS
iz 2001. godine. Napomenuo je također kako se
priprema drugi sporazum Crkve i televizije.
O radu Hrvatskog katoličkog radija,
njegovim dosezima, uspjesima, problemima i
planovima, govorio je ravnatelj HKR-a Robert
Šreter. HKR je osnovan 1997. kao rezultat svijesti
Crkve da joj je potreban takav medij za
evangelizaciju, informiranje i formiranje
slušatelja. HKR pokušava pokriti crkvena i
društvena događanja u Hrvatskoj. Šreter je govorio
i o financiranju neprofitnog HKR-a, istaknuvši
prijatelje, slušatelje koji podupiru financijski
radio, kao i župe koje na sličan način pridonose
financiranju HKR-a. Spomenuo je također
profesionalnost novinara, mrežu suradnika, te
potrebu za dodatnom opremom nužnom za radio s
nacionalnom koncesijom. Istaknuo je kako je HKR
prisutan i na Internetu putem svoje web stranice,
te je predstavio i samu stranicu, istaknuvši
potrebu stvaranja novog radnog mjesta - urednika
spomenute web stranice. Govoreći o Crkvi i
medijima, Šreter je govorio o neobjektivnom odnosu
svjetovnih medija prema Crkvi i zaključio kako je
potrebno više raditi na izgradnji crkvenih medija.
Predavač se na kraju kritički osvrnuo na činjenicu
kako tijekom osam godina postojanja radija nikada
nije učinjena akcija vrha Crkve u Hrvatskoj, koja
je ujedno osnivač radija, kojom bi se potaknuli
vjernici da koriste upravo te
medije.
Glavni urednik Informativnog
programa HRT-a Vladimir Rončević zbog
spriječenosti nije mogao neposredno sudjelovati na
TPT-u, pa je njegovo predavanje "Crkva na
hrvatskom medijskom forumu: ravnopravni sudionik i
sugovornik!?" pročitano. Rončević ističe važnost
Zakona o medijima, spomenuvši obveze HRT-a, a
također i dokumente Crkve o medijima. Rončević je
naglasio visok postotak katolika u Hrvatskoj, što
bi se svakako trebalo uvažavati u medijima.
Govorio je i o odnosu informativnog programa i
Crkve. Vijesti iz Crkve ravnopravno se natječu s
ostalim vijestima unutar tog programa. U
Informativnom programu rade novinari koji prate
vjersku tematiku te se ostvaruje i suradnja s
Religijskim programom HRT-a, a istaknuo je i
važnost Informativne katoličke agencije. Crkva je
ravnopravni sudionik na medijskom prostoru, no za
novi korak ima i prostora i vremena, što olakšava
činjenica da je Hrvatska tranzicijska zemlja. Na
kraju je uputio dobronamjernu kritiku Crkvi,
rekavši kako bi, kao i ostale institucije i ona
trebala biti manje samozatajna.
Nakon
predavanja održana je rasprava. U srijedu 5.
listopada održat će se završni dan TPT-a na
Teologiji u Rijeci, a predavači će se baviti
problemima i perspektivama crkvenih
medija. |
