|
Vatikan, 24. siječnja 2004.
o spomendanu sv. Franje Saleškoga (IKA)
1.
Izvanredni porast uporabe sredstava društvene
komunikacije i njihova povećana dostupnost doveli
su do izuzetnih mogućnosti u obogaćenju života, ne
samo pojedinaca, nego i obitelji. Istodobno se
obitelji danas susreću s novim izazovima koji
proizlaze iz različitih i često kontradiktornih
poruka sadržanih u sredstvima priopćavanja. Tema
izabrana za Svjetski dan sredstava društvene
komunikacije 2004. "Mediji i obitelj: rizik i
bogatstvo" doista je prikladna, jer poziva na
trijezno promišljanje o načinu kako obitelji
koriste medije i, na drugoj strani, kako su
obitelji i njihove brige predstavljene u
medijima.
Ovogodišnja je tema ujedno i
podsjetnik svima, djelatnicima u medijima kao i
onima kojima se oni obraćaju, da svaka
komunikacija ima svoju moralnu dimenziju. Kao što
je sam Gospodin rekao, usta govore iz obilja srca
(usp. Mt 12,34-35). Ljudi uvećavaju ili umanjuju
svoju moralnu veličinu po riječima koje izgovaraju
i po porukama koje izabiru čuti. Kao posljedica
toga, mudrost i razboritost u upotrebi medija
osobito su potrebni kod djelatnika u sredstvima
društvene komunikacije, te kod roditelja i
odgojitelja, jer njihove odluke uvelike utječu na
djecu i mladež za koje su odgovorni i koji su u
konačnici budućnost društva.
2.
Zahvaljujući neviđenom širenju medijskoga tržišta
kroz posljednja desetljeća, mnoge obitelji u
svijetu, čak i one ograničenih sredstava, imaju
sada iz vlastitih domova pristup do mnogih i
raznolikih medijskih izvora. Posljedično, uživaju
u gotovo neograničenim mogućnostima u pitanju
informiranja, obrazovanja, kulturnoga razvoja, pa
i duhovnoga rasta - mogućnostima koje daleko
nadilaze one koje su bile dostupne obiteljima u
ranijim vremenima.
Ipak, tim je medijima
moguće i teško raniti obitelji, predstavljajući
neprikladan ili čak izobličen pogled na život, na
obitelj, na religiju i na moral. Ta moć da se
ojačaju ili da se izbrišu tradicionalne
vrijednosti poput religije, kulture i obitelji,
jasno je uočena na Drugome vatikanskom saboru,
gdje je rečeno: "Da bi se ti instrumenti ispravno
upotrijebili neizbježno je potrebno da svi oni
koji se njima služe poznaju norme moralnoga reda i
da ih na tom području vjerno provode u djelo
(Inter mirifica, 4). Komuniciranje u bilo kojem
obliku mora uvijek biti nadahnuto etičkim
kriterijem poštivanja istine i dostojanstva
ljudskoga života.
3. Ova razmišljanja
odnose se osobito na način na koji mediji
predstavljaju obitelj. S jedne strane, brak i
obiteljski život često su oslikani s osjećajem,
realistično, ali i sa suosjećanjem, što promiče
kreposti poput ljubavi, vjernosti, praštanja
velikodušnoga samodarivanja drugima. To se odnosi
i na medijska predstavljanja koja prepoznaju
neuspjeh i razočaranje koji se neizbježno susreću
među bračnim parovima i obiteljima - napetosti,
sukobi, pogoršanje odnosa, pogrešne odluke i
štetni postupci - no, istodobno, prepoznaju i
nastojanje da se odvoji ispravno od pogrešnoga, da
se razlikuje prava ljubav od njezinih suprotnosti
i da se pokaže nenadomjestiva važnost obitelji kao
temeljne jedinice društva.
S druge strane,
obitelj i obiteljski život prečesto su u medijima
neprikladno prikazani. Nevjera, izvanbračna
seksualna aktivnost i odsutnost moralnoga i
duhovnog vida bračnoga saveza, predstavljeni su
nekritično, dok je ponekad dana potpora rastavi
braka, kontracepciji, pobačaju i homoseksualnosti.
Takvo prikazivanje, promicanjem stvari
neprijateljskih braku i obitelji, šteti općem
dobru društva.
4. Savjesno promišljanje o
etičkoj dimenziji sredstava društvene komunikacije
trebalo bi uroditi praktičnim inicijativama u
svrhu odstranjivanja rizika za dobro obitelji,
rizika što ga nameću mediji, te u svrhu promicanja
ovih moćnih sredstava kao pravih izvora
obogaćenja. Posebnu odgovornost u tom smislu imaju
sami djelatnici u sredstvima društvene
komunikacije, zajedno s državnim vlastima i
roditeljima.
Papa Pavao VI. istaknuo je da
bi djelatnici u medijima trebali "poznavati i
poštivati potrebe obitelji, što od njih ponekad
može iziskivati istinsku hrabrost, a uvijek i
visoku svijest o odgovornosti" (Poruka za Svjetski
dan društvene komunikacije1969). Nije lako
oduprijeti se tržišnim pritiscima ili zahtjevima
prilagođavanja svjetovnim ideologijama, no to je
ono što odgovorni djelatnik u sredstvima društvene
komunikacije mora učiniti. Ulog je visok, jer
svaki napad na temeljnu vrijednost obitelji ujedno
je i napad na istinsko dobro
čovječanstva.
Same državne vlasti imaju
ozbiljnu dužnost pružanja potpore braku i obitelji
poradi dobra samoga društva. Umjesto toga, mnogi
sada prihvaćaju i provode nečuvene liberalističke
argumente skupina koje zagovaraju čine što
pridonose teškoj pojavi krize obitelji i
slabljenju same ideje obitelji. Bez povratka
cenzuri, nužno je da državne vlasti uspostave
regulative i postupke kako bi se zajamčilo da
mediji ne djeluju protiv dobra obitelji.
Predstavnici obitelji morali bi biti zastupljeni u
stvaranju takve politike.
Odgovorni za
politiku medija i javnoga sektora moraju također
raditi na ravnomjernom rasprostiranju medijskih
izvora na državnoj i međunarodnoj razini,
poštujući integritet tradicionalnih kultura. Ne bi
se smio steći dojam da mediji imaju program
suprotstavljen važnim obiteljskim vrijednostima
tradicionalnih kultura ili da im je cilj
zamijeniti te vrijednosti sekulariziranim
vrijednostima potrošačkoga društva, kao dio
procesa globalizacije.
5. Roditelji, kao
prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece, također
su i prvi koji će ih poučiti o medijima. Pozvani
su da izvježbaju svoje potomstvo za "odmjerenu,
kritičku, pažljivu i razboritu uporabu medija" u
kući (Familiaris consortio, 76). Kad roditelji to
čine dobro s ustrajnošću, dolazi do velikoga
obogaćenja obiteljskoga života. Čak i vrlo mala
djeca mogu biti poučena važnim lekcijama o
medijima: kako ih proizvode ljudi koji žele
prenijeti neku poruku; kako su to često poruke da
se nešto učini - da se nešto kupi, da se preuzme
neki dvojbeni stav ili ponašanje - kako to nije
najbolji interes djeteta ili nije u skladu s
moralnom istinom; kako djeca ne bi trebala
nekritički prihvaćati ili oponašati ono što nađu u
medijima.
Roditelji također moraju urediti
uporabu medija u kući. To bi trebalo uključiti
planiranje i raspored uporabe medija, strogo
ograničenje vremena koje djeca posvećuju medijima,
pronaći načine zabave u obitelji, neke medije u
potpunosti isključiti i povremeno isključiti sve
poradi drugih obiteljskih aktivnosti. Iznad svega,
roditelji bi trebali dati dobar primjer djeci,
vlastitim promišljenim i selektivnim korištenjem
medija. Često će uočiti da im je od pomoći ako se
udruže s drugim obiteljima u svrhu proučavanja i
razgovora o problemima i mogućnostima koje
proizlaze iz uporabe medija. Obitelji se ne smiju
ustručavati kazati izdavačima, oglašivačima i
državnim vlastima što je ono što žele i što je ono
što ne žele.
6. Sredstva društvene
komunikacije imaju ogroman pozitivan potencijal u
promicanju važnih ljudskih i obiteljskih
vrijednosti, te na taj način pridonose obnovi
društva. Obzirom na njihovu veliku moć u
oblikovanju ideja i u utjecanju na ponašanje,
djelatnici u medijima trebali bi spoznati da imaju
moralnu odgovornost ne samo da obitelji na svaki
mogući način ohrabre i potpomognu, nego i da
upotrijebe mudrost, dobru prosudbu i poštenje u
predstavljanju tema koje uključuju seksualnost,
brak i obiteljski život.
Mediji su svakodnevno
prihvaćeni kao obiteljski gost u mnogim domovima i
obiteljima. Na ovaj Svjetski dan sredstava
društvene komunikacije ohrabrujem djelatnike u
medijima kao i obitelji da prepoznaju ovaj
jedinstveni privilegij, ali i odgovornost koju on
za sobom povlači. Neka svi koji se bave medijima
priznaju da su doista "poslužitelji i upravitelji
neizmjerne duhovne moći koja pripada baštini
čovječanstva, a namijenjena je obogaćenju čitave
ljudske zajednice" (Adress to Communications
Specialists, Los Angeles, 15. rujna 1987., 8). A
obitelji neka uvijek budu u mogućnosti pronaći u
medijima izvor pomoći, ohrabrenja i nadahnuća, dok
nastoje živjeti kao zajednica života i ljubavi,
odgajati mlade ljude u dubokim moralnim
vrijednostima i unapređivati kulturu solidarnosti,
slobode i mira. |
