|
Vatikan, 2. travnja 2008. (Radio Vatikan) -
Svojim je papinstvom svjedočio u svijetu milosrđe Uskrsloga Krista, i znao
je hrabro nositi križ Kristove muke – u to je otajstvo papa Benedikt XVI.
smjestio povijest i službu Ivana Pavla II., za kojega je, na treću
obljetnicu njegova preminuća, danas dopodne služio Svetu Misu na Trgu
svetoga Petra. Četrdeset tisuća vjernika iz raznih krajeva svijeta okupilo
se kako bi još jednom – putem riječi prijatelja i nasljednika na Petrovu
prijestolju – razmišljali o svjedočanstvu koje je Crkvi ostavio papa
Wojtyła.
Čovjek neumoran u tijelu i duhu, koji čvrsto drži križ koji će ponijeti na
sve četiri strane svijeta. Taj križ koji je i posljednje uporište čovjeka
oslabljenoga u tijelu, ali ne i u duhu, i koji se vraća u Očev dom –
dirljivi je prikaz koji je papa Benedikt XVI. dao u spomen, i za
razmišljanje tisućama vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra, a
potaknutih osjećajima prema sluzi Božjemu Ivanu Pavlu II., koji nikada nisu
oslabili. Papa Benedikt XVI. je isprepleo ta dva prizora, koji osobitom i
simboličnom sličnošću sami govore o početku i svršetku izvanrednoga
papinstva: o mladome papi Wojtyłi koji nakon Mise na početku pontifikata
uzdiže križ na pastoralu prema mnoštvu – gotovo kao da i gestom želi
istaknuti riječi koje je malo prije toga izgovorio: Širom otvorite vrata
Kristu“; te ostarjeli papa Wojtyła koji kao da se uhvatio za križ u
posljednji Veliki petak svojega života, u privatnoj kapeli, dok je slušao
razmatranja Križnoga puta u Koloseumu. I opet nekim nedokučivim spletom, ta
je razmatranja napisao onaj koji će ga manje od mjesec dana poslije
naslijediti u vodstvu opće Crkve.
Križ i Uskrsnuće – za Benedikta XVI. to je ključ za shvaćanje što je za
veliki dio čovječanstva bio Ivan Pavao II.. U stvari, cijeli život moga
voljenog prethodnika, a posebice njegovu Petrovu službu, možemo tumačiti u
znaku Uskrsloga Krista. Njegovao je izvanrednu vjeru u Njega, i s Njim je
vodio blizak, jedinstven i neprekidan razgovor. Među brojnim ljudskim i
nadnaravnim osobinama, posjedovao je, naime, i iznimnu duhovnu i mističnu
osjetljivost. Dovoljno je bilo promatrati ga dok je molio: doslovno je
uranjao u Boga, i činilo se da mu je sve drugo u tim trenucima nevažno –
naglasio je Sveti Otac.
Međutim, čvrsto stablo tih osobina, zbog kojih je taj papa koji je došao iz
daleke zemlje, vrlo brzo zavoljen i postao predmetom divljenja, uranjalo je
svoje korijene u patnje kojih Ivan Pavao II. nije bio pošteđen. Još kao
dijete, Karol Wojtyła je na svojemu putu, u svojoj obitelji i narodu, naišao
na križ – primijetio je Sveti Otac. Vrlo rano je odlučio nositi ga zajedno s
Isusom, slijedeći njegove tragove. Želio je biti njegov vjerni služitelj sve
do prihvaćanja poziva na svećeništvo kao dar i obvezu za cijeli život. S
Njim je živio, i s Njim je želio i umrijeti. I danas, kao i prije tri godine
– kazao je nadalje Sveti Otac – Crkva je bila uronjena u vazmeno duhovno
ozračje, a čitanja na Misi zadušnici podsjetila su na riječi anđela
Uskrsnuća, koje je Ivan Pavao II. pretvorio u apostolski program: „Ne bojte
se!“. Uvijek ih je izgovarao čvrstom postojanošću, u početku uzdižući
pastoral na čijem se vrhu nalazi Križ, a poslije, kada je oslabila njegova
tjelesna snaga, gotovo hvatajući se za njega, sve do onoga posljednjeg
Velikog petka, kada je na Križnome putu sudjelovao iz privatne kapele,
stišćući Križ u rukama. Ne možemo zaboraviti to njegovo posljednje tiho
svjedočanstvo ljubavi prema Isusu. I taj rječiti prizor ljudskoga trpljenja
i vjere, na taj posljednji Veliki petak, pokazao je vjernicima i čitavome
svijetu tajnu cijeloga kršćanskog života. Onaj „Ne bojte se“ – istaknuo je
potom Benedikt XVI. – nije se temeljio na ljudskim snagama, ni na
postignutim uspjesima, nego jedino na Riječi Božjoj, na Križu i Kristovu
uskrsnuću. I malo pomalo kako je taj snažni i hrabri Papa bio lišavan svega,
na koncu i samoga govora, to je predanje Kristu bilo sve očiglednije.
Sluga Božji Ivan Pavao II. upoznao je i osobno doživio strahovite tragedije
XX. stoljeća, i dugo se pitao što bi moglo zaustaviti plimu zla. Odgovor se
nije mogao naći drugdje nego u Božjoj ljubavi. Samo je Božansko milosrđe,
naime, u stanju postaviti granicu zlu; samo svemoguća ljubav Božja može
svladati bahatost zlobnika i razornu moć samoljublja i mržnje – kazao je
papa Benedikt XVI., te ove posljednje misli posebice povjerio sudionicima
prvoga Kongresa o Božanskome milosrđu, koji je započeo ovom Misom, a trajat
će do nedjelje. Na svršetku propovijedi, Sveti je Otac izrazio zahvalnost
toj – kako je kazao – „izabranoj duši“: Neka Crkva, slijedeći njegov nauk i
primjer, vjerno i bez kompromisa nastavi svoje evangelizatorsko poslanje,
neumorno šireći Kristovu milosrdnu ljubav, izvor istinskoga mira za cijeli
svijet.
|
