|
Vatikan,
23. studenoga 2003. (IKA)
Časna
braćo u biskupstvu, draga braćo i
sestre!
1. "Molite dakle gospodara žetve da
radnike pošalje u žetvu svoju" (Lk 10,2)
Iz
tih Isusovih riječi upućenih apostolima izvire
skrb što je Dobri pastir uvijek pokazuje svojim
ovcama. On čini sve da one "život imaju, u
izobilju da ga imaju" (Iv 10,10). Nakon svoga
uskrsnuća, Gospodin će svojim učenicima povjeriti
odgovornost da nastave njegovo vlastito poslanje,
kako bi evanđelje bilo naviješteno ljudima svih
vremena. I toliko je njih koji su velikodušno
odgovorili i još uvijek odgovaraju na njegov
trajni poziv: "idi za mnom!" (Iv 21,22). To su
muškarci i žene koji prihvaćaju da posvete svoj
život potpunom služenju njegovu
Kraljevstvu.
U prigodi sljedećega 41.
svjetskog dana molitve za zvanja, koji će se
tradicionalno obilježiti uz IV. vazmenu nedjelju,
svi će se vjernici ujediniti u žarkoj molitvi za
zvanja svećeništva, posvećenog života i
misionarskoga služenja. Doista, prva je naša
dužnost moliti "Gospodara žetve" za one koji već
iz bližega slijede Krista u svećeničkom i
redovničkom životu, te za one koje On, u svome
milosrđu, ne prestaje pozivati u tako važne
crkvene službe.
2. Molimo za
zvanja!
U apostolskom pismu Novo millenio
inuente, primijetio sam da "se danas, usprkos
snažnim procesima sekularizacije, u svijetu osjeća
raširena potreba za duhovnošću, koja se velikim
dijelom očituje upravo u obnovljenoj potrebi za
molitvom" (br. 33). U tu "potrebu za molitvom"
uključuje se i naša jednoglasna prošnja Gospodinu
da "pošalje radnike u žetvu svoju".
S
radošću mogu zaključiti da se u mnogim mjesnim
Crkvama oblikuju skupine koje mole za zvanja. U
bogoslovskim sjemeništima, kao i u kućama
formacije redovničkih i misionarskih zajednica
održavaju se susreti s istim ciljem. Brojne
obitelji postaju mala središta molitve, pomažući
tako mladima da hrabro i velikodušno odgovore na
poziv božanskoga učitelja.
Da! Poziv u
isključivu službu Kristu i njegovoj Crkvi
neizreciv je dar božanske dobrote, dar što ga
valja s ustrajnošću i poniznim povjerenjem
tražiti. Njemu se kršćanin mora uvijek sve više
otvarati, bdijući da ne potroši uzalud "vrijeme
milosti" i "vrijeme pohođenja" (usp. Lk
19,44).
Osobitu vrijednost dobiva molitva
vezana uz žrtvu i patnju. Patnja, življena kao
dopunjavanje onoga što nedostaje "mukama Kristovim
za Tijelo njegovo, za Crkvu" (Kol 1,24), postaje
najučinkovitiji oblik prošnje. Toliki bolesni u
svim dijelovima svijeta združuju svoje boli s
Isusovim križem, kako bi izmolili sveta zvanja!
Oni i mene duhovno prate u mome petrovskom suženju
što mi ga je Bog povjerio, te daju evanđeoskoj
stvari neizreciv doprinos, pa makar to bilo u
potpunoj skrovitosti.
3. Molimo za pozvane
u svećeništvo i posvećeni život!
Žarka mi
je želja da molitva za zvanja još više ojača.
Molitva koja treba biti klanjanje pred otajstvom
Boga i zahvala za "velike stvari" što ih je On
učinio i ne prestaje činiti, unatoč ljudskoj
slabosti. Kontemplativna molitva, ispunjena
zadivljenošću i zahvalnošću zbog dara
zvanja.
U središtu svih molitvenih
inicijativa stoji euharistija. Oltarsko otajstvo
ima odlučujuću vrijednost za rođenje zvanja i za
njihovu ustrajnost, jer iz Kristove otkupiteljske
žrtve pozvani mogu zahvatiti snagu da se potpuno
posvete navještaju evanđelja. Dobro je da se
euharistijskome slavlju doda i klanjanje pred
Presvetim sakramentom, produžujući tako, na neki
način, otajstvo svete mise. Kontemplacija Krista,
stvarno i bitno prisutnoga pod prilikama kruha i
vina, može izazvati u srcu onoga koji je pozvan u
svećeništvo ili u neko posebno poslanje u Crkvi
onaj isti polet koji je potakao Petra na brdu
Preobraženja da kaže: "Gospodine, dobro nam je
ovdje biti" (Mt 17,4; usp. Mk 9,5; Lk 9,33). To je
povlašteni način razmatranja Kristova lica, s
Marijom i nasljedujući Mariju, koja se po svome
unutarnjem stavu doista može nazvati
"euharistijskom ženom" (Enciklika Ecclesia de
Eucharistia, 53).
Neka sve kršćanske
zajednice postanu "istinske škole molitve", u
kojima se moli da ne ponestanu radnici u
prostranome polju apostolskoga djela. Neophodno
je, zatim, da Crkva stalnom duhovnom brigom prati
one koje je Bog već pozvao i koji "prate Jaganjca
kamo god pođe" (Otk 14,4). Mislim na svećenike,
redovnice i redovnike, pustinjake, posvećene
djevice, članove svjetovnih instituta, općenito,
na sve one koji su primili dar poziva i nose to
"blago u glinenim posudama" (2 Kor 4,7). U
otajstvenome Tijelu Kristovu postoji velika
raznolikost služenja i darova (usp. 1 Kor 12,12),
koji su svi namijenjeni posvećenju kršćanskoga
naroda. U međusobnoj skrbi oko svetosti, koja mora
pokretati svakoga člana Crkve, nužno je moliti da
bi "pozvani" ostali vjerni svome pozivu te
postigli najvišu moguću mjeru evanđeoskoga
savršenstva.
4. Molitva pozvanih
U
posidonalnoj apostolskoj pobudnici Pastores dabo
vobis potcrtao sam da je "nezatomljiva potreba
pastoralne ljubavi prema vlastitoj mjesnoj Crkvi i
sutrašnjici njezinoga služenja upravo skrb da
svećenik nađe, tako reći, nekoga tko će ga
zamijeniti u svećenišvu" (br. 74). Znajući da Bog
poziva one koje hoće (usp. Mt 3,13), briga svakoga
Kristova službenika mora biti ustrajna molitva za
zvanja. Nitko nije u mogućnosti bolje od njega
shvatiti hitnost smjene naraštaja koja će dovesti
velikodušne i svete osobe poradi navještaja
evanđelja i posluživanja
sakramenata.
Upravo je pod tim vidom
potrebno, kao nikad prije, "duhovno prijanjanje uz
Gospodina i uz vlastiti poziv i poslanje" (Vita
consecrata, br. 63). O svetosti pozvanih ovisi
snaga njihova svjedočanstva, koje može dotači
osobe potičući ih da svoj život povjere Kristu. To
je način na koji se valja oduprijeti padu broja
zvanja u posvećeni život, koji prijeti opstanku
mnogih apostolskih djela, osobito u misijskim
zemljama.
Usto, molitva pozvanih, svećenika
i posvećenih osoba, dobiva osobitu vrijednost, jer
se uključuje u Kristovu svećeničku molitvu. On u
njima moli Oca da posveti i zadrži u svojoj
ljubavi one koji, iako nisu od ovoga svijeta, tome
svijetu pripadaju (usp. Iv 17,14-16).
Duh
Sveti neka od Crkve učini narod molitelja koji
podižu svoj glas nebeskome Ocu kako bi izmolili
sveti poziv u svećeništvo i posvećeni život.
Molimo da bi oni koje je Gospodin izabrao i pozvao
bili vjerni i radosni svjedoci evanđelja kojemu su
posvetili svoj život.
5. Tebi se,
Gospodine, s povjerenjem utječemo!
Sine
Božji,
poslani od Oca ljudima svih vremena
i
iz svih krajeva svijeta!
Zazivamo te
posredništvom Marije,
Majke tvoje i Majke
naše:
neka u Crkvi ne ponestane
zvanja,
posebno onih za potpuno posvećenje
tvome Kraljevstvu.
Isuse, jedini Spasitelju
čovjeka!
Molimo te za našu braću i
sestre
koji su na tvoj poziv u svećeništvo, u
posvećeni život i u misije
izrekli svoj
"da".
Neka se njihov život iz dana u dan
obnavlja,
te postanu živuće
evanđelje.
Gospodine milosrdni i
sveti,
nastavi slati nove radnike
u žetvu
svoga Kraljevstva!
Pomozi onima koje
pozivaš da te slijede
u ovom našem
vremenu:
daj da, motreći tvoje lice,
radosno
odgovore na divno poslanje
što im ga povjeravaš
za dobro svoga Naroda i svih ljudi.
Ti koji
si Bog i živiš i kraljuješ
s Ocem i Duhom
Svetim
u vijeke vjekova. Amen. |
