|
Predavanje jednoga
od najpoznatijih protestantskih živućih teologa u
Zagrebu
Zagreb,
21. svibnja 2005. (IKA) - Jedan od najvećih živućih protestantskih
teologa prof. dr. Juergen Moltmann sa sveučilišta
u Tuebingenu u Njemačkoj, održao je u prostorijama
Knjižnice i čitaonice "Bogdan Ogrizović" u Zagrebu
predavanje o temi "Nije li povjerenje dobro, a
kontrola još bolja? - O slobodi i sigurnosti u
'slobodnom' svijetu". Predavanje je održano u
organizaciji Teološkog fakulteta "Matija Vlačić
Ilirik".
Predstavnike pojedinih kršćanskih
Crkava, među kojima je bio i zagrebački pomoćni
biskup Vlado Košić, u ime Teološkog fakulteta
"Matija Vlačić Ilirik", pozdravila je dr. Lidija
Matošević, prodekanica Fakulteta. Tom je prilikom
istaknula kako je u Moltmannovoj teologiji i danas
toliko toga inspirativnoga, budući da je riječ o
„velikoj teologiji“ koja podrazumijeva kršćanski
Credo, zaključila je.
Prof. Juergen
Moltmann, kojemu je ovo bio prvi posjet Zagrebu, u
svojemu se predavanju usredotočio na nekoliko
bitnih pojmova i pitanja kao što su povezanost
vjere i istine, stjecanje i ponovno uspostavljanje
narušenoga povjerenja i to na osobnoj i političkoj
razini te povjerenje u Boga.
Osvrnuvši se na
Lenjinovu maksimu kako je „povjerenje dobro, a
kontrola još bolja“, Moltmann se ukratko osvrnuo
na sustavno provođenje kontrole kroz sigurnosne
službe u bivšim sustavima. Takva je kontrola nužno
vodila u stvaranje „sigurnosne države“ koja
razdire samu sebe „saplićući se u imaginarnim
brojkama“ budući da više nitko ne govori istinu. U
tom se smislu postavljaju dva osnovna pitanja: ako
bez kontole nema povjerenja, možemo li vjerovati
onomu koji kontrolira, te pitanje ako bez slobode
nema sigurnosti, koja nam sigurnost može zajamčiti
slobodu? U eshatološkom smislu, pojasnio je,
povjerenje je životna atmosfera bez koje je
čovjekov život nemoguć. U političkom pak smislu
ustav je osnova temeljnoga povjerenja. Tu se
Moltmann ponovno zapitao kvari li politika ljudski
karakter, odgovorivši kako shvaćanje politike kao
borbe za moć u kojoj se ne propituje sadržaj
istine, već se propituje učinkovitost koja tomu
može pridonijeti, što je vidljivo u svakom ratu u
kojem je istina iskrivljena.
Govoreći pak o
pitanju narušenoga i pokušaja ponovnoga
uspostavljanja povjerenja, istaknuo je kako je to
moguće ako slijedimo tri osnovna koraka. Najprije
je potrebno priznati vlastitu krivnju što nas vodi
k slobodi i istini, zatim se iskreno kajati za
krivnju jer je „kajanje bez oprosta besplodno
mučenje, a opraštanje grijeha otvara novu
budućnost“, što nam uvelike pomaže da se okrenemo
pravednosti. Slijedi potom izravnavanje štete
odnosno ispravljanje pogrešaka. U konačnici,
slijedi otpuštanje grijega te uspostavljanje
ponovnoga povjerenja i korak k novom početku jer
je „povjerenje koje nastaje kao posljedica
obraćenja čvrsto, budući da je prošlo kroz faze
iskrivljenoga povjerenja i na taj način je postalo
vjerodostojnije“. Zato takvomu čovjeku „prije
možemo vjerovati nego nekomu tko kaže da nikada
nije pogriješio“. Isto tako, i problemi na
političkoj razini mogu se riješiti uvođenjem mjera
povjerenja ili mirovne politike, kao npr. u
posljeratnom razdoblju u Njemačkoj.
Na
kraju, Moltmann se upitao kojemu Bogu možemo
vjerovati s obzirom na to da danas svatko sebi
stvara osobnoga boga, ustvrdivši da je istinski
Bog „onaj koji nosi, Bog koji s namama skupa
pati“, baš kao što je nekoć patio s izraelskim
narodom oslobodivši ga na kraju od ropstva.
Njegova je moć njegovo „svetrpljenje“, i
stvaralačka moć kojom Bog čovjeka vodi kroz
životne tjesnace. O Boga se zato možemo uprijeti
kao čvrsti temelj našega življenja, zaključio je
Moltmann. |
