|
U Izjavi Srpske
pravoslavne crkve osuđuje se pokolj civila u
Srebrenici
Beograd, 10. lipnja 2005. (IKA) - Srpska pravoslavna crkva
objavila je 10. lipnja na svojim Internet
stranicama izjavu "Gospode, ne ponovilo se!" u
kojoj oštro osuđuje pokolj civila u Srebrenici.
Izjava je reakcija na video snimke objavljene u
tijeku sudskog procesa Slobodanu Miloševiću, na
kojima pravoslavni svećenik blagoslivlja skupinu
uniformiranih osoba koje su kasnije sudjelovale u
smaknuću bošnjačkih civila u blizini Srebrenice. U
Izjavi se izražava zgražanje nad takvim
hladnokrvnim ubijanjem nenaoružanih, nemoćnih
civila, te se posebice osvrće na blagoslov što ga
je pravoslavni svećenik udijelio postrojbi
"Škorpiona".
Napominjući kako Srpska
pravoslavna crkva nije sudska institucija, ni
država, pa ni politička organizacija, u Izjavi se
nastoji predstaviti prava uloga Crkve u društvu.
Ističe se također da svaki član Crkve ima svoju
savjest, svoje viđenje stvarnosti i događaja, što
posebice dolazi do izražaja u izvanrednim
okolnostima, kada su smrt i stradanje bliži nego
inače. Stoga u slučaju rata "svećenik često dobiva
na važnosti, a njegovi postupci - na značenju i na
odgovornosti", te "nije lako, ni beznačajno, biti
duhovnik, ispovjednik, svjedok, savjetnik, izvor
posljednje nade". Svećenik se, na taj način,
nalazi uz one koji od njega očekuju utjehu.
Nadalje se navodi kako SPC nikoga ne doživljava
strancem ili svojim neprijateljem, potkrepljujući
tu tvrdnju podsjećanjem na razdoblje nakon Prvoga
svjetskog rata, kada je zbog njegovih žrtava SPC
na više godina odlučila uskratiti pričest njegovim
sudionicima.
U slučaju rata, pojašnjava se
u Izjavi, nepisani je običaj da svećenik isprati
vjernike molitvom, no on ne može znati što će se
nakon molitve događati. Ipak, on se ne smije
pretvoriti "u takozvanog običnog čovjeka". "Koliko
god bilo stradanje bližnjih, služitelj Božji ne
može se pretvoriti u služitelja naroda", nego mora
prepoznati ono što je važnije, ponajprije ono
općeljudsko iznad nacionalnoga, potom utjehu povrh
poticanja, plemenitost nad
junaštvom.
Podsjećajući potom na srpske
žrtve u istočnoj Bosni 1992. godine, neke i
poimenično, u Izjavi se zabranjuje bilo kakva
osveta, te se odriče pravo na neljudsko ponašanje
i hladnokrvna ubojstva. Kao jedini način kidanja
toga "lanca smrti" navodi se uvažavanje i spomen
žrtava, te iskrena molitva za sve žrtve.
Na
kraju Izjave sve se poziva da pomognu kako bi
prestalo međusobno "licitiranje krivnjom", te
patnje nevinih ne postanu razlogom novih zločina,
kako se nikada više ne bi čuo onaj "neljudski,
'škorpionski' glas koji se smije tuđem strahu i
nemoći". Tek tako će se moći iskreno, iz dubine
duše, zavapiti: "Gospode, ne ponovilo se!", ističe
se u Izjavi SPC. |
