|
Predavanje dr.
Tončija Matulića na biskupijskom seminaru za
vjeroučitelje srednjih škola u
Đakovu
Đakovo,
21. svibnja 2005. (IKA) - Na temu "Odgovorno življena spolnost u
svjetlu nauka Katoličke crkve", na Teologiji u
Đakovu održan je u subotu 21. svibnja biskupijski
seminar za vjeroučitelje srednjih škola. Seminar
je započeo meditacijom koju je vodila s. Ljiljana
Radošević. Pozdravnu riječ uputila je predstojnica
Biskupijskog katehetskog ureda u Đakovu i
organizatorica seminara dr. s. Lucila Zovak. Potom
je koordinaciju i vođenje preuzeo vjeroučitelj
Ivica Živković.
U prvom dijelu seminara
predavač je bio dr. Tonči Matulić, profesor
moralne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu i član Državnog povjerenstva
za kreiranje nacionalnog programa spolnog odgoja.
U uvodnom dijelu predavanja dr. Matulić
istaknuo je težinu definiranja moralnih normi u
današnjem društvu te prenošenje tih normi i
vrijednosti drugima, ponajprije mladeži koju treba
odgajati. Kada se govori o spolnom odgoju treba ga
uvijek povezivati s ljubavlju, jer se danas često
događa da su djeca plod strasti i požude, a ne
istinske ljubavi, o čemu govore i crkveni
dokumenti. Problemi koji danas otežavaju spolni
odgoj mladih su: hedonizam, relativizam,
individualizam, konzumerizam i dr. S druge strane
moralne norme nameću se izvana pod pritiskom, one
su neosobne i objektivne, u čemu veliku ulogu
imaju mediji. Današnji spolni odgoj treba nadići
stari model koji je nametao vrednote i tražio
poslušno prihvaćanje. Danas, pak, treba pomoći
mladima da otkriju vrednote koje se već nalaze u
njima, treba oduševiti mladog čovjeka za vrednote,
a ne ih nametati.
Predavač je u uvodnom dijelu
također usporedio dva pristupa spolnom odgoju:
Memo AIDS i Teen star. Zaključio je da je Memo
AIDS vježba, trening i program prevencije, ali
nikako odgojni program. Odgoj treba pomoći nekome
da se "digne na svoje noge", odraste i postane
samostalna i potpuna osoba, a Memo AIDS ne sadrži
odgojne elemente, nego samo pomaže prevenciju
bolesti ili neželjene trudnoće po načelu manjeg
zla.
Primarno i neotuđivo pravo odgoja djece
pripada samo roditeljima, a svi ostali su
delegirani, subordinirani, primaju pravo odgoja
djece od njihovih roditelja, pa se stoga ne može
nametati nekakav program koji nije u skladu sa
zahtjevima roditelja i kojega oni ne prihvaćaju.
Opći spolni odgoj mora biti u skladu s
očekivanjima roditelja koji svoju djecu
povjeravaju na odgajanje.
U provedbi
programa spolnog odgoja, predavač je govorio o
nekoliko bitnih pristupa koji se na smiju
zanemariti. Načelo osobe - treba poći od
pretpostavke da je čovjek stvoren na sliku Božju i
to kao osoba. Čovjek je istovremeno i duhovno i
materijalno biće, i to jednako istovremeno. Da bi
se izgradio osobni identitet potrebno je
integrirati te dvije dimenzije osobe. Današnji
permisivizam i promiskuitet rađaju gubitkom
identiteta. Osoba je višeznačna i
višedimenzionalna (pluridimenzionalna). Taj sklad
višedimenzionalnosti osobe izražen je pojmom
prosopometrija. Osobna višedimenzionalnost se
sastoji od tjelesnosti, afektivnosti,
emocionalnosti, intelektualnosti, duhovnosti,
kulturalnosti, društvenosti i obitelji.
"Arhitektura" osobe ovisi o ekvilibriju, ravnoteži
tih dimenzija osobe - jedna bez druge ne mogu, a
ako se zanemari jedna dimenzija, osoba propada.
Dimenzije osobe nemaju apsolutnu vrijednost, nego
su relativne, a ako neku dimenziju apsolutiziramo
(npr. tjelesnost) to postaje pogubno za razvoj
osobe koja se ne razvije uravnoteženo nego
iskrivljeno, nepravilno. Svaka dimenzija osobe je
cjelina za sebe i u odgoju traži stručnost i
kompetenciju, odnosno cjelovit odgoj zahtjeva
interdisciplinarnost, suradnju raznih stručnjaka.
Cjelovit odgoj zahtjeva ravnomjerno zahvaćanje
svih dimenzija osobe. Pri tome treba paziti da je
svaka osoba individua, original i neponovljiva,
svi smo višedimenzionalni, ali svatko na svoj
način. Nije dopušten kolektivizam i opći pristup
koji ne pazi na individualne posebnosti i potrebe.
Također treba poštivati načelo društvenosti,
odnosno da je čovjeku društvenost konstitutivna,
da se ostvaruje u svojoj osobnosti tek u
interakciji s drugima, te treba naći pravu mjeru
između individualizma i društvenosti.
Svaka
osoba ima "osobni embij", središte osobe,
potencijalnost koju treba razviti. Ako se ugrozi
središte osobe, ona se urušava. To je vrijednosno
žarište u kojem je sadržano što sam i tko sam, i
temeljno opredjeljenje, odnosno za što živim. To
je mjesto sebeposjedovanja i sebedarja. Da bismo
se mogli drugome dati, najprije moramo sebe
posjedovati na toj najintimnijoj razini. Cjeloviti
odgoj cilja upravo na to središte osobe, a ne na
druge nabrojane dimenzije osobe kojima se bave
specifične znanosti (biologija, psihologija,
dogmatika, sociologija).
U predavanju je
bilo riječi i o određenju vrijednosti. Može se
pristupiti dvostruko određenju vrijednosti:
objektivno i pozitivno. Objektivno određenje
vrijednosti znači da spolnost nadilazi osobu,
objektivna je ili transsubjektivna vrijednost jer
su svi pogođeni tim fenomenom, svi su ljudi spolna
bića, spolno određeni. Prije svega objektivno
znači svima spoznatljivo, prihvaćanje nečega što
je svima poznato kao vrijednost.
Pozitivno
određenje vrijednosti spolnosti znači da je ona
privlačljiva, atraktivna, neodoljiva. Pozitivno
određenje znači spoznavanje i prihvaćanje nečega,
jer je dobro. Ne govoriti putem zabrana, o onome
što se ne smije, nego pozitivno, zašto je to
privlačno, što je u spolnosti lijepo, zauzeti
pozitivan stav, spoznati u čemu je vrijednost. Pri
tome odlučujuću ulogu ima stožerna krepost
umjerenosti koja je uvjet moralne zrelosti, a iz
nje izlazi krepost čistoće. Odgojni objektivizam
pristupa gotovo nametljivo, njegov cilj je
prihvaćanje, ali objektivno bi zapravo trebalo
odjeknuti na personalnom području pozitivno, da se
spozna prava vrijednost spolnosti bez
nametanja.
Treba također poštivati načelo
postupnosti koje određuje pravu mjeru
objektivnosti i subjektivnosti ovisno o dobi i
mogućnostima. Objektivno i subjektivno se u odgoju
prožimaju, te objektivne vrijednosti treba
prenijeti na subjektivno područje ovisno o
situaciji pojedinca. Također treba poštivati
načelo dijaloga koje zahtijeva konfrontaciju dvaju
različitih svjetonazora, ali ne mora nužno značiti
slaganje mišljenja. Potrebno je dopustiti svakome
da izrazi svoje mišljenje, saslušati ga i uvažiti.
Nakon predavanja uslijedila je diskusija vezana uz
temu i poteškoće u provedbi programa spolnog
odgoja.
U drugom dijelu seminara
predstavljeni su radovi srednjoškolskih
vjeroučenika na temu spolnosti. Učenici Ekonomske
i upravne škole iz Osijeka predvođeni
vjeroučiteljicom Snježanom Majdandžić-Gladić
simulirali su televizijsku emisiju s parom mladih
koji imaju dvojbe oko predbračnih spolnih odnosa i
apstinencije, te stručnjacima iz raznih područja
koji im pokušavaju pomoći pri odluci. Učenici III.
Gimnazije iz Osijeka pod vodstvom vjeroučitelja
Hrvoja Šerić snimili su i prikazali film s
razmišljanjima mladih o spolnosti i anketama
provedenim u njihovoj školi. Prikazali su tamnu i
vedru stranu spolnosti. Treća skupina bili su
učenici Tehnološke škole koje je vodio
vjeroučitelj Igor Grubišić. Oni su
plesno-poetičnom točkom prikazali borbu tamne i
vedre strane spolnosti i požude.
Nakon
predstavljanja uslijedila je diskusija o modelu
srednjoškolskih vjeronaučnih natjecanja. Neki
smatraju da treba zadržati dosadašnji model
provjere znanja, ali ga precizirati po godištima,
a drugi smatraju da treba poticati više
kreativnost, poput prikazanih prezentacija, te
nastojati na više druženja i upoznavanja.
Predloženo je da se kreativnost iskaže kroz neki
oblik istraživanja određene teme i prezentiranja
rezultata. Predloženo je da se umjesto natjecanja
organizira smotra radova učenika.
Na samom
kraju bilo je govora o Danu vjeroučitelja
Đakovačke i Srijemske biskupije, koji se ove
godine prvi puta organizira, a održat će se 4.
lipnja u Šumanovcima. |
