|
Nekada u prošlosti
sami povici mnoštva bili bi dovoljni da se nekoga
proglasi svetim "aklamacijom", no danas Crkva ne
priznaje taj oblik proglašenja svetim i donosi
točne uredbe za postupak beatifikacije i
kanonizacije, koje predviđaju i određena vremenska
ograničenja
Vatikan, 10. travnja 2005. (IKA) - Povici "Santo, santo"
(Svetac, svetac) i "Subito santo!" (Odmah svetac)
koji su se orili Trgom Sv. Petra u Vatikanu na
završetku veličanstvenog i nezaboravnog ukopa pape
Ivana Pavla II. duboko su se dojmili kardinala
koji se redovito okupljaju na kongregacijama u
Vatikanu. Kako prenosi najtiražniji talijanski
dnevni list "Corriere della Sera" pitanje mogućeg
proglašenja blaženim ili svetim Ivana Pavla II.
pokrenuto je na općoj kongregaciji kardinala dan
nakon ukopa, u subotu 9. travnja, kada su
kardinali, kako piše taj list, bili još uvijek
"duboko potreseni" zbog onoga što su doživjeli na
pogrebnoj misi kada je mnoštvo povicima tražilo da
se Ivana Pavla II. odmah proglasi svetim.
Zaključeno da se rješavanje tog pitanja prepusti
novome papi, kojem će biti predan popis s
potpisima kardinala koji su za to da se ubrza
postupak proglašenja blaženim pape Wojtyle.
Jedan od kardinala, čije ime list ne navodi,
postavio je pitanje može li kongregacija kardinala
reći ili učiniti išta u znak prihvaćanja toga
klicanja mnoštva, koje samo po sebi već
predstavlja jasnu potvrdu "glasa svetosti". Neki
su od kardinala složili s tim zahtjevom, dok su
drugi smatrali kako bi se i u ovom slučaju trebalo
"pridržavati mudrih uredbi" Crkve, koja postavlja
vremensko ograničenje za uzdizanje na oltar.
Portugalski kardinal Jose Saraiva Martin,
koji je do sada vršio službu pročelnika
Kongregacija za proglašenje blaženih ili svetih,
upoznao je kardinale s crkvenom stegom po tom
pitanju. Podsjetio je također kako bi nekada u
prošlosti sami ti povici mnoštva bili dovoljni da
se nekoga proglasi svetim "aklamacijom", ali da
danas Crkva ne priznaje taj oblik proglašenja
svetim i donosi točne uredbe za postupak
beatifikacije i kanonizacije, koje predviđaju i
vremenska ograničenja, među prvima ono od pet
godina koje moraju proteći od smrti "kandidata" za
proglašenje svetim do pokretanja kauze.
Te
uredbe može "ukinuti" samo papa koji može
zatražiti da se ubrza postupak kao što je to
učinio Ivan Pavao II. prilikom proglašenja
blaženom Majke Terezije, kada se odstupilo od
određenih uredbi kako bi se ubrzao postupak
njezine beatifikacije. Kongregacija je zadužila
glasnogovornika dr. Joaquina Navarro-Vallsa da
prenese novinarima kako je "za svaku odluku u vezi
s tim isključivo mjerodavan budući papa".
Unatoč tome što među kardinalima postoje
različita mišljenja u vezi načina pokretanja
postupka proglašenja blaženim Ivana Pavla II. svi
se slažu u jednom: Ivan Pavao Veliki živio je i
umro kao svetac. To svoje uvjerenje izražavaju i u
propovijedima na misama zadušnicama, takozvanim
novendialijama koje se održavaju u vatikanskoj
bazilici. Tako je kardinal Ratzinger u propovijedi
na pogrebnoj misi u petak 8. travnja rekao da Papa
stoji "na prozoru doma Očeva", dok je kardinal
Ruini govorio o "njegovoj novoj i svijetloj
prisutnosti" među nama.
U međuvremenu
vjernici nastavljaju hodočastiti na Trg Sv. Petra.
Mnogi od njih polažu cvijeće i pale svijeća pod
obeliskom koji se uzdiže usred Berninijevih
kolonada. U nedjelju 10. travnja brojni su se
hodočasnici okupili na vatikanskom trgu. Među
njima i poljski orkestar, petnaestak djevojaka i
mladića koji su pjevali pjesmu koju je Ivan Pavao
II. jako volio. Drugi put u 26 godina nitko se
nije pojavio na tom drugom prozoru na trećem katu
Apostolske palače da predvodi molitvu "Kraljice
neba". Kada su se s bazilike u podne oglasila
zvona pozivajući vjernike na molitvu na Trgu Sv.
Petra i u Apostolskoj palači zavladao je muk.
Vjernici okupljeni na Trgu Sv. Petra s tugom u
očima i suzama dizali su pogled prema prozoru
nekadašnje radne sobe pape Ivana Pavla II. s kojeg
im se Papa Veliki svake nedjelje punih 26 godina
obraćao. |
