|
Zagreb,
2. travnja 2004. (IKA) - U organizaciji Katedre Svetog pisma Novog
zavjeta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti u
petak 2. travnja u dvorani "Vijenac" Bogoslovnog
sjemeništa na Kaptolu, održan je okrugli stol na
temu "Kako danas govoriti o Isusovoj muci i
smrti?". O zadanoj temi govorili su prof. dr. Ivan
Dugandžić, doc. dr. Ivan Šaško, dr. Željko Tanjić
i dr. Mario Cifrak.
U uvodu u raspravu dr.
Cifrak, profesor Svetog pisma Novog zavjeta rekao
je kako je razapinjanje prije 2.000 godina bio
tipičan oblik kažnjavanja za one koji bi prekršili
zakon. Pročelnik Katedre Svetog pisma Novog
zavjeta dr. Dugandžić govorio je o povijesnom
prikazu Isusove muke i smrti. Istaknuo je kako kao
vjernici moramo govori o Isusovoj muci i smrti s
povijesnoga i teološkog stajališta te da nikako ne
smijemo zaboraviti činjenicu uskrsnuća, jer ako to
zaboravimo ne bi bilo niti govora o Isusovoj
smrti. Dugandžić ističe kako su se Isusovi učenici
nakon njegove smrti razbježali te da se nakon
ponovnog susreta s Isusom na putu za Emaus
okupljaju u Jeruzalemu svjedočeći raspetog Krista
kao uskrslog.
Evanđelisti su pisali Evanđelje za
svoje, ali i za ostale zajednice te su znali da će
ono doći i do Pilata. Ispada da su Evanđelisti
htjeli krivnju za Isusovu smrt svaliti na Židove
koji su sudjelovali u smaknuću. Tako se s
vremenom, nastavlja dr. Dugandžić, demonizira lik
Jude, a s Pilata se skida svaka krivnja te ga neke
kršćanske zajednice proglašavaju svecem što smatra
apsurdnim. Govoreći o antisemitizmu, dr. Dugandžić
je rekao kako u Novom zavjetu ne možemo govoriti o
antisemitizmu, jer se tu sukobljavaju židovske
zajednice međusobno, tj. kako tvrdi dr. Dugandžić,
judeokršćani sa Židovima, a to treba gledati kao
unutar novozavjetni sukob. Posebno je istaknuo da
kršćanski i židovski teolozi smatraju kako Novi
zavjet nikako ne može biti antisemitistički, ali
može poprimiti antisemitističko obilježje ako se u
duhu ne vratimo u Isusovo vrijeme. Dugandžić na
kraju svog izlaganja dodaje kako u ono vrijeme
Židovi nisu nikoga mogli osuditi na smrt, već su
to mogli učiniti samo Rimljani.
Pročelnik
Katedre za liturgiku KBF-a dr. Šaško govorio je o
Isusovoj muci i smrti s teološkog aspekta
povezujući muku i smrt sa slavljem u liturgijskim
činima. Istaknuo je kako je za kršćanstvo muka
povezana sa žrtvenim karakterom te sa
slavljeničkim govorom. Ljudsku se muku ne može
slaviti, ali Kristovu da, jer je prisutan Bog koji
trpi. Dr. Šaško dodaje kako je Bog trpio radi
čovjeka da bi taj isti čovjek mogao slaviti muku.
Osvrćući se na izricanje "tajne vjere" u
euharistiji, gdje se govori o naviještanju Isusove
smrti, o slavljenju uskrsnuća i iščekivanju
slavnog dolaska, dr. Šaško je rekao kako se upravo
u tom činu nalazi odgovor slavljenja Isusove muke
te da on povezuje Krista razapetog sa čitavom
Crkvom. Dr. Šaško iznio je i problematiku teškog
usvajanja riječi žrtve i zadovoljštine, dodajući
kako treba razlikovati žrtvu koja može biti
objekt, tj. predmet žrtvovanja od žrtve koja može
biti slavljena.
O teološkom aspektu Isusove
muke i smrti govorio je i viši asistent pri
Katedri fundamentalne teologije dr. Tanjić.
Govorio je o Isusovoj žrtvi na križu, uspoređujući
ju s ljudskim žrtvama, koji žrtvuju svoje živote
za nekoga i nešto. Dr. Tanjić istaknuo je kako je
u žrtvama ljudi koji se žrtvuju za nekoga i nešto
prisutan Sotona koji ljude navodi na rješavanje
problema, ali se to Sotonino nasilje ne može
razotkriti, jer se skriva u žrtvovanju pojedinca,
kojega Sotona najprije demonizira, a potom uzdiže
do božanstva, kako bi se žrtvovao za kolektivnu
zajednicu. Dr. Tanjić je rekao kako već Stari
zavjet nadvisuje ljudske žrtve. Biblija, ističe
Tanjić, lišava žrtve božanskog karaktera i lišava
krivice Boga. Svoje razmišljanje o muci i smrti
Isusovoj dr. Tanjić je završio mišlju kako Isus
svojom smrću razobličuje Sotonu koji upada u zamku
razapinjanja Krista na križu.
Nakon predavanja
uslijedila je rasprava u kojoj su sudionici mogli
postavljati pitanja vezana uz muku i smrt
Isusovu. |
