|
Hrvatski katolici
Svetom Ocu duguju posebnu zahvalnost - vatikansko
priznanje Republike Hrvatske kao samostalne države
bilo je prijelomno za europsko i međunarodno
priznanje, a i njegovo zalaganje za uključivanje
RH u europsku zajednicu poruka je
mnogima
Zagreb,
4. travnja 2005. (IKA) - U okružnici koju je u povodu Papine smrti
uputio vjernicima Zagrebačke nadbiskupije
zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić
istaknuo je da hrvatski katolici blaženo
preminulome Svetom Ocu duguju posebnu zahvalnost.
Priznanje Republike Hrvatske, kao samostalne
države, sa strane Svete Stolice bilo je prijelomno
za europsko i međunarodno priznanje, a smijemo
reći da je i njegovo zalaganje za uključivanje RH
u europsku zajednicu poruka mnogima, konstatirao
je kardinal. Spomenuo je da su od mnogobrojnih
njegovih putovanja tri bila posvećena domovini
Hrvatskoj, a dva Bosni i Hercegovini gdje su
katolici u većini Hrvati. Zbivalo se to u posebno
teškim i važnim trenucima naše suvremene
povijesti. Zagrebačka se Crkva sjeća s posebnom
radošću dva njegova pohoda 1994., kada se u
Zagrebu oko Petrova nasljednika okupio ikad
najveći broj Hrvata u povijesti. Kardinal je
istaknuo da smo mu posebno zahvalni za pohod
Zagrebu i hrvatskom marijanskom nacionalnom
svetištu u Mariji Bistrici 1998. godine, gdje je
proglasio blaženim pastira ove Crkve, kardinala
Alojzija Stepinca. Zagrebačka se Crkva sa
zahvalnošću spominje kanonizacije prezbitera Marka
Križevčanina i beatifikacije laika Ivana Merza.
U okružnici je kardinal prikazao životni
put i pontifikat pape Ivana Pavla II. Spomenuo je
da su obnova i jedinstvo Crkve bile velike želje
podržavane molitvom i nastojanjima Ivana Pavla II.
Ostat će zapamćen kao Papa koji je branio svetost
i dostojanstvo, nepovredivost i prava svakog
čovjeka, na svim razinama njegova postojanja, od
začeća do naravne smrti; dostojanstvo i pravo
obitelji, kao i svakog pojedinog naroda. Obrana
čovjeka, u svjetlu naravnog zakona i
biblijsko-kršćanske antropologije, civilizacija
ljubavi i kultura života, ostaju kao znamen
njegova dugog pontifikata na prijelazu iz drugog u
treće tisućljeće. Radost i nada, žalost i
tjeskoba, čežnja za pravdom i mirom, svakog
čovjeka i naroda našle su odjeka u njegovu
očinskom srcu. Utemeljujući Svjetski dan mladih
posvjedočio je koliko je odjeka u njegovu srcu
našao glas i vapaj mladih. Ivan Pavao II. osjetio
je svu tragediju 20. stoljeća: od ratova, preko
totalitarnih režima do terorizma, čijom žrtvom je
i sam bio. Njegova papinska služba, treća po
duljini, omogućila mu je naviještanje Evanđelja po
svem svijetu i da posvuda promiče svoje
opredjeljenje za ljudska prava i slobode.
Neprocjenjiv je njegov doprinos oslobođenju
srednje i istočne Europe od komunističkog
totalitarizma. Premda je po svojoj službi bio
poglavar Crkve, navješćujući Evanđelje, izrastao
je u najveći svjetski moralni autoritet dvadesetog
stoljeća. Kao neumorni Pastir primao je i išao u
susret ljudima različitih religioznih i društvenih
profila te političkih opredjeljenja. Ni jedan se
papa nije susreo s tolikim brojem ljudi, bilo u
Rimu bilo diljem svijeta. Uz brojne enciklike,
poruke i pisma, posebno mjesto u povijesti njegova
pontifikata nalaze i njegove knjige kao djela
osobnog iskustva i svjedočanstva vjere i
kreativnog zauzimanja vjernika. Kraj je njegova
života obilježilo otajstvo čovjekova starenja,
bolesti i boli, na putu umiranja i prelaska u
vječni život. Živo je svjedočio ljudsko
dostojanstvo i predanje u Providnost i u najtežim
časovima iskušenja, boli i patnje.
"Pape
umiru, ali Petar ne umire! Stoga moleći dar vječne
radosti preminulom papi Ivanu Pavlu II., Crkva
gleda s novom nadom u budućnost, moleći svjetlo
Duha Svetoga kardinalskom zboru za izbor novoga
Petrova nasljednika. Neka se iz naših obitelji,
župnih, redovničkih i molitvenih zajednica, vine
zaufana molitva na tu nakanu. Ne možemo ne
misliti na snažnu sinovsku predanost i povjerenje
Ivana Pavla II. Blaženoj Djevici Mariji, njegovo
pobožno moljenje krunice. Neka se zrnca krunice
nižu kroz naše prste i za njegovu plemenitu dušu i
za izbor novog Svetog Oca", potaknuo je kardinal.
U povodu smrti Svetog Oca kardinal je za
čitavu Zagrebačku nadbiskupiju odredio: da se u
zagrebačkoj prvostolnici slavi misa zadušnica u
ponedjeljak 4. travnja u 18 sati.
Budući da
se sada u euharistijskim molitvama ne spominje ime
pape, neka se kroz osminu smrti Svetog Oca u
Sveopću molitvu unese zaziv za pokojnog papu Ivana
Pavla II.
U svim crkvama Zagrebačke
nadbiskupije neka se nakon Papina ukopa, po
mogućnosti isti dan, ili prvi sljedeći dan slavi u
prikladan sat misa zadušnica za Papu.
U
nedjelju 10. travnja neka se na svim misama koje
se slave s narodom progovori o papinskoj službi u
Crkvi i neka se moli za pokoj duše Ivana Pavla II.
i za izbor novog Pape. Nakon te nedjelje neka se
na svim misama koje se slave s narodom, i kroz
tjedan, u Sveopćoj molitvi upravi poseban zaziv
Gospodinu za izbor novoga Pape.
Svaki je
svećenik dužan slaviti misu za pokoj duše Svetog
Oca.
Na dan sprovoda Svetog Oca u sat kad
započnu obredi u Rimu neka zvone sva zvona u
Nadbiskupiji, po mjesnom običaju, po mogućnosti do
petnaest minuta.
Čim se dozna da je novi
Papa izabran neka sva zvona svečanom zvonjavom
razglase taj značajni događaj Katoličke
crkve.
U nedjelju poslije izbora Pape neka
se moli za novoga Papu, progovori o Papi i pjeva
"Tebe Boga hvalimo". |
