|
Vatikan, 20. veljače 2008. (Radio Vatikan) -
Papa Benedikt XVI. je na današnjoj općoj audijenciji nastavio svoje
razmišljanje o svetom Augustinu. Zbog velikog broja hodočasnika, Sveti je
Otac audijenciju imao u Bazilici svetog Petra i u dvorani Pavla VI.
Nastavljamo danas s govorom o izvanrednom liku svetog Augustina, velikog
Kristova svjedoka, dragog mnogim mojim prethodnicima, a kojega sam i sam
podosta proučavao i o njemu promišljao. To je crkveni otac koji je ostavio
najveći broj djela o kojima želim danas ukratko progovoriti. Neki
Augustinovi spisi od najvećeg su značaja i ne samo za povijest kršćanstva.
Najjasniji primjer predstavljaju Ispovijesti, bez sumnje jedno od danas
najčitanijih djela kršćanske starine, izuzmu li se biblijski tekstovi. Poput
raznih crkvenih otaca prvih stoljeća, no u znatno većem omjeru, i ovaj
hiponski biskup ostavio je široki i trajan utjecaj, kao što se vidi već i iz
preobilnog poklada rukopisnih prijepisa njegovih djela, koji su doista
brojni rekao je Papa.
On sam popisao je svoja djela, koju godinu prije svoje smrti, i stavio pod
naslov Retractationes, a ubrzo nakon njegove smrti pomno su zabilježena u
popisu (Indiculus) što ga je njegov vjeran prijatelj Posidije dodao svome
životopisu Vita Augustini. Posidije, biskup jednog obližnjega grada,
diktirao je ove riječi upravo u Hiponu - gdje se sklonio i gdje je nazočio
prijateljevoj smrti - i gotovo je sigurno da je slijedio katalog osobne
Augustinove knjižnice. Do danas je dostupno preko tristo pisama hiponskoga
biskupa i gotovo šesto homilija, no njih je izvorno bilo mnogo više, možda
čak i između tri i četiri tisuće. Bio je to plod četrdesetogodišnjega
propovijedanja nekadašnjega retora koji je odlučio slijediti Isusa. I
posljednjih je godina nalazak više pisama i nekoliko homilija obogatio naše
poznavanje ovog velikog crkvenog oca. "Mnoge knjige - piše Posidije - bile
su sastavljene i objavljene, mnoge propovijedi držale su se u crkvi,
prepisivane su i ispravljane, bilo poradi pobijanja raznih heretika, bilo
poradi tumačenja Svetog pisma i izgradnje svetih sinova Crkve. Ova djela -
naglašava Augustinov prijatelj - tolika su da ih teško jedan učenjak može
pročitati i upoznati" istaknuo je nadalje Sveti Otac.
U ogromnom Augustinovu djelu ponajprije valja spomenuti poznate Ispovijesti,
napisane u trideset knjiga između 397. i 400. godine na hvalu Božju - to i
znači izraz confessio, "priznanje" - i za koje je mnogo godina kasnije sam
njihov autor naglasio učinkovitost u nutarnjem promišljanju pred Gospodinom
i naklonost što je izazivaju već tada kod mnogih čitatelja: "One su na mene
izvršile toliki utjecaj dok sam ih pisao, a utječu i kada ih ponovno čitam.
Mnoga su braća kojima se ova djela sviđaju". Zahvaljujući upravo
Ispovijestima možemo ukorak slijediti nutarnji put ovog izvanrednog čovjeka
i Božjeg zaljubljenika. Manje rašireno djelo, ali jednako tako originalno
njegove su Retractationes, sastavljene u dvije knjige oko 427. godine, u
kojima već ostarjeli sveti Augustin vrši svojevrsnu reviziju (retractatio)
čitavog svog pisanog djela, ostavljajući tako jedinstveni i dragocjeni
književni dokument, ali i pouku o intelektualnoj poniznosti nastavlja
nadalje Benedikt XVI.
De civitate Dei - veličanstveno i odlučujuće djelo za razvoj zapadne
političke misli i za kršćansku teologiju povijesti - napisano je između 413.
i 426. godine u dvadeset i dvije knjige koje su objavljivane jedna za drugom
ne bi li se odgovorilo na optužbe pogana koji su okrivljavali kršćane za pad
Rima za gotske navale i pljačke 410. godine. Jednako je tako značajno djelo
De Trinitate, sastavljeno od petnaest knjiga o glavnom središtu kršćanske
vjere, napisano u dva navrata: između 399. i 412. godine napisano je prvih
dvanaest knjiga koje su objavljene bez Augustinova znanja, te 420. godine
kad je on pregledao i dovršio čitavo djelo. De doctrina Christiana pravi je
kulturalni uvod u tumačenje Biblije, a u konačnici i u samo kršćanstvo, koje
je imalo odlučnu ulogu u oblikovanju zapadne kulture podcrtao je Papa.
Upravo običaj objavljivanja tisuća Augustinovih propovijedi - često bez da
ih je autor pregledao - objašnjava njihovu proširenost i kasnije gubljenje,
ali i njihovu životnost. Doista, propovijedi hiponskoga biskupa odmah su
postajale, zbog glasovitosti svoga autora, najtraženiji tekstovi koji su
služili kao uzor koji se iznova prilagođavao novim okolnostima. Uostalom,
upravo su neke knjige označile njegov život, od Ciceronova Hortensiusa do
knjige nad knjigama - Svetog pisma. Nakon smrti nije ništa ostavio za sobom,
pripovijeda Posidije, ali je "uvijek preporučivao da se za buduće naraštaje
sačuva crkvena knjižnica sa svim kodeksima", posebice s njegovim djelima. U
njima, naglašava Posidije, Augustin je "uvijek živ" i pomaže onome koji čita
njegove spise, premda - kaže - "vjerujem da su se više okoristili susretom s
njime oni koji su ga mogli vidjeti i slušati dok je osobno govorio u crkvi,
a osobito oni koji su doživjeli iskustvo
njegova svakodnevnog života među ljudima". Da, i danas možemo ponoviti
Posidijeve riječi: sveti Augustin živ je po svojim djelima ovim je riječima
završio svoju katehezu Sveti Otac!
|
