|
Zagreb,
19. kolovoz 2004. (IKA) – "Neizbježan je dojam da se u današnjoj
Hrvatskoj svaki pa i najmanji povod ili prilika
koriste za žestoki medijski napad na Katoličku
crkvu u Hrvatskoj", ocijenio je glavni urednik
Glasa Koncila Ivan Miklenić u komentaru novog
broja toga katoličkog tjednika (22. kolovoza), te
je posebice pri tome spomenuo da je devet dana,
otkako je "Novi list" od 7. kolovoza donio vijest
o naumu o podizanju spomenika Mili Budaku u Svetom
Roku pa do odustanka od toga nauma, prema njegovim
riječima, "izvrsno poslužilo budnim i neumornim
ideološki veoma izgrađenim javnim djelatnicima i
poslenicima javne riječi da još jednom iskažu
svoje neraspoloženje, gotovo mržnju prema
Katoličkoj crkvi". Katolička crkva u Hrvatskoj,
istaknuo je komentator, nikada ni na kojoj razini
nije zauzimala službeni stav o Mili Budaku, a
najopširnije i najcjelovitije gledanje na Budaka,
kao svoje vlastito mišljenje, iznio je u povodu
aktualne afere gospićko-senjski biskup Mile
Bogović. Prema Miklenićevim riječima, posve je
netočna tvrdnja predsjednika Saveza
antifašističkih boraca da se Crkva na ikojoj razni
uključila u ikakvu "proustašku aktivnost", te je
pojasnio da fra Ivan Savić ni jednom riječju nije
veličao Budaka kao ustašu ili visokoga funkcionara
NDH, nego je govorio o Budaku kao književniku -
što je, smatra komentator, očito za naše prilike s
tako jakim partizansko-komunističkim mitomanima u
najmanju ruku naivno. Nadalje, u tjednom je
komentaru Miklenić istaknuo da, suprotno tvrdnji
saborskog zastupnika Damira Kajina, Crkva nikada
nije imala ni na kojoj razini ni na kraj pameti
"beatifikaciju ministara NDH", jer u Crkvi ima još
iznimno velik broj mučenika i zaslužnih ljudi
sveta života koji, nažalost, nikada neće doći na
red za beatifikaciju. Prema Miklenićevim riječima,
apsurdna je i potpuno izmišljena i proizvoljna
tvrdnja da "crni ustašluk posljednji oslonac
nalazi u dijelovima Katolička crkve", jer,
istaknuo je komentator, Katolička crkva u
Hrvatskoj ni na kojoj razini ne štiti i ne
podupire ikoji ekstremizam svjesna da on nikada
nikome ništa dobra nije donio. Crkva je pri tome
principijelna pa osuđuje svaki zločin i svaki
ekstremizam, bez obzira na njihov predznak,
pojasnio je.
"Javni stavovi glede spomenika
Mile Budaka i samoga Mile Budaka tako su kristalno
jasni, nedvosmisleni, reklo bi se apsolutno
neupitni za njihove autore da oni nemaju potrebu
iznositi ikakve argumente za njih. Ne želeći ovdje
ulaziti u povijesnu ocjenu, a još manje u ikakvu
obranu Mile Budaka, smije li se autore takvoga
isključivog stava upitati jesu li oni zaista
prostudirali čitav objektivni povijesni fenomen
Mile Budaka, ili su svjesno propagatori
partizansko-komunističkog mita koji opravdava
Budakovu egzekuciju u lipnju 1945. ili su pak tek
nasjeli tom mitu", istaknuo je komentator,
upitavši zašto bismo nakon iskustva tolikih
montiranih komunističkih sudskih procesa morali
vjerovati da je baš proces Budaku bio objektivan i
praveda i zašto bismo nakon tolikoga
partizansko-komunističkog tzv. pobjedničkoga
svjesnog falsificiranja povijesti morali
prihvaćati da je taj povijesni sud o Budaku
istinit ili vjerodostojan? "Može li se od autora
sigurnih krajnje negativnih stavova o Budaku
očekivati da će biti jednako principijelni i kod
prosuđivanja drugih ličnosti koje su ogrezle u
zločin, premda se o tom zločinu u javnosti ne
govori? Hoće li oni po istim kriterijima
podvrgnuti prosuđivanju Vladimira Nazora koji je
kao predsjednik Hrvatskoga sabora neposredno nakon
rata potpisao više zakona koji su imali
katastrofalne posljedice za mnoge posve nevine
ljude? Hoće li oni po istim kriterijima podvrgnuti
prosuđivanju Ive Andrića koji je - kao što je
poznato - za vladu Kraljevine Jugoslavije
sastavljao genocidne upute kako istrijebiti
Albance s Kosova", pitanja su koja je ponudio za
razmišljanje glavni urednik Glasa Koncila u
ovotjednom komentaru. |
