Vatikan, 23. lipnja 2007. (Radio Vatikan) - Europa mora ponovno ovladati
svojom tradicijom kolijevke humanizma, utemeljenoga na kršćanskim
vrednotama, a kontinentalna sveučilišta moraju dubinski proučavati „krizu
modernosti“, omogućujući vjeri i razumu da surađuju i odgovore kulturnim i
duhovnim potrebama čovjeka. Govorom velikoga intelektualnoga dometa,
Benedikt XVI. je dopodne primio u audijenciju profesore i rektore europskih
sveučilišta, koji su ovih dana u Rimu sudjelovali na skupu „Novi humanizam
za Europu“.
U Europi koja „osjeća izvjesnu društvenu nestabilnost i nepovjerenje prema
tradicionalnim vrednotama“, promicanje novoga humanizma „zahtijeva jasno
shvaćanje što ustvari znači modernost“. Polazeći od te pretpostavke Papa je
opširno govorio o ulozi koju učilišta Staroga kontinenta mogu i moraju
odigrati u službi „ujedinjenije Europe“.
Daleko od toga da bude plod površne želje za novošću, traženje novoga
humanizma mora ozbiljno voditi računa o činjenici da se u Europi događa
ogromno kulturno pomicanje, u kojem su muževi i žene svjesniji svoga poziva
da se aktivno zauzimaju u promjeni svoje povijesti. Povijesno gledano, u
Europi se razvio humanizam, zahvaljujući plodnoj suradnji između raznih
kultura njezinoga naroda i kršćanske vjere. Europa danas mora očuvati i
ponovno ovladati svojom istinskom tradicijom ako želi ostati vjerna svome
pozivu kolijevke humanizma – istaknuo je Benedikt XVI.
Papa je svojim slušateljima rekao da posebnu pozornost treba obratiti na tri
glavna pitanja: duboko proučiti krizu modernosti, čuvati se lažne dihotomije
stvorene između „pravoga humanizma“ – koji gleda na transcendentnost – i
izvjesnoga „teizma“ koje se drži krajnostima „nepomirljivoga sukoba između
Božjega zakona i ljudske slobode“. Radije se pitajmo – primijetio je Bendikt
XVI – je li – kako je napisao Ivan Pavao II. u enciklici 'Redemptor hominis'
– u doba gospodarskih i tehničkih napredaka „čovjek kao takav, u kontekstu
toga napretka, postao zaista boljim, to jest duhovno zrelijim, svjesnijim
svoga ljudskoga dostojanstva, odgovornijim, otvorenijim prema drugima,
poglavito slabijima i potrebitijima, spremniji davati i nositi pomoć svima“.
Papa je potom govorio o odnosu vjere i razuma, ustvrdivši među inim kako je
množenje europskih učilišta bilo promicano na osnovi uvjerenja da vjera i
razum mogu surađivati „u traženju istine, uzajamno poštujući narav i
opravdanu neovisnost, ali zajedno djelujući na skladan i kreativan način u
ostvarenju ljudske osobe u istini i ljubavi“. Sadašnje je kulturno pomicanje
često viđeno kao 'izazov' općoj kulturi i samom kršćanstvu, a ne kao 'obzor'
u odnosu na koji mogu i trebaju biti pronađena kreativna rješenja – kazao je
Benedikt XVI.
Sveti je Otac potom govorio o prinosu koji kršćanstvo može dati budućem
humanizmu. Takozvano „pitanje čovjeka“ – predmet rasprava na rimskome skupu
rektora i sveučilišnih profesora – izaziva Crkvu da osmisli učinkovite
načine kako suvremenoj kulturi priopćiti „realizam“ svoje vjere u
spasiteljsko Kristov djelo. Kršćanstvo – upozorio je Benedikt XVI – ne smije
biti potisnuto u svijet mita i emocija, nego mora biti poštivano kako bi
njegov naviještaj rasvijetlio istinu o čovjeku, tako da duhovno preobrazi
muževe i žene te im omogući da ostvare svoje zvanje u povijesti.
Spoznaja nikad ne može biti ograničena samo na intelektualno područje; ona
uključuje obnovljenu sposobnost gledati na stvari bez predrasuda i unaprijed
stvorenih mišljenja te divljenje stvarnosti čiju se istinu može otkriti
ujedinjujući intelekt i ljubav. Samo onaj Bog koji ima ljudsko lice,
objavljen u Isusu Kristu, može nam zapriječiti da suzujemo stvarnost upravo
kada zahtijeva uvijek nove i sve složenije razine razumijevanja. Crkva je
svjesna svoje odgovornost kako mora suvremenoj kulturi ponuditi taj prinos–
zaključio je Benedikt XVI.
