|
Vatikan, 1. prosinca 2005. (Radio
Vatikan) - Sudbina
djece preminule bez Krštenja, naravni moralni zakon i metoda
katoličke teologije bili su u središtu govora pape Benedikta XVI.
članovima Međunarodnoga teološkog povjerenstva, koje je 1. prosinca
2005. primio u audijenciju. Upravo o tim temama članovi povjerenstva
ovih dana raspravljaju na godišnjoj općoj skupštini koja se održava
u Vatikanu.
Susret je Sveti Otac nazvao obiteljskim, jer je on sâm,
prije nego što je izabran za Papu, tijekom gotovo 24 godine, kao
pročelnik Zbora za nauk vjere, predsjedao Međunarodnim teološkim
povjerenstvom. Naravni moralni zakon Sveti Otac smatra posebno
važnom temom kako bi se shvatio temelj pravâ ukorijenjenih u
ljudskoj naravi, i koja proizlaze iz same volje Boga stvoritelja.
Ljudska su prava univerzalna, nepovrediva i neotuđiva, stoga ih svi
trebaju priznati takvima, posebice građanske vlasti, pozvane
promicati ih i zajamčiti njihovo poštivanje. Iako se čini da je u
današnjoj kulturi pojam „ljudske naravi“ izgubljen, ostaje činjenica
da se ljudska prava ne mogu shvatiti ako se ne predpostavi da je
čovjek, u samoj svojoj biti, nositelj vrednota i načela koja valja
ponovno otkriti i pokazati, a ne izmisliti ili nametnuti na
subjektivan i samovoljan način.
U tome je dijalog s laičkim svijetom
vrlo važan – kazao je Sveti Otac – treba se, naime, jasno pokazati
da nijekanje ontološkoga temelja bitnih vrednota ljudskoga života
neizbježno završava u pozitivizmu, a pravo podređuje strujama
razmišljanja koje prevladavaju u nekom društvu, izopačujući na taj
način pravo u sredstvo moći, umjesto da moć podređuje pravu.
Govoreći nadalje o medodi katoličke teologije, Sveti je Otac kazao
da se teologija može roditi samo iz poslušnosti poticaju istine i
ljubavi koja želi sve bolje upoznati onoga kojega voli, odnosno
samoga Boga koji se u svojoj beskrajnoj dobroti dao upoznati,
posebice u svome jedinorođenom Sinu.
Zbog toga je Kristova objava za
teologiju temeljno normativno načelo – dodao je Papa, te napomenuo
kako se djelovanje teologa stoga treba obavljati u zajedništvu sa
živim učiteljstvom Crkve. Smatrati teologiju privatnim poslom
teologa, znači ne priznati njezinu narav. Samo u crkvenoj zajednici,
u zajedništvu sa zakonitim Pastirima Crkve, ima smisla teološki rad,
koji sigurno zahtijeva znanstvenu sposobnost, ali također, i
posebice, duh vjere i poniznosti onga koji zna da živi i pravi Bog,
predmet njegova razmišljanja, beskrajno nadilazi ljudske
sposobnosti. Samo se molitvom i kontemplacijom može steći osjećaj za
Boga i poslušnost djelovanju Duha Svetoga, koji će teološko
istraživanje učiniti plodnim za dobro cijele Crkve – istaknuo je
Sveti Otac, te napomenuvši kako bi se tu moglo prigovoriti: je li
takva teologija znanost, i je li u skladu s našim razumom?, kazao
kako racionalnost, znanstvenost i razmišljanje u zajedništvu s
Crkvom, ne samo da se ne isključuju, već idu zajedno. Duh Sveti
uvodi Crkvu u puninu istine, Crkva je u službi istine, a njezina je
vodilja odgoj u istini.
Sveti je Otac spomenuo još jednu važnu temu
o kojoj se raspravlja na skupštini, a to je sudbina djece preminule
bez Krštenja u kontekstu Božje univerzalne spasenjske volje,
jedinstvenoga posredovanja Isusa Krista i sakramentalnosti Crkve. Na
to se posebice, u svome pozdravnom govoru osvrnuo nadbiskup William
Joseph Levada, pročelnik Zbora za nauk vjere, koji prvi put
sudjeluje na jednom skupu kao predsjednik Međunarodnoga teološkog
povjerenstva.
U današnje vrijeme kulturnoga relativizma i
religijskoga pluralizma broj se nekrštene djece znatno povećava –
kazao je nadbiskup te napomenuo kako se u takvoj situaciji put za
dostizanje spasenja pokazuje sve složenijim i problematičnijim.
Crkva je svjesna da se spasenje može postići jedino u Kristu po Duhu
Svetomu. Ali ona, kao majka i učiteljica, ne može odustati od
razmišljanja o sudbini svih ljudi stvorenih na sliku Božju, a
posebice na najslabije – kazao je nadbiskup Levada te izrazio nadu
da bi započeto proučavanje moglo imati pozitivni rezultat u
eventualnome objavljivanju posebnoga dokumenta o toj temi.
Osvrnuvši
se na godišnji skup Međunarodnoga teološkog povjerenstva koji se
ovih dana održava u Vatikanu na temu „Katolički nauk o djeci
preminuloj bez Krštenja“, isusovac o. Luis Ladaria, glavni tajnik,
kazao je kako u tom smislu ne postoji dogmatska definicija. Znamo da
se tijekom više stoljeća mislilo da ta djeca odlaze u Limb, ali je
to vjerovanje, zbog nedavnoga teološkoga, ali i razvoja u
učiteljstvu, danas u krizi. Mi stoga razmatramo taj problem kako
bismo osvijetlili ono što Crkva o tome može reći – kazao je, te
dodao kako je jasno da u tom radu valja krenuti od činjenice da Bog
želi spasenje za sve, ne želi nikoga isključiti. Trebamo također
krenuti od činjenice da je Krist umro za sve ljude, i da je Crkva
univerzalni sakrament spasenja, kako poučava Drugi vatikanski sabor.
Ako, dakle, krenemo od tih pretpostavki, problem nužnosti Krštenja
postavlja se u širi okvir – napomenuo je o. Ladaria.
Na novinarski
upit o drugoj temi koja je na programu ovoga skupa, odnosno o
teologiji kao znanosti o vjeri, o. Ladaria je kazao kako se na toj
temi nije toliko radilo kao na ovoj prethodnoj, jer je proučavanje u
tom smislu počelo tek ove godine. Svaka znanost ima vlastitu metodu
i vlastite potrebe, počevši od sadržaja koji se proučava. Teologija
želi bolje upoznati kršćansku vjeru počevši od objave, Riječi Božje
i tradicije, i to pod vodstvom crkvenoga naučavanja, kako bi što
temeljitije proučila tu poruku – kazao je o. Ladaria te na posljetku
podsjetio da je Međunarodno teološko povjerenstvo 1969. godine
utemeljio Pavao VI., kao mjesto za međunarodne teološke rasprave.
Povjerenstvo ima predstavnike sa svih kontinenata, a tijekom svoje
gotovo 35-godišnje povijesti, objavilo je oko 25
dokumenata. |
