|
Vatikan, 7. siječnja 2008. (Radio Vatikan) -
Afričke krize i nestabilnost puna nasilja na Srednjem Istoku, od Palestine
do Pakistana, i koja ponovno prijeti i kršćanima u Iraku. Solidarnost sa
zemljama pogođenima prirodnim katastrofama, te obrana kršćanskih korijena
Europe. Težnja svijeta prema miru, i potreba zajedničkoga zalaganja zemalja
za veću sigurnost. Osim toga, moratorij na smrtnu kaznu i poziv na javnu
raspravu o svetosti života. Papa Benedikt XVI. je o tim temama razmišljao u
govoru koji tradicionalno obuhvaća aktualne teme na cijelome planetu, a uz
koji je 7. siječnja primio u audijenciju veleposlanike iz 176 zemalja
akreditiranih pri Svetoj Stolici, kao i predstavnike nadnacionalnih tijela
koji su dio Diplomatskoga zbora. Bila je to tradicionalna audijencija na
početku godine, održana u Apostolskoj palači.
U prvome dijelu govora, Sveti se Otac osvrnuo na stanje na raznim
kontinentima, ispreplećući te prikaze sa svojim apelima, zabrinutostima i
nadama. Osvrnuvši se pak na najnovije bolne međunarodne vijesti, posebice
one koje dolaze iz Iraka, o jučerašnjim autobombama ispred nekoliko crkvi u
Bagdadu i Mossulu, Papa je napomenuo kako se nastavljaju teroristički
napadi, prijetnje i nasilje, posebice prema kršćanskoj zajednici, te dodao
kao jučerašnje vijesti potvrđuju našu zabrinutost. Očigledno je da treba
odlučno riješiti neka politička pitanja. U tom okviru, odgovarajuća ustavna
reforma morat će zaštititi prava manjina – upozorio je Sveti Otac.
Riječ 'pomirenje' bila je ključna u gotovo svim opažanjima Svetoga Oca, i
žurno potrebna ne samo u Iraku. U ovoj je prigodi Papa zazvao pomirenje
prije svega, i ponovno, za izraelsko-palestinski sukob, o kojemu se nedavno
govorilo na mirovnoj konferenciji u Annapolisu. Još jednom pozivam Izraelce
i Palestince da svoju energiju usmjere u primjenu obveza preuzetih tom
prigodom, te da ne prekinu uspješno pokrenut proces. Osim toga, pozivam
međunarodnu zajednicu da podupre ova dva naroda, i to uvjereno i s
razumijevanjem za njihove patnje i strahove – rekao je Papa. Pogleda i dalje
upravljenoga na Srednji i Daleki Istok, Sveti je Otac zatražio pomirenje i
dijalog za Libanon, te Pakistan, koji je u posljednjim mjesecima jako
pogođen nasiljem. Što se pak tiče Afganistana, Sveti je Otac napomenuo kako
se na nasilje nadovezuju drugi veliki društveni problemi, poput proizvodnje
droge. Za Šri Lanku i Mijanmar, Papa je poželio da se suprotnosti riješe u
raspravi temeljenoj na poštovanju ljudskih prava.
Jedan je dio govora Sveti Otac posvetio Latinskoj Americi. Prije deset
godina Ivan Pavao II. pohodio je Kubu, te je Benedikt XVI. taj događaj
iskoristio kao leit-motiv nade za cijeli kontinent, koji su – kako je
podsjetio Sveti Otac – u 2007. godini više puta pogodile prirodne nesreće,
posebice Meksiko, Srednju Ameriku i Peru. Govoreći o Africi, Sveti je Otac
snažnim riječima podsjetio na veliku patnju u Darfuru, u kojemu se čini
gotovo kao da su glad i smrt pobijedile nadu. Nasilje u Somaliji i mirovni
postupak u Demokratskoj Republici Kongo, kao i najnovije vijesti iz Kenije,
potakli su Svetoga Oca da sve stanovnike, a posebice odgovorne političare,
pozove da putem dijaloga potraže mirno rješenje, utemeljeno na pravednosti i
bratstvu. Katolička Crkva nije ravnodušna na bolne jauke koji dolaze iz ovih
krajeva. Zahtjevi prognanika i izbjeglica za pomoć postaju njezini zahtjevi,
a ona se zalaže i u poticanju pomirenja, pravednosti i mira – primijetio je
Papa. Govoreći o Europi, Sveti je Otac primijetio poboljšanje na Kosovu, te
zatražio veću pozornost za krizu na Cipru, ali i zazvao veće poštovanje za
evanđeosko naslijeđe.
Razmišljajući potom o apsolutnim vrednotama mira, slobode i pravednosti,
Papa je kazao kako su red i pravo čimbenici jamstva. Međutim, pravo može
biti djelotvorna snaga mira samo ako su njezini temelji čvrsto usidreni u
naravnome pravu, koje nam je dao Stvoritelj. I iz toga se razloga ne može
nikada Boga isključiti iz ljudskoga i povijesnoga obzora. Božje je ime, ime
pravednosti: ono predstavlja žurni poziv na mir – kazao je Sveti Otac. U tom
vidiku, međukulturni i religijski dijalog snažno doprinose izgradnji
uzajamnoga poštovanja i razumijevanja, kao što pokazuje nedavna razmjena
pisama sa 138 muslimanskih vođa. Pa ipak, kako bi bio istinski, taj dijalog
treba biti jasan, bez relativizama i sinkretizama, i nadahnut iskrenim
poštovanjem prema drugima, te duhom pomirenja i bratstva.
Crkva nikada ne zaboravlja da bilo koja vrednota ili pravo, u svojemu
središtu ima čovjeka i njegovo nepovredivo dostojanstvo – primijetio je
Sveti Otac. Međutim, svetost života još je uvijek prečesto predmet 'napada',
prije i poslije rođenja. Papa je stoga pozvao da nove granice bioetike ne
nameću izbor između znanosti i morala, nego da prije svega zahtijevaju
moralno korištenje znanosti. S druge je strane Sveti Otac izrazio
zadovoljstvo zbog rezolucije o moratoriju na smrtnu kaznu, te poželio da ta
inicijativa potakne javnu raspravu o svetosti ljudskoga života. Zazivajući,
kao uvijek u ovakvim prigodama, zaštitu na cjelovitost obitelji utemeljene
na ženidbi, Papa je potaknuo bogate zemlje da pomognu onima manje imućnima u
pristupu prirodnim izvorima, i posebice pozvao na zajedničke napore u
jamčenju sigurnosti. Ti bi napori spriječili teroristima pristup oružju za
masovno uništavanje, i bez sumnje bi ojačali režim neširenje nuklearnoga
oružja, a tako bi on postao djelotvorniji. Na posljetku, govoreći o
diplomaciji, koju je nazvao „umjetnošću nade“, Sveti je Otac izrazio nadu da
ona neće nikada prestati tražiti i najmanje mogućnosti za dijalog, jer –
kako je kazao - diplomacija treba pružati nadu.
|
