Vatikan, 29. studenoga 2006. (radio Vatikan) - Mir za Jeruzalem i za cijeli
svijet – iz Efeza, marijanskoga „srca“ Turske i mosta između Istoka i
Zapada, papa Benedikt XVI. uzdigao je, tijekom Svete Mise u svetištu
posvećenome Kristovoj Majci, posebnu molitvu za mir među narodima. Mir za
Svetu zemlju i za cijelo čovječanstvo, ali i zahvala koja proizlazi iz
Papina srca za crkvenu službu koju obavlja – kako je kazao - malo stado u
Turskoj. Sveti je Otac danas dotaknuo glavnu točku svojega apostolskog
pohoda Turskoj – susret s malom lokalnom Crkvom. Uz pohvale muslimanskoga
tiska – koji se danas uz opće zadovoljstvo osvrnuo na jučerašnje Papine
pozitivne kontakte s političkim i vjerskim predstavnicima u Ankari – Sveti
je Otac danas otputovao oko 500 kilometara prema Mediteranu, u Smirnu, a
potom u Efez.
Sveti je Otac u Efez donio naklonost i ohrabrenje cijele Crkve, za ovu malu
katoličku zajednicu – oko 30.000 vjernika na više od 70 milijuna stanovnika,
od kojih 99% čine muslimani. Malo svetište Majke Marije nalazi se na vrlo
sugestivnome mjestu, u šumi na takozvanome „Slavujevom brežuljku“, na
Egejskome moru. U toj je kući, prema staroj predaji, Marija proživjela
posljednje godine života, zajedno sa svetim Ivanom apostolom. Na Svetoj su
Misi bili nazočni katolici raznih obredâ, koji su pokazali veliku ljubav
prema Papi. Ovim sam pohodom želio pokazati ne samo svoju, nego i ljubav i
duhovnu blizinu opće Crkve, kršćanskoj zajednici koja je ovdje u Turskoj
doista malena manjina, te se svakoga dana suočava s nemalo izazova i teškoća
– kazao je Sveti Otac.
U propovijedi, Papa je podsjetio kako je ovdje, u Efezu, 431. godine održan
Ekumenski sabor na kojemu je proglašeno Marijino božansko majčinstvo, koje
se, započeto s 'fiat' u Nazaretu, ispunilo pod Križem. (…) Vidjevši s Križa
majku, i pokraj nje voljenoga učenika, umirući je Krist prepoznao novost
nove Obitelji koju je došao oblikovati na svijetu, klicu Crkve i novoga
čovječanstva. Zbog toga se Mariji obratio nazvavši ju 'ženom', a ne
'majkom', kako ju je pak nazvao povjeravajući ju učeniku. Božji Sin je tako
izvršio svoje poslanje – kazao je Sveti Otac – rođen od Djevice kako bi u
svemu, osim u grijehu, podijelio naše ljudsko stanje, u trenutku povratka
Ocu ostavio je na svijetu sakrament jedinstva ljudskoga roda: Obitelj
sabrana jedinstvom Oca i Sina i Duha Svetoga (San Cipriano). Njezina je prva
jezgra upravo ta nova veza između Majke i učenika. Na taj je način
nerazdvojivo spojeno božansko i crkveno majčinstvo. Marija, majka Božja,
koju je Isus s Križa povjerio čovječanstvu kao Majku jedinstva ljudskoga
roda, bratstva koje je danas, više nego ikada, potrebno svijetu. Ohrabreni
Riječju Božjom, iz Efeza, grada blagoslovljenoga nazočnošću Presvete
Djevice, koju – kako znamo – vole i časte i muslimani, uzdižemo Gospodinu
posebnu molitvu za mir među narodima – kazao je Sveti Otac.
S ovoga dijela Anatolskoga poluotoka, prirodnoga mosta među kontinentima,
zazivamo mir i pomirenje prije svega za one koji žive u zemlji koju zovemo
'svetom', i koju takvom smatraju i kršćani, i Židovi i muslimani. (…) Svima
nam je potreban opći mir, a Crkva je pozvana biti ne samo njegova proročka
navjestiteljica, nego još više znak i sredstvo – naglasio je Sveti Otac te
dodao kako je upravo u tom vidiku općega pomirenja, sve veća i snažnija
čežnja za punim zajedništvom i slogom među svim kršćanima. Napomenuvši kako
je geslo ovoga apostolskoga putovanja, „On, Krist, naš je mir“, uzeto iz
Poslanice Efežanima, Sveti je Otac primijetio kako Pavao, nadahnut Duhom
Svetim, ističe da nam Isus Krist nije samo donio mir, nego on 'jest' naš
mir. (…) Krist je milost, snaga koja preoblikuje čovjeka i svijet, rušeći
zidove koji odvajaju, kako bi od čovječanstva učinio samo jednu obitelj.
Sveti se Otac stoga još jednom obratio posebice tome malenom Kristovom
stadu, koje živi u toj zemlji, te ih ohrabrio na ustrajanje u pouzdanju i
jedinstvu, i to pjevajući s Marijom hvalospjev „Veliča duša moja“. Pjevajmo
ga radosno i kada smo iskušani teškoćama i opasnostima, kako pokazuje lijepo
svjedočanstvo rimskoga svećenika don Andree Santora, kojega se rado
spominjem i na ovome našem slavlju. Marija nas poučava kako je vrelo naše
radosti, i jedina naša stalna potpora, Krist, te nam ponavlja njegove
riječi: Ne bojte se; Ja sam s vama. Povjeravamo se njegovoj snažnoj ruci. A
ti, Majko Crkve, prati uvijek naš put. Sveta Marijo Majko Božja, moli za
nas! – kazao je Sveti Otac na koncu propovijedi u marijanskome svetištu u
Efezu.
