|
Vatikan, 20. travnja 2008. (Radio Vatikan) -
Papa Benedikt XVI. je jučer, u nedjelju, na Yankee stadionu s izaslanstvima
biskupija Bostona, Lousvillea, New Yorka i Filadelfije te metropolije
Baltimore, koje obilježavaju 200. obljetnicu ustanovljenja, s početkom u 20
sati i 30 minuta po srednjoeuropskome vremenu slavio posljednju misu na
američkome tlu. Kao i svi Papini govori tijekom pastoralnoga pohoda i misna
homilija bila je usredotočena na temeljnu činjenicu kršćanstva i crkvenoga
poslanja – na stvarnost Isusa Krista. Isus govori apostolima da mu vjeruju
jer je On „put, istina i život“. Krist je put koji vodi Ocu, istina koja
daje smisao ljudskom postojanju, izvor života vječne radosti sa svim svetima
u kraljevstvu nebeskome. Prihvatimo Gospodinovu riječ, u njoj obnovimo svoju
vjeru, a svoje nade položimo u njegova obećanja! – kazao je Papa
podsjećajući na razlog liturgijskoga slavlja. Nazočnost, oko ovoga oltara,
Petrova nasljednika, njegove subraće biskupa i svećenika, đakona, redovnika
te laika pristiglih iz 50 američkih država, zorno očituje naše zajedništvo u
katoličkoj apostolskoj vjeri, ona je također znak predivnoga rasta koji je
Bog tijekom 200 godina podario Crkvi u vašoj zemlji. Crkva je u
ispovijedanju vjere ujedinila veoma različita stada, a svojim brojnim
odgojnim, karitativnim i društvenim djelima znakovito je pridonijela rastu
američkoga društva. Ovaj veliki rezultat nije postignut bez sučeljavanja s
brojnim izazovima – kazao je Benedikt XVI. osvrnuvši se na liturgijska
čitanja.
Prvo čitanje iz Djela apostolskih govori o jezičnim i kulturnim napetostima
unutar mlade crkvene zajednice, ono istovremeno očituje moć Božje riječi,
prihvaćene u vjeri, koju apostoli mjerodavno naviještaju da stvore jedinstvo
kadro nadvisiti podjele prouzročene ljudskim slabostima i ograničenja.
Jedinstvo Crkve nema drugog temelja osim Riječi Božje, utjelovljenje u Isusu
Kristu, našem Gospodinu. Sva izvanjska obilježja, sve strukture, udruge i
programi, bez obzira koliko su valjani ili čak bitni, u konačnici jedino
služe da podupru i promiču najdublje jedinstvo, u Kristu neprolazan dar
Božji svojoj Crkvi. Jedinstvo Crkve je „apostolsko“, utemeljeno je na
apostolima, koje je Krist odabrao i učinio svjedocima svoga uskrsnuća, a
proizlazi iz onoga što Sveto pismo naziva „poslušnost u vjeri“. Autoritet i
poslušnost, te riječi danas nije lako izgovoriti. One danas predstavljaju
„kamen spoticanja“ za brojne naše suvremenike, posebice u društvu koje s
pravom osobnoj slobodi pridaje veliku vrijednost. Unatoč tome, u svjetlu
svoje vjere u Isusa Krista – života, istine i puta – uspijevamo vidjeti
cjelovitiji smisao,...
Evanđelje nas uči kako se istinska sloboda,
sloboda djece Božje, jedino može naći u gubljenju samoga sebe, a to je dio
otajstva ljubavi. Samo ako se sebe odreknemo, govori nam Gospodin, možemo se
uistinu naći. Prava sloboda cvjeta kada se udaljujemo od jarma grijeha, koji
zatamnjuje naše opažaje i slabi naše odlučnosti, a vidimo izvor svoje
konačne sreće u Bogu, beskrajnoj ljubavi, slobodi i životu. Naš je mir u
Njegovoj volji. Prava sloboda je besplatni Božji dar, plod obraćanja
njegovoj oslobađajućoj istini. Ta sloboda u istini daje nam novi i
oslobađajući način gledanja na stvarnost. Kada ulazimo u Kristovu misao,
otvaraju nam se novi obzori. U svjetlu vjere, unutar crkvenoga zajedništva,
također nalazimo nadahnuće i snagu da u ovome svijetu budemo evanđeoski
kvasac. Postajemo svjetlo svijeta, sol zemlje, povjereno nam je da svoj
život i svijet uvijek potpunije oblikujemo prema Božjem spasiteljskom planu.
Oslobađajuća evanđeoska istina preobražava svijet. Uskrsli Krist je zaglavni
kamen velikoga hrama koji se i danas gradi u Duhu. A mi, udovi njegova
tijela, po krštenju smo postali živo kamenje toga hrama, sudjelujući po
milosti u životu Božjem, blagoslovljeni slobodom djece Božje, osposobljeni
smo prinositi duhovne žrtve, Bogu ugodne – rekao je Papa.
Osvrnuvši se na dvjestogodišnji pastoralni rad Crkve u Americi, posebice na
njezin veliki rast, rekao je kako mu je pridonio veliki priliv useljenika,
čvrsta vjera koja je izgradila crkvenu mrežu, odgojne, zdravstvene i
društvene ustanove koje odavno rese Crkvu u Americi; te mnoštvo očeva i
majki koji su djeci prenosili vjeru kao i svakodnevna služba brojnih
svećenika, dušobrižnika, neprocjenjivi prinos redovnika, koji su, osim
čitanja i pisanja, u djeci poticali želju da čitav život upoznaju, ljube i
služe Bogu. U ovoj zemlji vjerske slobode katolici mogu slobodno
ispovijedati svoju vjeru i kao takvi sudjelovati u civilnome životu, noseći
sa sobom u javni život svoja moralna uvjerenja, surađujući s bližnjima u
izgradnji čvrstoga demokratskog društva – istaknuo je Benedikt XVI..
Vi ste odabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za
Božju svojinu da razglasi slavna djela njegova, ove Petrove riječi – kazao
je Benedikt XVI. – izazov su za sve veću vjernost slavnoj baštini primljenoj
u Kristu. Potiču nas na ispitivanje svoje savjesti, čišćenje svojih srca, na
obnovu krsnih obećanja u odbacivanju sotone i svih njegovih praznih
obećanja. Potiču nas da budemo radostan puk, glasnici nade koja ne umire,
rođene iz vjere u riječ Božju i uzdanja u njegova obećanja. U ovoj zemlji vi
se i brojni vaši bližnji obraćate Bogu Gospodinovim riječima: Dođi
kraljevstvo tvoje! Ta molitva mora oploditi način vašega življenja i
izgradnju vaše obitelji i zajednice. Mora stvoriti nova mjesta nade, u
kojima se uprisutnjuje Kraljevstvo Božje u svojoj spasiteljskoj moći. Žarko
moliti da dođe kraljevstvo znači biti stalno pozoran na znakove njegove
nazočnosti, zauzimati se za njegov rast u svakome dijelu društva; znači
svladati svaku podjelu između vjere i života, opirući se lažnim evanđeljima
slobode i sreće; znači također odbaciti svaku podvojenost između vjere i
političkoga života, jer, kako tvrdi II. vatikanski sabor, ni jedna ljudska
djelatnost, čak u vremenskim stvarima, ne može biti izuzeta od gospodstva
Božjega. To znači djelovati kako bismo ljepotom i istinom evanđelja
obogatili društvo i američku kulturu, nikad ne izgubiti iz vidika onu veliku
nadu koja osmišljava i daje vrijednost svim našim životnim nadama – istaknuo
je Benedikt XVI. potom se osvrnuo na susret s mladima.
Oni su budućnost Crkve i imaju pravo na sve naše molitve i svaku potporu
koju im možemo pružiti. Dragi mladi prijatelji, poput sedmorice ljudi, punih
Duha i mudrosti, kojima su apostoli povjerili skrb za mladu Crkvu, možete se
i vi uzdići i prihvatiti odgovornost koju vjera u Krista pred vas stavlja.
Smognite hrabrosti naviještati Krista, koji je isti jučer, danas i uvijek, i
nepromjenjive istine čiji je on Temelj, te nas istine oslobađaju. Jedino te
istine mogu jamčiti dostojanstvo i prava svakoga muškarca, žene i djeteta u
svijetu, uključujući najslabije među ljudskim bićima, još nerođenu djecu u
majčinskoj utrobi. U svijetu u kojemu, kako nas je podsjetio Ivan Pavao II.
govoreći na ovome istom mjestu, Lazar nastavlja kucati na naša vrata,
učinite da raste vaša vjera i ljubav podupirući siromašne, potrebite i one
koji su bez glasa. Mladići i djevojke Amerike, vama se uporno obraćam,
otvorite srca Božjem pozivu da Ga slijedite u svećeništvu i redovništvu –
tim je riječima Benedikt XVI. završio misnu propovijed.
|
