|
Prva enciklika
Benedikta XVI., inače prva enciklika posvećena
ljubavi uopće, pruža duboke i prosvjetljujuće
razmišljanje o kršćanskoj ljubavi, koju se
promatra u njezinim filozofsko-teološkim,
duhovnim, pastoralnim i etičko kulturnim vidicima.
O nekim naglascima enciklike govorili kardinal
Martino, nadbiskupi Levada i
Cordes
Vatikan, 25. siječnja 2006. (IKA) – U dvorani Ivana Pavla II.
Tiskovnog ureda Svete Stolice danas je
predstavljena prva enciklika pape Benedikta XVI.
pod naslovom Deus Caritas est (Bog je ljubav).
Encikliku su predstavili predsjednik Papinskog
vijeća za pravdu i mir kardinal Renato Raffaele
Martino, pročelnik Kongregacije za nauk vjere
nadbiskup William Joseph Levada te predsjednik
Papinskog vijeća Cor unum nadbiskup Paul Josef
Cordes.
U svojem izlaganju kardinal Martino je
istaknuo kako Papina enciklika pruža duboke i
prosvjetljujuće razmišljanje o kršćanskoj ljubavi,
koju se promatra u njezinim filozofsko-teološkim,
duhovnim, pastoralnim i etičko kulturnim vidicima.
Riječ je o programskoj enciklici, u najvišem i
najzahtjevnijem smislu koji se ima pridati
pridjevu "programski", rekao je kardinal Martino.
Podsjećajući da je Bog ljubav Sveti otac poziva
sve da stupe u samo središte kršćanske vjere.
Riječ je o enciklici prožetoj, osobito u njezinu
prvom dijelu, velikim duhovnim nadahnućem koje,
pred opasnošću društvenog i karitativnog aktivizma
bez duše, doziva svima u svijest njegovanje
duhovnih razloga i motivacija na kojima počiva
biće Crkve i kršćanina, a koji daju smisao i
vrijednost djelovanju, rekao je predsjednik
Papinskog vijeća za pravdu i mir.
U nastavku
svoga izlaganja kardinal Martino se zadržao na
brojevima 26 do 29 enciklike u kojima Papa
obrađuje temu odnosa između pravednosti i ljubavi.
Papa u tome kontekstu posebno pozornost posvećuje
nastanku društvenog nauka Crkve te ga predstavlja
kao plodni intinerarij koji su svojim naukom
obogatili pape Pio XI., Ivan XXIII., Pavao VI. i
Ivan Pavao II. a svoj vrhunac ima u objavljivanju
Kompendija društvenog nauka Crkva. Papa ističe
kako je društveni nauk Crkve u teškim prilikama u
kojima se danas nalazimo zbog globalizacije
ekonomije postao temeljni putokaz koji predlaže
ispravne smjernice koje nadilaze samo područje
ekonomije. Suočeni s napredovanjem razvoja, te
smjernice, kako ističe Papa, moraju biti sastavni
dio dijaloga sa svima onima koji se ozbiljno brinu
za čovjeka i njegov svijet. Pravednost je, ističe
Papa u enciklici, svrha te samim tim i mjera svake
politike. Pravedno društvo ne može biti djelo
Crkve, već ga mora ostvariti politika. Ipak Crkva
putem pročišćenja razuma i etičkim odgojem može
dati svoj specifični doprinos kako bi zahtjevi
pravde postali shvatljivi i politički ostvarivi.
Papa u svojoj prvoj enciklici, nastavio je
kardinal Martino, zatim govori o samoj naravi
društvenog nauka Crkve, osobito što se tiče mjesta
koje zauzima te načina na koji iznosi svoje
tvrdnje i stavove. Papa društveni nauk smješta u
područje vjere i njezine uloge pročišćavanja
razuma. Vjera, ističe Papa, omogućuje razumu da na
najbolji mogući način vrši svoju zadaću i da bolje
uoči ono što mu je vlastito. Što se tiče njezina
načina na koji obrazlaže svoje tvrdnje i stavove
Papa ističe da su polazište tvrdnji i stavova
društvenog nauka Crkve u razumu i prirodnom pravu.
Papa jednako tako ističe "prirođenu" povezanost
društvenog nauka Crkve s filozofijom i na osobit
način s filozofskom antropologijom. Filozofija,
naime, kao što ističe spomenuti Kompendij, ističe
ljudsku narav kao izvor a razum kao put spoznaje
same vjere. Stoga filozofija predstavlja prikladno
i nužno sredstvo za ispravno shvaćanje temeljnih
pojmova društvenog nauka kao što su osoba,
društvo, sloboda, savjest, etika, pravo,
pravednost, opće dobro, solidarnost,
supsidijarnost, država i tako redom. Papa pritom
ističe kako je zadaća Crkve da, pomoću svoga
društvenog nauka, u izgradnji pravičnoga
društvenog poretka ponovno probudi duhovne i
moralne snage, a to su vjernici laici koji su
pozvani osobno sudjelovati u javnom životu te
ispravno oblikovati društveni život, rekao je u
svojem izlaganju kardinal
Martino.
Nadbiskup Levada u svojem je
izlaganju je istaknuo kako je papa Benedikt XVI. u
svojoj enciklici htio dati Crkvi na dar jedan
snažni tekst o "središtu kršćanske vjere". Taj
snažni tekst, rekao je pročelnik Kongregacije za
nauk vjere, želi se oduprijeti pogrešnoj uporabi
Božjeg imena i dvoznačnosti pojma "ljubavi" koja
je toliko očita u današnjem svijetu. Papa, rekao
je nadbiskup Levada, prije svega nastoji pokazati
različitost i jedinstvo koje postoji između dvaju
pojmova koje susrećemo na području fenomena
ljubavi već od vremena filozofije drevnih Grka, a
to su eros i agape. Papa želi pokazati kako se ta
dva pojma ne suprotstavljaju već se usklađuju kako
bi pružili jedno realističko shvaćanje ljudske
ljubavi, ljubavi koja odgovara cjelini – tijelu i
duši – ljudskog bića. Agape sprječava eros da se
preda instinktu, dok eros pruža agape-u osnovne i
vitalne relacije u ljudskom životu. Ali, pita se
Papa, je li moguće ljubiti nevidljivog Boga?
Odgovor enciklike glasi: Bog se učinio vidljivim u
Sinu koji je postao čovjekom, umro i uskrsnuo, u
njegovoj Riječi, u sakramentima, u Crkvi kao i u
bližnjemu u potrebi. Zbog toga su ljubav prema
Bogu i ljubav prema čovjeku nerazdvojni i uzajamno
se uvjetuju. Oni čine jednu jedincatu zapovijed.
Ljubav prema bližnjemu, ukorijenjena u Božjoj
ljubavi, nije samo zadaća pojedinog vjernika, već
i zajednice vjernika, to jest Crkva. Iz povijesnog
razvoja crkvenog vidika ljubavi od samih početaka
Crkve moguće je ustanoviti dvije činjenice:
karitativno služenje pripada samoj biti Crkve i na
drugome mjestu nikomu ne smije nedostajati ono što
je nužno kako u Crkvi tako i izvan nje. U
zaključku svoga izlaganja predsjednik Kongregacija
za nauk vjere je sažeo dar enciklike u dvije
tvrdnje: enciklika pruža viziju ljubavi prema
bližnjemu i crkvene zadaće da čini ljubav kao
zapovijed ljubavi, koja svoja korijene ima u samoj
Božjoj biti, a to je Ljubav; enciklika poziva
Crkvu na obnovljeno zauzimanje u služenju ljubavi
(diakonia), kao bitni dio svoga postojanja i
poslanja.
Predsjednik Papinskog vijeća Cor
unum nadbiskup Paul Josef Cordes istaknuo je kako
Crkva od samog svog utemeljena očituje u svome
poslanju djelo spasenja: naviješta otkupljenje
koje je izvršio Isus Krist, svjedoči ga po ljubavi
i slavi dar spasenja u liturgiji. Martyria,
Diakonia i Leiturgia sačinjavaju stoga trostruko
ostvarenje njezine jedincate zadaće. Te se tri
službe međusobno prožimaju i ako bi se samo jedna
od njih oduzela Crkva bi bila lišena jednoga svoga
bitnog dijela.
U svom prvom dokumentu
Učiteljstva, rekao je nadbiskup Cordes, Papa želi
predstaviti temeljne smjernice svoga upravo
započetog pontifikata. Nadbiskup je također
primijetio kako je to prva enciklika o ljubavi. To
je i bio razlog zašto je Papa htio da na
predstavljanju enciklike sudjeluje predsjednik
Papinskog vijeća Cor unum kao tijela koje provodi
u djelo osobne inicijative Pape kao znak njegova
suosjećanja u određenim prilikama u kojima vlada
bijeda. On je postavio i pitanje kako to da se
enciklika s takvom jednom temom javila upravo u
ovom našem stoljeću. U svom odgovoru on je rekao
kako izazovi koje nameće današnje društvo potiču
da se jasno definira, na teološki način, ono što
Crkva podrazumijeva i ostvaruje kada djeluje u
prilog čovjeka. Moramo, rekao je, s većim
uvjerenjem ukorijeniti osjećaj kršćanske ljubavi u
naša srca. I to ne zbog nekoga vanjskog problema,
zato što država ili vlast niječu temeljna načela
ljudskog dostojanstva. Naime u današnjem društvu,
na sreću, ne nedostaje čovjekoljublja, ali ono
može predstavljati zamku: može se pomisliti kako
ne trebamo naše biblijske korijene da bi živjeli
ljubav, rekao je nadbiskup Cordes. Mnogi su danas
spremni pomoći onima koji trpe, ali to može kod
vjernika pobuditi ideju da ljubav ne predstavlja
bitni sastavni dio crkvenog poslanja. Bez čvrstoga
teološkog temelja velike bi crkvene agencije mogli
biti izloženi opasnosti da se odijele od Crkve i
oslabe svoje veze s biskupima te se poistovjete s
nevladinim organizacijama. Na taj način njihova se
"filozofija" i njihovi projekti ne bi razlikovali
od Crvenog križa ili UN-ovih agencija. To je
međutim u suprotnosti s dvotisućljetnom povijesti
Crkve i ne vodi računa o dubokom odnosi između
crkvenog djelovanja za čovjeka i vjerodostojnosti
navještaja evanđelja. To je prvo područje u kojem
je potrebno učiteljsko tumačenje biblijskog retka:
"Bog je ljubav" te je stoga enciklika "Deus
Caritas est" prikladni i sretni događaj za
poslanje Crkve, rekao je nadbiskup Cordes.
Objavljivanje enciklike on smatra jedinstvenom
prigodom da se zajedno sa čitavom Crkvom razmišlja
na koji način sadržaj toga dokumenta može utjecati
i ponovno motivirati naše karitativno
djelovanje. |
