|
Zagreb, 22.
veljače 2005. - 24. veljače oko 40000 tisuća
osoba se skupilo na posljednjem ispraćaju don
Luigija Giussanija utemeljitelja katoličkog
pokreta Comunione e Liberazione, danas prisutnog
u 75 zemalja svijeta. Na misi koju je predvodio
milanski nadbiskup Dionigi Tettamanzi bili su
prisutni brojni kardinali i biskupi iz cijelog
svijeta, brojni svećenici (više od 500) kao i
mnogi talijanski politički uglednici među kojima
predsjednik vlade Silvio Berlusconi,
predstavnici skupštine i senata. Svi su oni,
crkveni ljudi, laici vjernici i nevjernici došli
jednodušno izraziti žaljenje za tim velikim
čovjekom i zahvaliti za njegov život i
svjedočanstvo.
Kardinal
Joseph Ratzinger je pročitao poruku svetog
Oca Ivana Pavla II. u kojoj među ostalim
stoji: „Zahvaljujem Gospodinu za dar njegova
života koji je u potpunosti bio predan
dosljednom nasljedovanju svećeničkog poziva,
stalnom pomnom slušanju potreba suvremenog
čovjeka i hrabroj službi Crkvi“.
Don Giussani se rodio u Desiu blizu Milana.
Kao mladi svećenik posebno proučava
orijentalnu teologiju i protestantsku
teologiju sjeverne Amerike. U to doba većina
ljudi su još praktični katolici, međutim
Giussani vidi da je to samo prividnost u
društvu u kojem kršćanstvo nema više
nikakvog utjecaja na društveni život. To ga
navodi da napusti mirno mjesto profesora u
sjemeništu i počne predavati u Gimnaziji
Berchet. Briga za odgoj ostat će središte
djelovanja cijelog njegova života. Iz ove
brige prvo se rađa „Studentska mladost“, a
potom „Comunione e Liberazione“ (Zajedništvo
i oslobođenje). Jedino zajedništvo u Kristu
omogućava stvarno oslobođenje čovjeka.
Kršćanstvo za Giussanija nije samo daleki
poticaj za dobra djela gdje se djela često
odvajaju od vjere, ono je događaj Isusa
Krista koji ulaskom u čovjekov život
radikalno mijenja čovjeka i čini ga
sposobnim za stvari dotad nezamislive.
Jedino u tom svjetlu može se razumjeti sve
bogatstvo inicijativa koje se rodilo iz
pokreta Comunione i Liberazione na svim
područjima društvenog života i kulture.
Jedna od tih inicijativa su i „Obitelji za
prihvaćanje“ koja je u poslijeratnim
godinama djelovala u Hrvatskoj pomažući
nekoliko stotina obitelji u Zadru i Zagrebu.
Korijen bliskosti između svetog Oca i don
Giussanija je u jednakom shvaćanju vjere i
kulture koja se iz toga rađa. Za obojicu je
Krist središte svijeta i povijesti, jedini
ključ za razumijevanje stvarnosti.
Siguran u Krista prisutnog sad i ovdje
Giussani je prihvaćao izazove našeg vremena.
Uvjeren da je srce svakog čovjeka težnja za
srećom, koja je danas često potisnuta ali
neizbrisiva jer nam je dao sam Bog i jedino
On može na nju odgovoriti, ulazio je u
dijalog sa svima, vjernicima i nevjernicima,
pripadnicima drugih vjeroispovijesti i
drugih vjera. On o ekumenizmu nije govorio,
on je ekumenizam živio. Giussani je vrlo
plodan pisac brojna njegova djela danas su
prevedena na mnogim jezicima (i na
hrvatskom). Ali, kako je napisao kardinal
Ratzinger u uvodu djela „Jedan događaj,
jedna povijest“, njegova djela nisu
namijenjena samo pripadnicima pokreta
Comunione e Liberazione već svima onima koji
žele shvatiti bit svoje vjere. Duboki
poznavalac književnosti i glazbe on je bio
uvjeren da umjetnost vodi Bogu.
Poteškoće i nerazumijevanja i za Giussanija
i za njegov pokret nisu nedostajale, posebno
u prvim godinama. Kardinal Ratzinger je za
vrijeme propovijedi rekao: “Ako Duh Sveti
prema prema potrebi vremena stvara novost,
što je u biti povratak izvoru, teško se
ponekad snaći i naći mjesto unutar velikog
zajedništva univerzalne Crkve. Ljubav don
Giussanija prema Kristu bila je također
ljubav za Crkvu i on je uvijek ostao vjerni
sluga, vjeran svetom Ocu, vjeran svojim
biskupima.”
Don Giussani nije htio biti organizator,
nije privlačio osobe k sebi nego ka Kristu.
Ali upravo tako je postao otac mnogih. To
najbolje izražavaju njegove riječi izrečene
na Duhove prilikom velikog skupa pokreta s
Papom. Nije govorio o djelima Comunione e
Liberazione nego o susretu s Kristom. “Život
se kao krajnji ideal izražava u molbi. Pravi
protagonist povijesti je prosjak: Krist
prosjak čovjekova srca i čovjek prosjak
Krista”.
Don Giussani je mnogima od nas otkrio
privlačnost Krista, ljepotu Crkve, pomogao
nam da shvatimo razumnost vjere, da
shvatimo gdje je prava sloboda, jednostavno
dao nam je put da postanemo ljudi. Kao što
je Papa rekao on za nas ostaje “veliki
učitelj ljudskosti i branitelj religioznosti
upisane u srcu svakog čovjeka.”
Pogreb don Giussanija
Osobno pismo svetog Oca Ivana Pavla II koje
je za vrijeme pogreba pročitao monsinjor
Stanislas Rylko, predsjednik Papinskog
vijeća za laike
1. Duboko me dirnula vijest o smrti dragog
monsinjora Luigija Giussanija koja je
uslijedila na kraju duge bolesti koju je on
prihvaćao u vedrom prepuštanju božanskoj
volji i dragovoljnim sudjelovanjem u tajni
Kristova križa. Njegov nestanak je razlog
tuge za njegovu obitelj, za svećenstvo
milanske biskupije, za pokret Comunione e
Liberazione čiji je on začetnik i za mnoge
druge osobe koje su ga voljele i poštovale
kao gorljivog Božjeg svećenika. Svima vama
se u ovom trenutku bolnog rastanka osjećam
duboko privržen i blizak.
2. Imao sam više prilika sresti mons.
Luigija Giussanija i diviti se njegovoj
žarkoj vjeri koja se izražavala kršćanskim
svjedočanstvom koje je bilo sposobno
pobuditi u mnogima uvjereno prihvaćanje
evanđeoske poruke, posebno među mladima.
Zahvaljujem Gospodinu za dar njegova života
koji je u potpunosti bio predan dosljednom
nasljedovanju svećenićkog poziva, stalnom
pomnom slušanju potreba suvremenog čovjeka i
hrabrom služenju Crkvi. Cijelo njegovo
apostolsko djelovanje moglo bi se sažeti u
jasnom i odlučnom pozivu - koji je znao
uputiti svima koje je sreo – na osobni
susret s Kristom koji je jedini potpuni i
konačni odgovor najdubljim očekivanjima
čovjekova srca.
3. Don Giussani je predložio Kristovo
“društvo” brojnim mladima, koji su danas
odrasli i smatraju ga duhovnim “ocem”. Odbio
je mogućnost akademske karijere i posvetio
se formaciji studenata koji su trebali točku
oslonca i uzor koji ih može nadahnuti.
Početkom šezdesetih započeo je svoje
evanđeosko djelovanje predstavljajući istinu
vjere sa stalnim otvorenim dijalogom, s
dosljednom poslušnošću učiteljstvu Crkve i
prvenstveno s uzornim svjedočanstvom života.
Tako je iznikao pokret Comunione e
Liberazione koji je godinama izrastao
zahvaljujući apostolskom žaru ovog gorljivog
ambrozijanskog svećenika koji je znao
oduševiti tolike učenike za put poslanja.
Krist i Crkva: to je sinteza njegova života
i njegova apostolata. Nikad ne odvajajući
jedno od drugoga prenio je svima oko sebe
istinsku ljubav prema Gospodinu i prema
raznim Petrovim nasljednicima koje je osobno
upoznao. Odlikovala ga je i velika
privrženost biskupiji i njezinim pastirima.
4. Branitelj ljudskoga razuma don Giussani
je bio duboki poznavalac književnosti i
glazbe, uvjeren da je umjetnost put koji
vodi misteriju. Slijedili su ga pripadnici
pokreta koji je utemeljio i koji je danas
raširen u mnogim zemljama svijeta, s
poštovanjem su ga slušali i pripadnici
drugih vjera i ljudi s različitim
profesionalnim odgovornostima. Sviđa mi se
da ga se sjećam kao učitelja ljudskosti i
branitelja religioznosti upisane u srcu
čovjeka.
5. Dok za ovog vjernog slugu Evanđelja
uzdižem žarku molitvu koju povjeravam
posredovanju svete Djevice, molim Boga da
svi oni koji su ga upoznali i sreli na
njihovu putu, iskusili čudesa koja je
Gospodin kroz njegovo svjedočanstvo učinio u
njima, vjerno slijede njegov put i čuvaju
živu njegovu karizmatsku intuiciju.
U ovom trenutku s posebnom ljubavlju mislim
na njegove duhovne sinove okupljene u
Bratstvu Comunione e Liberazione i laičkom
udruženju Memores Domini.
Neka Marija, nježna Otkupiteljeva Majka
bdije nad vama. S tom željom, na kardinala
Dionigija Tetamanzija, nadbiskupa Milana,
sve prisutne svećenike i sve koji oplakuju
nestanak mons. Giussanija od srca zazivam
apostolski blagoslov utjehe.
Iz Vatikana 22. veljače 2005.
Ivan Pavao II
|
