|
Vatikan,
16. listopada 2002. (Radio Vatikan) - Danas, na dan kojim
započinje 25.godina njegova pontifikata, papa Ivan Pavao II. je, pred
slikom Gospe od Krunice iz Marijanskoga svetišta u Pompejima i u
nazočnosti mnoštva vjernika okupljenih na Trgu svetoga Petra, tijekom
opće audijencije predstavio Apostolsko pismo Rosarium Virginis Mariae
(Krunica Djevice Marije) te proglasio Godinu Krunice, koja započinje
ovaj mjesec i trajat će do listopada 2003. godine.
"Tijekom
nedavnoga putovanja u Poljsku, ovako sam se obratio Gospi: ‘Majko
presveta, ishodi i za mene snagu tijela i duha kako bih mogao do kraja
izvršiti službu koju mi je Uskrsli dodijelio. Tebi predajem sve
plodove svoga života i svoje službe; Tebi povjeravam sudbinu Crkve; u
Tebe se pouzdajem i Tebi još jednom kažem: Totus Tuus, Maria! Totus
Tuus! Amen’”. Tim je riječima Sveti Otac započeo današnju posebno
svečanu opću audijenciju koju je želio iskoristiti kako bi potpisao i
darovao svijetu dokument posvećen svetoj Krunici, te je sam objasnio i
razloge: “Činim to ne samo zato što je ova godina 25. godina mojega
pontifikata, već i zato što se obilježava 120. obljetnica enciklike
Supremi Apostolatus Officio (Služba vrhovnog apostolata), kojom je 1.
rujna 1883. moj poštovani prethodnik, papa Lav XIII. dao početak
objavljivanju niza dokumenata posvećenih upravo Krunici. Još je jedan
razlog: u povijesti Velikih jubileja vrijedio je običaj da se, nakon
Jubilejske godine posvećene Kristu i djelu Otkupljenja, odredi jedna
godina u Marijinu čast, gotovo kao molitva za Njezinu pomoć kako bi
primljene milosti urodile plodom”. Papa ovim dokumentom želi da se
ponovno otkrije otajstvena dubina sadržana u jednostavnosti Krunice,
tako drage narodnoj tradiciji. Povjeravajući svoje Apostolsko pismo
pastirima i vjernicima čitavoga svijeta, Sveti je Otac izrazio
uvjerenje kako će Godina sv. Krunice sigurno dati korisne plodove u
srcima sviju, te da će obnoviti i ojačati djelovanje milosti Velikog
jubileja 2000. godine te postati izvorom mira za cijeli svijet.
U mnoštvu vjernika koji su danas ispunili Trg svetoga Petra
slavljeničkim ozračjem bila je i oveća skupina hrvatskih hodočasnika.
Sveti Otac ih je pozdravio ovim riječima: “Dragi hrvatski
hodočasnici, koji ste došli da bi ovdje bili nazočni na ovaj posebni
dan, očitujući svoju odanost Petrovu nasljedniku, srdačno vas
pozdravljam. Sve vas i vaše obitelji i sav vaš narod povjeravam Onoj
koja nas u svojoj krunici vodi u razmišljanju o Kristovim otajstvima i
djelu spasenja, te svima udjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus
i Marija!"
Na audijenciji su, u ovoj posebnoj prigodi, bili nazočni i
monsinjor Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup te monsinjor
Antun Bogetić, umirovljeni porečko-pulski biskup, koji su tom prigodom
Svetom Ocu čestitali obljetnicu njegovog izbora za papu.
Poznata je pobožnost pape
Ivana Pavla II. prema Blaženoj Djevici Mariji
i posebice prema
molitvi Krunice. Govoreći s novinarom Radio Vatikana o sadržaju ovog
Papinog dokumenta posvećenog Krunici, nadbiskup Tarcisio Bertone,
tajnik Zbora za nauk vjere je kazao da je Sveti Otac i u ovom
dokumentu potvrdio koliko mu je draga molitva Krunice, napisavši da je
Krunica njegova “najdraža molitva, molitva divna u svojoj
jednostavnosti i dubini”. Ta ga je molitva pratila tijekom cijeloga
života, u teškoćama, u najtežim trenucima njegova života, posebice dok
je bio krakowski nadbiskup i kad je odlazio na brdo Kalvariju kako bi
Bogorodici povjerio svoju borbu za istinu, vjersku slobodu i vjeru
svoga naroda. Toga se i on sam prisjetio tijekom nedavnoga putovanja u
Poljsku – kazao je nadbiskup Bertone. Papa Ivan Pavao II. u dokumentu
razmatra o Krunici pozivajući se na već iskazana mišljenja drugih papâ
o ovoj molitvi, specifičnoj za drugo tisućljeće. To je marijanska
molitva, ali ima kristološko srce, kao što je to već kazao Pavao VI. u
dokumentu Marialis Cultus (Marijanska pobožnost) i kako to potvrđuje
papa Ivan Pavao II. u ovom dokumentu. Ima kristološko srce, jer u
kontemplativnom smislu i obnavljajući uspomene, podsjeća na otajstva
Kristovoga života i poslanja, obavijena u obzor poslanja Marije,
Kristove Majke, Majke Crkve, glavne pomoćnice u djelu otkupljenja u
osvit kršćanstva. Sveti Otac naglašava kontemplativnu prirodu ove
molitve, koja sama po sebi nije liturgijska molitva, ali priprema za
liturgijsku molitvu i za Krista kao središte u liturgijskom slavlju.
Središte Krunice jest upravo Krist, a Marija prati i nadahnjuje našu
molitvu, moli s nama i vodi nas Kristu, jedinom i univerzalnom
Spasitelju – objasnio je mons. Bertone. Nadbiskup je Bertone nadalje
kazao nešto više o novostima koje preporučuje Sveti Otac u molitvi
Krunice. On, naime, ne narušavajući okvir tradicionalnih Otajstava,
dodaje još pet Otajstava koje naziva Otajstvima svjetla. Jer, Isus je
svjetlo svijeta. Sveti Otac stoga predlaže ta otajstva koja bi trebala
biti uvrštena među Radosna, Žalosna i Slavna. U tih se pet Otajstava
svjetla sažimlje Isusov javni život i njegovo poučavanje kako bi
pobudio vjeru i privukao sve narode i sve osobe vjeri u Sina
Utjelovljenoga Boga. Prvo se otajstvo odnosi na Isusovo Krštenje u
rijeci Jordan, drugo na svadbu u Kani. Treće je otajstvo objava
Kraljevstva Božjega s parabolama i spasenjskim znacima. Četvrto je
otajstvo Isusovo preobraženje, koje se tradicionalno smješta na brdo
Tabor, i na posljetku, peto Otajstvo jest ustanovljenje Euharistije
kao Isusov uskrsni dar i kao sakrament koji pomalo sažima sve
sakramente spasenja koje je Krist darovao Crkvi za spasenje
čovječanstva. Papa ova Otajstva preporučuje za razmatranje kršćanskome
narodu, i preporučuje ih za poseban dan u tjednu, nedjelju, dan
Gospodnji. Na posljetku, nadbiskup je Bertone kazao kako Sveti Otac
ovim dokumentom, posebice za ovu Godinu Krunice, želi utvrditi dvije
posebne nakane: za mir i za obitelj. Što se tiče nakane za mir – kazao
je mons. Bertone – Krunica je uvijek pratila tragične i dramatične
trenutke povijesti Crkve i povijesti čovječanstva, sa zazivima Mariji,
Kraljici mira. Papa, dakle, u ovom povijesnom trenutku poziva na
molitvu za dar mira za cijelo čovječanstvo i – kako je rekao - iznad
svega u Isusovoj zemlji. Zatim, molitva u obitelji i za obitelj:
Krunica je tradicionalno bila molitva kršćanskih obitelji. Papa želi
ponovno privući pozornost na Krunicu kao molitvu okupljene obitelji.
On želi da se moli za obitelji, kako bi obitelj bila obnovljena u
svojoj cjelini nerazrješive i vjerne ljubavi, prema Božjem nacrtu –
kazao je na posljetku nadbiskup Bertone.
Šesnaestog listopada 1978.
godine, u 18 sati i 44 minute, kardinal Pericle Felici je najavio
okupljenom mnoštvu vjernika na Trgu svetoga Petra: Javljam vam
veliku radosnu vijest. Imamo Papu: uzoritog i prečasnog gospodina
Karla Svete rimske Crkve kardinala Wojtiłu, koji je uzeo ime Ivan
Pavao II. Pozdravne riječi onoga nepoznatoga Karla bile su svima
vrlo drage. Čak i njegove pogreške u talijanskom jeziku bile su
simpatične. Tražio je odmah pomoć. “Ako pogriješim, ispravite me”.
Novinari su se svi uzbunili. Nisu imali pripravljene tekstove, jer
nakon četiri i pol stoljeća nisu očekivali stranca i to čovjeka iz
istočne Europe, iz Crkve šutnje, koju je komunistički režim tlačio na
različite načine te je bila gotovo nepoznata Zapadu. I sam kardinal
Franjo Šeper, koji je sudjelovao u konklavama i bio izvanredno
oduševljen ovim izborom, jer su u međuvremenu bili postali veliki
prijatelji, bio je iznenađen – kako je potvrdio nakon konklava
Hrvatskom programu Radio Vatikana – velikim brojem glasova koje je već
na početku izbora bio dobio Karol Wojtiła. Nitko od nazočnih na Trgu
svetog Petra nije one večeri prije 24 godine mogao zamisliti da će
mladi poljski Papa postati protagonist mnogih svjetskih zbivanja s
jednim od najdužih potifikata u povijesti Crkve. Nadolazećih se
mjeseci slio pravi val hodoačsnika, koji su htjeli vidjeti i čuti
njegove ohrabrujuće i obvezujuće riječi. Od tada do danas na općim
audijencijama je sudjelovalo gotovo 17 milijuna hodočasnika. Susreo je
271 predsjednika država, među kojima su bili i hrvatski predsjednici
Franjo Tuđman i Stipe Mesić, 88 predsjednika vlada, 160 ministara
vanjskih poslova 833 veleposlanika pri Svetoj Stolici, 51 kralja i
kraljicu. Ovogodišnje obilježavanje ovog događaja poklapa se s
obilježavanjem 40. obljetnice početka Drugog vatikanskog sabora, na
kojem je sudjelovao kao pomoćni biskup Krakowa i Karol Wojtiła.
Sudjelovao je u izradi saborske konstitucije Gaudium et spes – Radost
i nada. Ti su mu dokumenti – kako je u više navrata sam priznao –
poslužili kao kompas u 24-godišnjem vodstvu Crkve. Talijanski
katolički novinar i pisac Vittorio Messori vidi u djelatnosti pape
Ivana Pavla II. veliki projekt, kojim Papa nastoji vjernicima pružiti
novu sintezu katoličanstva, koja naravno ne niječe ništa od prošlosti,
ali će biti u stanju odgovoriti izazovima sadašnjosti. S jedne strane
vidimo – prema riječima Messorija – kako se u Papinom pontifikatu
odražava cijela kršćanska tradicija s velikim dogmama i osobnim čak i
pučkim pobožnostima, od Presvetoga Trojstva do svete Krunice. S druge
je strane taj isti pontifikat obilježen izvanrednom otvorenošću ne
samo prema svim religijama, već i prema suvremenim kulturama. Messori
smatra da je jedan takav projekt mogao stvoriti samo čovjek koji je
intenzivno sudjelovao na Saboru, jer bez Drugog vatikanskog sabora i
taj bi projekt bio nemoguć.
|
