|
Zagreb, 22. travnja 2008. (Radio Vatikan) - Na
nedjeljnoj komemoraciji 63. obljetnice proboja iz logora Jasenovac u
službenim je govorima izneseno nekoliko vrlo teških kleveta na račun
Katoličke Crkve i njezinog djelovanja kako u prošlosti tako i danas.
Umjesto polemike s izrečenim optužbama podsjećamo na riječi kardinala Josipa
Bozanića, tadašnjeg predsjednika HBK, izrečene na Bleiburgu 13. svibnja
2007. godine, kako „ljudi koji su pripadali komunističkomu režimu, ili
ostali zaslijepljeni njegovom propagandom, i koji ne žele biti oslobođeni
istinom… Prozivaju Katoličku Crkvu, njezine pastire i vjernike na sličan
način na koji su to činili i u ono doba.“
Na svu sreću istinu o djelovanju Katoličke crkve u Hrvatskoj u vrijeme
Drugoga svjetskog rata više ne „propisuju“ državne vlasti i ideološke
strukture, nego je ona predmet slobodnoga znanstvenog istraživanja. Stoga se
svi dobronamjerni tražitelji istine o tome vremenu imaju mogućnost na
relevantnim izvorima upoznati s istinom. A stav Katoličke crkve u Hrvatskoj
prema jasenovačkom logoru još u ratno vrijeme jasno i nedvosmisleno izrekao
je blaženi kardinal Alojzije Stepinac kad je u veljači 1943. taj logor
nazvao "sramotnom ljagom", a ubojice u njemu "najvećom nesrećom Hrvatske".
Isti je stav ponovljen u više navrata pa tako
i u Pismu HBK o pedesetoj obljetnici završetka Drugog svjetskog rata od 1.
svibnja 1995. godine koje se u našoj javnosti prešućuje. U njemu biskupi,
između ostaloga, ističu: „Pravo na život i dostojanstvo svake osobe pod
Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje.
Tu ne može biti razlike ni rasne ni nacionalne, ni konfesionalne, ni
stranačke. Temeljna jednakost u dostojanstvu svih ljudi proizlazi iz same
naravi čovjeka, stvorena na sliku i priliku Božju. Pojedinačne i osobito
masovne likvidacije, bez ikakva suda i dokaza krivnje, uvijek su i posvuda
teški zločini pred Bogom i pred ljudima. Stoga ćemo se kod svetoga oltara
spomenuti žrtava hrvatskoga naroda i Katoličke crkve. Spomenut ćemo se
žrtava srpske nacionalnosti i Srpske Pravoslavne crkve u Hrvatskoj. Spomenut
ćemo se žrtava: Židova, Roma i svih kod nas ubijenih u Drugome svjetskom
ratu samo zato što su druge nacije, druge konfesionalne pripadnosti ili
drugoga političkog uvjerenja.“
Nakon svega spomenutoga postavlja se pitanje kome je u interesu da se i
danas pojavljuju tvrdnje o Katoličkoj crkvi kao posljednjem bastionu
ustaškoga poretka?
|