|
Svatko zna da postoje
umjetnici u Dominikanskom redu; neki nisu poznati, a drugi su
priznati od svoje braće i sestara. Ipak, sve do sada Učitelj Reda
nije nikada javno priznao svoje zanimanje za članove Reda , koji su
posvetili svoje živote umjetnosti. Ovo se sada dogodilo; poduzeti
su koraci da se prizna uloga koju ima umjetnost, makar vizualna, u
dominikanskom životu. Mogli bi organizirati slično i za pisce i
pjesnike, plesače, glumce, filmske djelatnike i za povjesničare
umjetnosti i sve one koji su na usluzi umjetnicima. Što se onda
dogodilo u Rimu u studenome 2000. Što je bila novost?
Učitelj Reda, Fr.
Timothy Radcliffe, Zlata Vrabec, umjetnica, i Fr. Antoine Lion
Po prvi put 15 umjetnika
članova dominikanske obitelji sa pet kontinenata bilo je pozvano u
Rim kako bi postavili izložbu. To su bili slikari: S. Mary Horn, iz
Novog Zelanda, sa velikim apstraktnim slikama; Fr. Enrico Saliani,
iz Italije, slikar vedrine; Fr. Anastasio Petrić, iz Bola,
Hrvatska, sa svojom baroknom inspiracijom; Fr. Kim En Joong, iz
Pariza, koji je predstavio litografiju i misnicu; Fr. Gaston Petit,
iz Tokija, čiji su bakrorezi skromni primjerci njegova opusa. Fr.
Gareth Moore, iz Rixensarta u Belgiji, predstavio je crno-bijele
fotografije, dok je S. Adela Rowland, iz San Rafaela u Kaliforniji,
pokazala tri slike u kontrapunktu, umješno prekrivanje kolor
fotografija. S. Brigitte Loire, iz Meksika, donijela je djelo u
emajlu, sliku prekrivenu zlatom i projekt za vitraj. Zlata
Vrabec, dominikanski laik iz Cambridgea u Engleskoj, predstavila je
klasičnu ikonu i neke nove ikone napravljene od raznih vrsta zemlje
i pijeska. Fr. Julián Pablo, iz Meksika, odao je čast mrtvom
Kristu na platnu. Tu su bila i tri kipara: Fr. Miguel Iribertegui,
iz Virgen del Camino iz Španjolske, sa tri djela u bronci o
misteriju Rođenja; Fr. Manfredi Quartana, iz Pariza, sa svojim čeličnim
konstrukcijama koje predstavljaju dječje igre, rat, plač ili nadu;
Fr. Alfonso Salas, iz Calaruege u Španjolskoj predstavio je svoja
razna djela. Arhitekt, Fr. Francisco Coello, iz Madrida, predstavio
je fotografije dviju crkava i koleđa kojeg je sagradio. Na koncu,
Fr. Paul Ketch, iz Lagosa u Nigeriji, koji je predstavio četiri
misnice sa afričkim simbolima i u živim bojama.
Sigurno želite vidjeti
ova djela. Molim vas da se strpite; uskoro će biti na stranicama
Reda. Fr. Armando Ibáñez priprema u Kaliforniji, 30-minutni
video film koji će uskoro biti u prodaji; i konačno tu je katalog,
koji je u pripremi.
Sva gore spomenuta djela
predstavljena su u samom centru Rima u bivšem refektoriju Santa
Maria-Sopra-Minerva, prema brižno napravljenom planu, kojeg su
radili sami umjetnici. Ove pripreme su zahtijevale mnogo sati rada i
tu je bilo dosta uzbudljivih trenutaka. Svakako da je svaki umjetnik
želio predstaviti svoje djelo na najbolji mogući način, a trebalo
je paziti da ta prezentacija bude u skladu sa prezentacijom
susjednog djela. Došlo je i do nepredviđenih povezivanja; Mary
Horn i Paul Ketch uspostavili su most između Afrike i Oceanije:
interpolirali su apostraktne slike jakih boja i misnice. Montaže su
se radile sve dok se nije našlo najbolje rješenje za prezentaciju.
Otvaranje izložbe
dogodilo se 17. studenog 2000. i to je bio dan radosti. Fr. Timothy
Radcliffe pokazao je živo zanimanje za ovaj susret, pratio je
pripreme više od godinu dana. Znatno vrijeme je proveo dobivajući
objašnjenja za svako umjetničko djelo. Vidjevši njegovo
zanimanje, neki umjetnici su odlučili pokloniti neka svoja djela
Santa Sabini, koja je iznenada postala bogatija ovom kolekcijom
moderne umjetnosti, koja će uskoro visjeti na njenim zidovima.
Prije susreta umjetnici
su nekoliko dana radili pod vodstvom Fr. Antoinea Liona, generalnog
promotora za medije i kulturnu komunikaciju. Njemu je pomagao jedan
od slikara, Fr. Anastasio Petrić. Umjetnici su imali priliku poslušati
jedni druge i prokomentirati svoja djela. Neki od umjetnika su već
izlagali u svojim zemljama, neki i u inozemstvu, a neki, pak, rade
samo na zahtjev lokalnih kršćanskih zajednica. Postoje i ekstremni
slučajevi, kao na primjer slučaj Fr. Paula iz Nigerije, čiji ga
je talent vodio prema otvaranju radionice za šivanje, te je tako
otvorio desetak novih radnih mjesta. S. Brigitte Loire, koja živi u
siromašnom dijelu Meksika, predaje u umjetničkoj školi, ali budući
da neka djeca ne mogu plaćati školarinu, ona zajedno s njima sjedi
na ulici s kistom u ruci i papirom, te slika. Ova izložba je
pokazala i različitost i jedinstvo dominikanskog duha. Svaki od
umjetnika slijedio je svoju inspiraciju i svjestan je veze između
umjetničkog stvaranja i propovijedanja.
Što je polučio ovaj
susret? Veze su uspostavljene. Vitraj sestre Brigitte možda neće
biti ostvaren u Meksiku, zbog nedostatka novčanih sredstava, ali se
možda ostvari u madridskoj crkvi Fr. Francisca. Poziv na
sudjelovanje na slijedećem sličnom susretu poslan je i drugim
dominikanskim umjetnicima za koje se misli da bi rado svoja djela
pokazali na zajedničkoj izložbi.
Za daljnje informacije o
izložbi možete kontaktirati mene: Fr. Antoine Lion, Santa Sabina; E-mail:
antoine_lion@hotmail.com.
|
