|
U govoru na
otvorenju crkvenoga kongresa Rimske biskupije Papa
odlučno ustao protiv pobačaja, slobodnih
zajednica, "braka na probu", istospolnih
zajednica, pseudo-slobode te sveprisutnog
relativizma, koji ne priznavajući ništa kao
konačno ostavlja kao posljednje mjerilo samoga
pojedinca
Rim,
6. lipnja 2005. (IKA) - Život se daje potpuno samo kada se s
rađanjem daju također ljubav i osjećaj koji
omogućuju reći da tome životu. Upravo iz toga
jasno proizlazi koliko se protivi ljudskoj
ljubavi, dubokom pozivu muškarca i žene sustavno
zatvarati vlastito zajedništvo daru života, a još
više zatrti ili povrijediti život koji se rađa,
istaknuo je to papa Benedikt XVI. u govoru na
otvorenju crkvenoga kongresa Rimske biskupije koji
je 6. lipnja započeo u bazilici Sv. Ivana
Lateranskog. Kako je tema toga dijecezanskog
skupa, koji se održava do 9. lipnja, "Obitelj i
kršćanska zajednica: oblikovanje osobe i
prenošenje vjere", Papina su razmišljanja u govoru
bila usredotočena na brak, obitelj i odgoje te
opasnosti koji im prijete u današnjem društvu.
Na početku je snažno istaknuo kako društvo ili
vlast nemaju pravo vršiti nepriličan utjecaj na
brak kao instituciju, jer je to prije svega
nutarnji zahtjev bračne ljubavi. Prema Papi,
kršćanske obitelji predstavljaju odlučujući resurs
za odgoj u vjeri i izgrađivanje Crkve te za
prožimanje kulture i društvenih struktura
kršćanskim osjećajem. Različiti oblici rastakanja
braka, poput slobodnih zajednica ili "braka na
probu", sve do pseudo-braka među osobama istoga
spola, izraz su anarhijske slobode, kojoj čovjek
pogrešno pribjegava u ime nekoga lažnog
oslobođenja", upozorio je Papa. Ta se
pseudo-sloboda temelji na banaliziranju tijela,
koje neizbježno uključuje banaliziranje čovjeka.
Njezina je pretpostavka da čovjek može sa sobom
činiti sve što mu je volja: njegovo tijelo na taj
način postaje nešto sporedno s ljudskoga gledišta,
nešto sa čime se može činiti sve što se hoće.
Libertinizam koji potiskuje u drugi plan
otkrivanje tijela i njegove vrijednosti zapravo je
neki dualizam koji tijelo izlaže prijeziru,
smještajući ga, da tako kažemo, izvan istinskog
bitka i dostojanstva osobe.
U nastavku
govora Papa je podsjetio kako život od samoga svog
početka ima apsolutno primaran položaj.
Istaknuo je kako za autentičan odgoj nije
dovoljno prenositi na druge ispravnu teoriju ili
nauk. Čovjeku treba mnogo više: ona svakodnevna
blizina, koja je odraz ljubavi i koja se
najzgodnije izražava nadasve u obitelji, ali i u
župi i crkvenim pokretima i udrugama u kojima se
susreću osobe koje brinu za svoju braću, osobito
za djecu, mlade, ali i odrasle, starije, bolesne
te same obitelji. Posebno opasnu prepreku odgojnom
djelovanju, upozorio je Papa, predstavlja
sveprisutnost, u našem društvu i kulturi, onoga
relativizma, koji ne priznavajući ništa kao
konačno ostavlja kao posljednje mjerilo samoga
pojedinca s njegovim htijenjima i pod krinkom
slobode postaje za svakoga tamnica te odvaja jednu
osobu od druge.
"Unutar toga
relativističkog obzora", dodao je Papa, "nije,
dakle, moguće ostvarivati pravi odgoj: bez svjetla
istine, svaka je osoba prije ili kasnije osuđena
posumnjati u dobrotu samoga života i odnosa od
kojih je ovaj satkan, u vrijednosti vlastitog
zauzimanja da se s drugima nešto zajednički
izgrađuje". Ne radi se samo o osobnom zalaganju
protiv relativizma, dodao je Papa. Svi su pozvani
boriti se protiv njegove razarajuće prevlasti u
društvu i kulturi. Stoga je vrlo važno, uz riječ
Crkve, svjedočenje i javno zalaganje kršćanskih
obitelji, osobito kroz ponovno afirmiranje
nepovredivosti ljudskog života od začeća do
njegove naravne smrti, jedinstvene i nezamjenjive
vrijednosti obitelji utemeljene na braku, i
nužnosti zakonskih i administrativnih propisa koji
podupiru obitelj u zadaći rađanja i odgajanja
djece.
Sveti Otac nadalje je istaknuo kako
sakramentalnost koju brak poprima u Kristu znači
da je dar stvaranja uzdignut u milost otkupljenja.
Kristova se milost ne nameće kao nešto izvanjsko
ljudskoj naravi, ne vrši na nju nasilje, već je
oslobađa i obnavlja, upravo je izdiše izvan
njezinih vlastitih granica. Istinska ljudska
ljubav ne može izbjeći križ. "Obezvrjeđivanje
ljudske ljubavi, zatiranje istinske sposobnosti
ljubavi pokazuje se, u našem dobu, najprikladnijim
i najučinkovitijim sredstvom da se Boga otjera od
čovjeka, da se Boga udalji od čovjekova oka i
srca", istaknuo je Papa. Slično tome, htijenje da
se narav "oslobodi" od Boga dovodi do toga da se
gubi iz vida sama stvarnost naravi, uključujući
čovjekovu narav, te da ju se svede na neki skup
uloga s kojima se postupa po volji u cilju
izgradnje tobože boljeg svijeta i tobože sretnijeg
čovječanstva, poručio je Papa.
Na kraju je
papa Benedikt XVI. sudionicima skupa povjerio
poslanje da skrbe za zvanja na svećeništvo i
posvećeni život. "Svima nam je poznato koliko su
ona Crkvi potrebna", istaknuo je Papa. Zaključio
je kako je za njihovo rađanje i sazrijevanje
nadasve potrebna molitva obitelji i kršćanske
zajednice, ali i svjedočanstvo života svećenika,
redovnika i redovnica te primjer koja djeca
primaju od svojih roditelja u obiteljskom
okrilju. |