25.
siječnja 2006.
Skupština Europskog parlamenta
Potreba za međunarodnom osudom zločina totalitarističkih komunističkih
režima
Rezolucija 1481 (2006)
1. Skupština Europskog parlamenta poziva se na svoju Rezoluciju 1096
(1996) o mjerama za razbijanje ostavštine bivših komunističkih
totalitarnih sustava.
2. Totalitarni komunistički režimi koji su vladali u Srednjoj i
Istočnoj Europi u prošlom stoljeću, a koji su još na vlasti u nekoliko
zemalja svijeta, bili su, bez iznimke, označeni masivnim povredama
ljudskih prava. Povrede (ljudskih prava op.p.) su se razlikovale ovisno o
kulturi, zemlji i povijesnom periodu i uključivale su pojedinačna i
kolektivna ubojstva i smaknuća, smrti u koncentracijskim logorima,
izgladnjivanja, deportacije, mučenja, prisilni rad i druge oblike masovnog
fizičkog terora; progone na etničkoj i vjerskoj bazi, povredu slobode
savjesti, misli i izražavanja, slobode tiska i također nedostatak
političkog pluralizma.
3. Zločini su opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa
diktature ploretarijata. Interpretacija oba principa ozakonila je
„eliminaciju“ ljudi koji su smatrani opasnima za izgradnju novog društva
i, kao takvih, neprijateljima totalitarnog komunističkog režima. Velik
broj žrtava u svakoj zemlji su bili državljani te zemlje. To je posebno
bio slučaj sa ljudima iz bivšeg SSSR-a koji su u smislu broja žrtava
daleko nadmašili ljude ostalih zemalja.
4. Skupština priznaje da su, unatoč zločinima totalitarnih
komunističkih režima, neke Europske komunističke partije pridonijele
postignuću demokracije.
5. Pad totalitarstičkih komunističkih režima u Srednjoj i Istočnoj
Europi nije bio u svim slučajevima popraćen međunarodnom istragom zločina
koje su ti režimi počinili. Dapače, počinitelji tih zločina nisu izvedeni
pred sud međunarodne zajednice, kao što je bio slučaj sa stravičnim
zločinima koje je počinio Nacionalsocijalizam (nacizam).
6. Kao posljedica toga vrlo je niska svjesnost javnosti o zločinima
počinjenima od strane totalitarnih komunističkih režima. Komunističke
partije su legalne i aktivne u nekim zemljama, iako se u nekim slučajevima
nisu distancirale od zločina koje su počinili totalitarni komunistički
režimi u prošlosti.
7. Skupština je uvjerena da je svjesnost o povijesnim zbivanjima jedan
od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna
procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih
naraštaja. Jasan stav međunarodne zajednice prema prošlosti može biti
smjernica za njihove buduće akcije.
8. Također, Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih
komunističkih režima koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju
sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje.
9. Totalitarni komunistički režimi su još uvijek aktivni u nekim
zemljama svijeta i zločini se i dalje događaju. Percepcija nacionalnih
interesa ne bi smjela spriječiti zemlje u adekvatnom kritiziranju
postojećih totalitarnih komunističkih režima. Skupština snažno osuđuje sve
te povrede ljudskih prava.
10. Rasprave i osude koje su se dosad izvršile na nacionalnom nivou
nekih država članica Vijeća Europe ne mogu osloboditi međunarodnu
zajednicu od zauzimanja jasne pozicije prema zločinima počinjenima od
strane totalitarnih komunističkih režima. Ona ima moralnu obavezu da to
učini bez daljnjeg odgađanja.
11. Vijeće Europe je dobro pozicionirano za takvu raspravu na
međunarodnom nivou. Sve bivše Europske komunističke zemlje, sa iznimkom
Bjelorusije, su sada njene članice i zaštita ljudskih prava i vladavina
prava su osnovne vrijednosti za koje se zauzimaju.
12. Zbog toga, Parlamentarna Skupština snažno osuđuje masovno kršenje
ljudskih prava od strane totalitarnih komunističkih režima i izražava
sućut, razumijevanje i priznanje žrtvama tih zločina.
13. Također, poziva sve komunističke ili post-komunističke partije da u
svojim zemljama, ako to dosad nisu učinile, ponovo procjene povijest
komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina
počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez
ikakvih nejasnoća.
14. Skupština vjeruje da će ova jasna pozicija međunarodne zajednice
omogućiti daljnje pomirenje. Dapače, da će moguće ohrabriti povjesničare
širom svijeta da nastave svoja istraživanja usmjerena prema određivanju i
objektivnoj provjeri toga što se dogodilo.
1 Rasprava skupštine 25. siječnja 2006. (5. zasjedanje) (vidi
Doc.10765, izvještaj Povjerenstva za politička pitanja, report of the
Political Affairs Committee, rapporteur: Mr Lindblad ). Tekst usvojen od
strane Skupštine 25. siječnja 2006. (5. zasjedanje).
|
