|
Vatikan, 12. studenoga 2007. (Radio Vatikan) -
Samopoštovanje i poniznost – to je bila tema seminara održanoga u
organizaciji Papinskoga lateranskoga sveučilišta i Zavoda Edith Stein, na
kojemu se raspravljalo o antropološkom i kristološkom vidiku poniznosti.
Izraz kenosis u grčkome jeziku znači ispražnjivanje, poniženje; on označuje
odricanje Isusa Kista, Sina Božjega, od božanskih atributa te posvemašnje
prihvaćanje ljudskoga stanja. Sveti Pavao upotrebljava tu riječ u poslanici
Filipljanima: Isus ponizi samoga sebe postavši poslušan do smrti. Za razliku
od čovjeka koji vjeruje da se uzdizanjem ostvaruje, Bog se ponižavanjem
objavljuje.
U razgovoru za Radio Vatikan otac Fernando Taccone, profesor na
Papinskom pastoralnom zavodu Lateranskoga učilišta, osvrnuo se na pojam
poniženja. Postoji Kristovo poniženje, odricanje od Božjih atributa, ali se
„ne prazni“: On odstupa zbog čega Krist, premda u svome božanskome obliku,
uzima oblik sluge: Krist se dakle ponizio. Poniženje u čovjeku zaprima puno
šire značenje: čovjek je bijedno stvorenje, ograničeno, lišeno brojnih
stvarnosti. Ipak postoji jedna vrsta poniženja-ispražnjivanja koje čovjek
mora učiniti, a odnosi se na ispunjenje, koje može biti u njemu, stvarnošću
grijeha. Čovjek mora isprazniti taj grijeh kako bi se ispunio milošću,
odnosno Božjom nazočnošću – istaknuo je otac Taccone.
Na seminaru je istaknuto kako se samopoštovanje i poniženje ne
suprotstavljaju, nego omogućuju prihvaćanje istine o čovjeku i podupiru
cjeloviti ljudski razvoj. Govoreći o toj temi Maria Grazia Costa,
ravnateljica zavoda Edith Stein, kazala je za naš radio da poniznost i
samopoštovanje pridonese cjelovitome ljudskom razvoju jer samopoštovanje
nije oholost niti je narcisoidnost, nego je ostvarenje potpunijega odnosa
između stvorenja i Stvoritelja.
Put poniznosti kao i istinsko poznavanje samoga sebe otvara nas najvećoj
istini, to jest Bogu; Bog se ponizio upravo zato da iziđe u susret našoj
svakodnevnoj stvarnosti, stoga je postao uzorak. To je veoma veliki uzorak
jer u Presvetome Trojstvu već postoji poniznost kojom božanske osobe
ostvaruju jedna drugu; upravo stoga postoje tri zasebne osobe ali samo jedan
Bog. Ta je poniznost u stvarnosti kreativnost – istaknuo je otac Taccone.
|
