|
Rezultati istraživanja Centra za promicanje
socijalnog nauka Crkve HBK i Hrvatskog Caritasa "Praćenje siromaštva u
Hrvatskoj"
Zagreb, 11. siječnja 2005. (IKA) - Rezultati
istraživanja "Praćenje siromaštva u Hrvatskoj" koje su u ožujku i travnju
protekle godine na uzorku od 1216 odraslih građana Hrvatske proveli Centar
za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i Hrvatski Caritas pokazali su da
29,2% populacije živi ispod praga siromaštva. U izračunu relativne linije
siromaštva prag siromaštva za samačko kućanstvo iznosio je 1500 kuna prihoda
mjesečno, za kućanstvo s dvije odrasle osobe 2250 kn, za kućanstvo s dvije
odrasle osobe i djetetom 2700 kn, a za kućanstvo s dvije odrasle osobe i
dvoje djece 3150 kn.
Rezultati, koji su javnosti predstavljeni 11.
siječnja u Tajništvu HBK u Zagrebu, pokazali su da se čak 40,9% građana koji
žive ispod praga relativnog siromaštva ne smatra siromašnima. Slični su
rezultati dobiveni i povezivanjem relativne linije siromaštva i subjektivne
procjene siromaštva u pitanju za cijelo kućanstvo, gdje je 37,7% građana
koji su ispod praga relativnog siromaštva izjavilo kako njihovo kućanstvo,
uzimajući u obzir ukupne mjesečne prihode, ne živi u siromaštvu.
Uspoređujući mjesto boravka i relativnu liniju
siromaštva, provedenom anketom je utvrđeno da je 40,1% osoba ispod praga
siromaštva najveći dio svog života provelo na selu, a da je svega 12,7%
siromašnih osoba najveći dio života provelo u većem gradu. Rezultati
istraživanja pokazali su da je među osobama s osnovnim obrazovanjem najviše
onih koji su ispod praga siromaštva, njih 42,4%, a među osobama s
fakultetskim obrazovanjem siromašno je 13,5%. Dobna struktura siromaštva
pokazala je da je u dobnoj skupini iznad 70 godina siromašnih 43,5% osoba, a
u dobi od 55 do 69 godina takvih je 35,2%. Najmanji postotak siromašnih je u
dobi između 25. i 34. godine.
Što se tiče salda prihoda i rashoda
domaćinstava, 61,1% siromašnih ima negativni saldo kućnog budžeta, a 25,7%
ostane do 500 kuna nakon što podmire sva potraživanja. Od onih koji nisu
siromašni 12,3% također ima negativni saldo prihoda i rashoda domaćinstava,
dok 55% onih koji se nalaze iznad linije siromaštva nakon podmirenja
troškova ostaje više od 2000 kuna mjesečno.
Na upit jeste li spremni na prekvalifikaciju,
doškolovanje, pohađanje tečaja, seminara da biste napredovali u poslu,
dobili veću plaću, zaposlili se, negativno je odgovorilo 56,6% siromašnih, a
tek je 29% siromašnih pokazalo spremnost na prekvalifikaciju ili
doškolovanje. Istraživanje je pokazalo nadalje da je relativno najviše
siromašnih u samačkim domaćinstvima (41%) i u kućanstvima s dvije osobe
(36,1%) i u pravilu se radi o staračkim domaćinstvima. Na pitanje koji su
najniži mjesečni prihodi potrebi da obitelj ne bi bila u siromaštvu, većina
ispitanika procijenila je da je to oko 5000 kuna.
Na upit koji bi bili najučinkovitiji načini
smanjenja siromaštva u Hrvatskoj, od siromašnih građana 40,7% odgovorilo je
da bi to bila veća pomoć države, njih 43,8% smatra da bi to bio brži i
snažniji razvoj industrijalizacije, a 32,3% veći poticaj za poljoprivredu.
Među onima koji su iznad linije siromaštva njih 58,4% smatra da bi snažniji
razvoj industrije najbolje pomogao izlasku iz siromaštva, a da bi to bio
razvoj srednje malog poduzetništva smatra njih 29,7%. Istraživanje je
pokazalo kako primjerice povećanje razine obrazovanosti u društvu ili razvoj
novih tehnologija nisu uočeni kao faktori koji bi pridonijeli smanjenju
siromaštva. Također mali broj ispitanika smatra da bi učinkovit način
smanjenja siromaštva bila veća briga samih siromašnih za sebe ili veća pomoć
Crkve.
Spomenute rezultate predstavili su asistent na
Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu mr.
Krunoslav Nikodem, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK
mr. Gordan Črpić i pročelnik katedre socijalnog nauka Crkve na Katoličkom
bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dr. Stjepan Baloban. Dr. Baloban
rekao je i da treba početi govoriti o životu građana na kartice i o
kreditnom zaduživanju, upozorivši da taj život na zaduživanje vodi u
siromaštvo koje bi moglo doći u budućnosti.
Predsjednik Hrvatskog Caritasa zagrebački
pomoćni biskup Josip Mrzljak spomenuo je da kod Caritasa u svijetu postoje
dvije razine solidarnosti, jedna je kratkoročna koja se događa u župnim
Caritasima ili u prigodnim akcijama, ali i da je potrebno razvijati
dugoročno solidarnost kako bi se uklonio uzrok problema, a za što je
potrebna jasna slika situacije.
Ravnatelj Hrvatskog Caritasa mr. Ivan Milovčić
predstavio je Caritasove programe koji su u tijeku, među kojima su mali
socijalni programi za osobe u teškim materijalnim uvjetima, akcija za pomoć
žrtvama tsunamija u Južnoj Aziji, ljekarne Diakonia za pomoć bolesnima, a
siromašnima, izrađuje se program kredita za male poduzetnike, postoji
program izgradnje mira, a Caritas je pokrenuo i projekt osnivanja i razvoja
mreže crkvenih obiteljskih savjetovališta.
|
