|
Vatikan, 10. kolovoza 2007. (Radio Vatikan) -
Ako bi čovjek promašio cilj, čiji bi bio promašaj: Božji ili povijesti? O
tom osnovnom pitanju Sergio Zavoli raspravlja u nedavno objavljenoj knjizi
pod naslovom „Pitanje“. Autor, učitelj novinarstva, vlastitim stilom, s puno
natuknica, u svjetlu tragedije 11. rujna 2001. godine, i stavljajući u
središte ulogu religija razmišlja o pola stoljeća naše prošlosti. Problem
Boga ponovno je aktualan u doba kada vladavina zla zasjenjuje opstojnost
Svemogućega potičući nova žurna pitanja – primijetio je Zavoli.
Osvrnuvši se na problem Boga u naše doba,
Zavoli je kazao kako postoji raširen osjećaj kao da se Bog sklonio u svome
nebu, kako bi promatrao ljudsko djelovanje, stoga čovječanstvu nedostaje taj
odnos i sud. A uvjeren sam da se čovjek treba bojati Božjega suda. Papa
Ratzinger otprilike kaže: Bog se više ne objavljuje, čini se da se skriva u
nebu, razočaran ljudskim djelovanjem. U tome trenutku čovječanstvo se pita
koliko je krivo što je bačeno u povijest koja čovjeka nužno uvlači u svoje
kontradikcije, jer čovjek nosi pečat zla i grijeha, koji ga progoni i
slijedi čitavi život. To je povrat Boga, ali ne čudotvornoga, nego dalekoga,
a stoga se javlja ideja kako se bez Boga može živjeti. To nas upućuje na
razmišljanje: ako bismo morali prihvatiti tu čudnu neizrecivu zamjenu, onda
bismo trebali biti kadri na sebe uzeti Božje moralne odgovornosti. A uvjeren
sam da bi bez Boga propali svi civilni, kulturni, filozofski i pravni
instituti. Postoji svijet koji se nadahnjuje na Bogu i njegovome smislu reda
koji upravlja ljudskim djelovanjem – istaknuo je Zavoli.
Na upit je li to pitanje vječno ili se samo odnosi na naše
doba, kazao je kako je možda prije nas živjelo 50 tisuća naraštaja. Čitavo
bi čovječanstvo nestalo da je samo jedan naraštaj bio zavjetovan zlu.
Naprotiv, premda se u svakom naraštaju čovječanstvo sučeljavalo sa zlom,
tumačilo ga je, ponekad ga je biralo, uvijek je uspjelo izvući se iz zla i
započeti iznova. Po čemu to zaključujemo, zapitao se Zavoli. Razlog je u
urođenom optimizmu ljuske naravi: kad bi čovjek bio po naravi pesimist, onda
bi najprije prestao rađati djecu. Ne bi se usudio katastrofalnome svršetku
predati plod ljubavi između muškarca i žene, nastavak svijeta, svijest da
život nastavlja u drugima. Vjerujem, dakle, da rastemo s problemima koje
moramo rješavati, a sve to uključuje pitanje Boga – zaključio je Zavoli. Na
upit zadovoljava li se tvrdnjom svetoga Bernarda kako se
Boga nikada ne traži uzalud, kazao je kako mu je uvjerljivija tvrdnja „tko
traži već je našao“, pritom je dodao kako rašireni hedonizam, koji je prožeo
život i čovjekov duh, te pozitivizam u svojim krajnjim oblicima, čak
vulgarnim, poput pragmatizma i konsumizma zasjenjuju sliku Božju. Čini mi se
da sve to priječi čovjeku živjeti ljudskim životom, stoga se valja kaniti
takvoga pozitivizma, jer čovjeka udaljava od istinskoga života i njegovih
vrednota, sadašnjega i posljednjeg smisla – zaključio je Sergio Zavoli.
|
