|
Rim, 19. svibnja 2007. (Radio Vatikan) -
Bogobojaznost zahtijeva javno svjedočenje vlastite vjere. To tim više
vrijedi za one koji zbog društvenoga ili političkoga položaja trebaju
odlučivati o temeljnim vrednotama – stoji u pobudnici pape Benedikta XVI.
„Otajstvo ljubavi“. Nedavno je, polazeći od apostolske pobudnice, na
slobodnom sveučilištu „Presveta Djevica uznesena na nebo“ održan skup „Etika
i zakonitost“.
Osvrnuvši se na ulogu države u vrednovanju temeljnih vrednota u razgovoru za
našu radio postaju profesor Francesco Paolo Casavola, predsjednik
Talijanskoga odbora za bioetiku, kazao je kako su temeljne vrednote one koje
su povezane s društvenim pozivom čovjeka. Stajalište Crkve je da postoje
vrednote koje vječno obilježavaju čovjekov poziv, to jest njegovo
ostvarenje. Te se vrednote moraju utjeloviti u povijesti, trebaju postati
pravila ponašanja. Pozivamo se na vrednote u procjeni prikladnosti ili
neprikladnosti društvenih pravila, državnih zakona u odnosu na čovjekovo
zvanje koje moraju očuvati i podupirati u njegovome povijesnom ostvarenju.
Taj poziv je tim žurniji onda kad društva postanu individualistička, kad
osobni interes prevladava nad općim dobrom – kazao je profesor.
Na upit kada se kršćanska misao sukobljava sa zakonitosti, kazao je kako se
to uvijek događa kad zakonitost nameće ponašanja protivna ostvarenju trajnih
vrednota, sastavnih vrednota ljudske naravi, koja u zapadnoj tradiciji ima
toliko široko značenje da graniči s pragom dvoličnosti: narav kao nešto
nepromjenjivo, vječno pravilo, a s druge pak strane narav kao ljudsko zvanje
koje se ostvaruje u povijesti, utjelovljuje se, sazrijeva i podložno je
evoluciji – istaknuo je profesor. Govoreći o kršćanskoj misli kazao je kako
ju kao veliku kulturnu činjenicu štiti crkveno učiteljstvo, koje stalnim
predlaganjima vjerničkim savjestima nastoji da iz tih načela, vrednota,
proiziđu društveni kalupi. Religija poput kršćanske, koja je utjelovljenje
istine u povijesti, ne može graditi društvo koje nije sukladno načelima. S
druge pak strane treba voditi računa da država kao takva ne može govoriti
savjestima. Odbacili bismo državu koja bi željela ovladati savjestima, ili
koja želi uvjetovati inteligenciju. Prihvaćamo državu koja proglašava
slobodu savjesti, slobodu očitovanja misli i izgradnje kulture. Stoga država
mora jamčiti da učiteljstvo nikad ne povrijedi savjest osobe. Država postaje
jamac vjerske slobode – zaključio je profesor Casavola.
|
