|
Vatikan, 15. ožujka 2008. (Radio Vatikan) -
Crkva 19. ožujka slavi liturgijski spomen svetoga Josipa. Budući da ove
godine taj dan pada u Velikome tjednu, Crkva danas slavi svetoga Josipa.
Osvrnuvši se na lik svetoga Josipa u razgovoru za Radio Vatikan otac
Ermanno Toniolo, istaknuti mariolog, rekao je kako je Providnost Božja
odabrala Josipa i u središtu božanskoga nacrta čuvala ga za puninu vremena,
naime, Bog nije samo poslao svoga Sina, rođena od žene, kako veli sveti
Pavao, nego ga je poslao utjelovljena u zaručnici svetoga Josipa. Otajstvo
se Božje, kako reče papa Ivan Pavao II. u svojoj apostolskoj pobudnici
„Otkupiteljev čuvar“, spustilo u živu stvarnost ljudskoga života: Sveti
Josip je postao tihi, skriveni, vjerni pohranitelj Otajstva samoga Boga,
koje će čuvati u srcu, štititi od svake izvanjske znatiželje, od svakoga
nasrtaja. On je pohranitelj, povjerenik Boga Oca, njegova utjelovljena Sina,
rođena po Duhu Svetome od Marije Djevice – rekao je otac Toniolo.
Na upit što sveti Josip predstavlja za očeve i radnike, rekao je kako je
Josip radnik, čovjek sabranosti i svakodnevne radinosti. Možemo reći da je
čovjek u najljepšem značenju te riječi, kakav čovjek mora biti u svakoj
obitelji. Josip je oslonac ne samo za posao i uzdržavanje obitelji nego i za
Isusa: Isus od njega uči umjetnost stolarstva, kako odrasti kao pravi
muškarac, što znači biti pravi, sveti Židov. Isus je rastao zahvaljujući
Josipu, a svi bi očevi i radnici morali od svetoga Josipa učiti dostojanstvo
rada, veličanstvenu plemenitost obitelji, zauzetost u obiteljskome odgoju
vlastite djece, te da uz supruge budu uporište za budućnost djece – istaknuo
je otac Toniolo.
Govoreći o odnosu između Marije i Josipa citirao je evanđelje: „Ne boj se
uzeti Mariju za svoju zaručnicu“. To anđeo govori Josipu, ali nakon
anđeoskoga navještaja nije više riječ samo o zaručnici, nego o zaručnici
Majci Božjoj za koju je zadužen i treba ju uzeti sa sobom... Kao zaručnicu
koja je začela Boga. Postao je „veliki svećenik koji putuje uz Božji kovčeg
i nosi Boga u svijet“, rekao bi sveti Efrem. Ali se on – kako ističe
današnja teologija – uvodi u otajstvo Djevice Majke, a njezina vjera, koja
se ispunila u Navještenju, u lutanju Josipove vjere nalazi ispunjenje, te
postavši jedna vjera u Onoga koji se treba roditi, za kojega će Josip s
Marijom skrbiti i na putovima svijeta pratiti ga prema velikome poslanju
Spasitelja čovještva. Bio je s Marijom, jedna vjera, jedna vjernost, jedna
poslušnost Ocu, samo jedna uzajamna ljubav, koja je neizmjerno bila
usredotočena i usmjerena prema središtu povijesti svijeta: Isusu – zaključio
je otac Toniolo.
|
