|
Vatikan, 10. svibnja 2006. (Radio Vatikan) -
Povijest računanja našega vremena počinje s jednom ženom. »Anđeo Gospodnji
navijestio Mariji», piše u Evanđelju, pa se urednik pita ne moramo li reći
da i povijest našega vremena, povijest obnovljene vjere, našeg obraćenja,
počinje zapravo s jednom ženom, Isusovom Majkom. O svibanjskom broju
Glasnika srca Isusova i Marijina govori Boris Rotar.
U skladu s naslovom lista, ali i svibnjem kao
Marijinim mjesecom, više je članaka njoj posvećeno. Anđeosko pozdravljenje
ili Anđeo Gospodnji, molitva je koja se moli uz oglašavanje zvona i to
ujutro, u podne i uvečer.To su tri Zdravomarije u molitvi, a na svaku se
dodaje redak iz Lukina Evanđelja o navještenju utjelovljenja i rođenja
Isusa. Kršćani se tako svakodnevno spominju temeljnog otajstva spasenja,
otajstva Božjeg utjelovljenja. Sjećajući se doprinosa koji je Marija dala
otkupljenju, molitelj se osjeća pozvanim da živo i snažno vjeruje vjerom
koja ima iste Marijine crte u Kristovu spasiteljskom djelu i osjeća se
pozvanim da se nada plodovima. Marijin pristanak i njezina briga da djelo
Kristovo donese ploda tiče se svakog čovjeka.Vjernik moli njezin zagovor,
jer je sigurno da se Marijino majčinsko služenje sastoji u tom da prenosi
spasiteljska Kristova dobra, podsjeća pater Franjo Pšeničnjak.
Učvrsti braću svoju, nadnaslov je Papinog
obraćanja uz 7. svibnja, Svjetski dan molitve za zvanja. Posvetiti život za
Božje Kraljevstvo znači postupati prema onoj Pavlovoj «Najradije ću se još
više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova», ističe
Benedikt XVI. podsjećajući na koncilske zaključke da u okviru općeg poziva
Krist, veliki svećenik, u svojoj brizi za Crkvu poziva u svakom naraštaju
osobe koje će se brinuti za njegov narod; napose u svećeničku službu zove
ljude koji će vršiti ulogu oca, kojoj je izvor u samom Božjem očinstvu.
Svećeničko je poslanje u Crkvi nenadomjestivo.
Stoga ističe Papa, iako se u nekim krajevima zapaža nedostatak klera, nikada
ne smije nestati sigurnosti da Krist nastavlja podizati ljude, koji se poput
apostola, pošto su napustili svako drugo zanimanje, posve posvećuju
slavljenju svetih otajstava, propovijedanju Evanđelja i pastirskom služenju.
Opširan biografski članak u povodu njegove
obljetnice o blaženom Petru Faberu, jednom od utemeljitelja isusovačkog
reda, napisao je pater Vatroslav Halambek ističući između ostalog kako su
bitne označnice duhovnosti Faberove, koji umire sa samo 40 godina: 1.
živjeti pod vodstvom Duha Svetoga; 2. živjeti sa svojim ograničenostima; 3.
živjeti sukladno s Temeljem i načelom Duhovnih vježbi; 4. suživjeti se s
događajima iz Evanđelja. Njegovo duhovno iskustvo kao što je sabranost,
ulaženje u sebe i uzdignuće duše, manifestirali su se na način plodne
izmjene molitve koja je oplođivala njegovo djelovanje, a djelovanje ga je
tjeralo na molitvu.
Pater dobročinitelj Antun Cvek i Andrea Ćakić,
u rubrici 'Tko je moj bližnji' ispričali su priču o udovici Ani, prognanici
iz Jajca koja teško živi u Zagrebu s petoro djece, od kojih joj 17-godišnji
sin obolijeva od tumora na nozi. O miru i pravdi kao djelu Duha Svetoga,
piše isusovac Tvrtko Barun podsjećajući da je to san mnogih naraštaja. Mir
zahtijeva prepoznavanje dostojanstva svake ljudske osobe i ne može se
izgraditi samo politikom i biti upotrijebljen kao ravnoteža između
sukobljenih snaga i interesa, već se mora graditi kroz duh, ideju, djelima
mira. Mir je dar Božji i Krist je došao upravo da bi ponudio taj dar
čovjeku, a mi smo pozvani biti aktivno oruđe tog mira koje će poraziti zlo
dobrotom.
Pater Cindori eruditski piše sažeto o
Kambodži, malobrojnim ali postojanim katolicima u toj siromašnoj zemlji.
O osjećaju krivnje nakon pobačaja,
potkrijepljen argumentima kao i uvijek, iscrpno na pitanja odgovara pater
Fuček, a posebno su u ovom bogatom i raznovrsnom Glasniku zanimljivi napisi
hrvatskih misionarki iz Nigerije Marije Lucije Vincek, Josipe Šprajc i Ane
Marije Maleš, pripadnica Družbe sestara Karmelićanki Božanskog Srca Isusova.
|
