Vatikan, 3. studenog 2006. (Radio Vatikan) - Svjetovna suvremena kultura sve više teži nazočnost Boga nijekati u životu ljudi, to odvajanje stvara tjeskobu i očaj – kazao je papa Benedikt XVI. koji je jutros pohodio Papinsko sveučilište Gregorianu. Prije više od 450 godina sveti Ignacije je ustanovio sveučilište, koje danas pohađa više od 3 tisuće studenata iz više od 130 zemalja, 821 biskupije i 84 redovnička zavoda.

 

Papa je također upozorio kako međureligijski dijalog može biti poticajan, ali treba izbjegavati dvosmislenost. Na Gregoriani su Svetoga Oca dočekali kardinal Zenon Grocholewski, veliki kancelar sveučilišta povjerenoga Isusovcima, vrhovni poglavar Družbe Isusove otac Peter-Hans Kolvenbach, rektor sveučilišta otac Gianfranco Ghirlanda te kardinal Camillo Ruini, Papin vikar za rimsku biskupiju.

Nije dosta upoznati Boga, kako bi Ga se stvarno susrelo, nego Ga treba i ljubiti. Spoznaja treba postati ljubav – kazao je Benedikt XVI. govoreći sveučilišnoj zajednici. Papa je, imajući u vidiku slušateljstvo, govorio o odnosu vjere i kulture u suvremenome društvu. Danas se ne može ne voditi računa o sučeljavanju sa svjetovnom kulturom, koja u brojnim dijelovima svijeta sve više nastoji ne samo nijekati svaki znak Božje nazočnosti u životu društva i pojedinca, nego s raznim sredstvima, koja navode na krivi put i potamnjuju pravu čovjekovu spoznaju, nastoji poljuljati njegovu sposobnost slušanja Boga. Ne može se također zanemariti ni odnos s drugim religijama, koji se pokazuje poticajnim samo ako se izbjegne svaka vrsta dvosmislenosti koja na neki način slabi bitni sadržaj kršćanske vjere u Krista jedinoga Spasitelja svih ljudi i u Crkvu potrebni sakrament za spas cijeloga čovječanstva – istaknuo je Sveti Otac.

Govoreći o poslanju Gregoriane kazao je kako je ono istodobno „lako i teško“. Lako – pojasnio je Papa – jer su identitet i poslanje Gregoriane jasni od samog sveučilišnoga početka, kada je još nosilo ime Rimskoga kolegija. Teško, jer ta zadaća pretpostavlja trajnu vjernost povijesti i tradiciji, kako se ne bi izgubili povijesni korijeni, te istovremeno otvaranje sadašnjoj stvarnosti kako bi, nakon pomnjivog razlučivanja, s kreativnim duhom odgovorilo potrebama Crkve i današnjega svijeta. U tom je kontekstu istaknuo važnost humanih znanosti. Upravo te znanosti koje se odnose na čovjeka – upozorio je Papa – ne mogu zanemariti čovjekov odnos prema Bogu, jer čovjek ne može biti posve shvaćen ako ga se ne prizna otvorenim prema transcendenciji.

Lišen svoga uporišta u Bogu, čovjek ne može odgovoriti na temeljna pitanja koja uznemiruju i uvijek će uznemirivati njegovo srce o svrsi i dakle smislu njegova postojanja. Slijedom toga čak je nemoguće u društvo unijeti one etičke vrednote, jedine koje mogu jamčiti suživot dostojan čovjeka. Sudbina čovjeka bez njegova uporišta u Bogu samo može biti pustoš tjeskobe koja vodi u očaj – kazao je Benedikt XVI.

Samo u pozivanju na Boga-Ljubav, koji se objavio u Isusu Kristu – dodao je Papa – čovjek može naći smisao svoga postojanja i živjeti u nadi, unatoč iskustvu zala koja ranjavaju njegovu osobnu egzistenciju i društvo u kojemu živi. Osvrnuvši se na snagu kršćanske nade koja mijenja svijet, kazao je: Nada čini da se čovjek ne zatvori u paralizirajući i sterilni nihilizam, nego da se otvori velikodušnome zauzimanju u društvu u kojem živi kako bi ga poboljšao. Taj je zadatak Bog povjerio čovjeku stvarajući ga na svoju sliku i priliku, zadaća koja svakog čovjeka ispunja najvećim dostojanstvom, ali i neizmjernom odgovornošću – istaknuo je Benedikt XVI. potom upozorio na istinski cilj teološke znanosti. Studiranje kanonskoga prava i teologije nije „samo upoznavanje vjerskih definicija u njihovoj povijesnoj formulaciji i praktičnoj primjeni, nego u vjeri, nadi i ljubavi razumijevanje same teologije. Jedino Duh temeljito istražuje dubinu Božju, dakle, samo se u slušanju Duha može istraživati dubinu bogatstva, mudrosti i znanja Božjega. Duha slušamo u molitvi, kad se srce otvara kontemplaciji otajstva Boga, koji se objavio u Sinu Isusu Kristu, slici nevidljivoga Boga, postavljenom Glavom Crkve i Gospodinom svih stvari. Nakon tih riječi, Sveti se Otac osvrnuo na ulogu Družbe Isusove u upravljanu sveučilištem, rekavši kako je briga za sveučilište „jedna od najvećih usluga koju Družba čini Crkvi“, istaknuvši „hvale vrijedan duh samozataje i strogost života“, koji obilježavaju poučavanje otaca isusovaca. Pritom je podsjetio kako je upravo u pariškoj sveučilišnoj sredini u svetome Ignaciju i njegovim drugovima „dozrjela goruća želja pomoći dušama ljubeći i služeći u svemu Bogu, sve na veću Njegovu slavu“. Stoga, upozorio je Papa, treba sačuvati „Ignacijev duh“, koji animira Gregorianu. Osim toga, istaknuo je kako je sveučilište upravo ove godine započelo nacrt kako bi „obrazovalo laike da svoj posebni crkveni poziv etičkoga zauzimanja žive u javnome životu“. Obračajući se studentima, ustvrdio je kako učenje „zahtijeva „stalnu askezu i odricanje“, ali upravo „na tome putu osoba se osposobljuje za žrtvu i smisao dužnosti.“ Benedikt XVI. je tom zgodom podsjetio na slavnu tradiciju Gregoriane, rekavši kako je isusovac Cristoforo Clavio 1582. godine uredio takozvani„Gregorijanski kalendar“, pritom je podsjetio na oca Mattea Riccija koji je u daleku Kinu sa svojim svjedočenjem vjere ponio i znanje, koje je postigao kao učenik oca Clavija.

U pozdravnom govoru, rektor Gregoriane, otac Gianfranco Ghirlanda kazao je kako prema intuiciji svetoga Ignacija, sveučilište teži „obrazovati množitelje“. Svećenici i laici pripremljeni valjanim pedagoškim metodama raspršeni po svijetu – istaknuo je rektor – umnažaju plodove za Kraljevstvo Božje u korist Crkve i društva.