|
Uvodna predavanja na Teološko-pastoralnom
tjednu dr. Željka Tanjića i dr. Tončija Matulića
Zagreb, 24. siječnja 2006. (IKA) - Dr. Željko
Tanjić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održao je
prvo uvodno predavanje na Teološko-pastoralnom tjednu u utorak 24. siječnja
o temi "riječ teologije u vrtlogu znanosti" u kojemu je prikazao "znanstveni
mentalitet" kao izričaj današnje kulture, izložio neke elemente važne za
odnos teologije i znanosti u kulturi "znanstvenoga mentaliteta" te pokušao
odgovoriti na pitanje što teologija mora učiniti kako bi vjerodostojno i
djelotvorno mogla govoriti o Bogu unutar te kulture "znanstvenog
mentaliteta". Razlažući neke elemente važne za odnos teologije i znanosti u
današnjoj kulturi "znanstvenoga mentaliteta" dr. Tanjić iznio je nekoliko
teza, a kao prvu da teologija ne smije znanost promatrati kao izvor straha
ili opasnosti, što se često događa unutar crkvene zajednice. Istaknuo je
također da u teološkom pristupu znanosti nije dovoljno govoriti samo o
granicama znanosti ili o mogućoj komplementarnosti, nego je potrebno biti
svjestan da svaka znanost odgovara na jasno "zašto" unutar svojega formalnog
objekta i da posjeduje bezgranični materijalni objekt. Ukazao je i da bi
okosnica susretanja teologije i drugih znanosti trebala biti antropologija
te da se sve mora učiniti kako bi teolozi sve više izravno poznavali
znanstvenu misao i rezultate znanstvenoga rada i istraživanja.
Odgovarajući na pitanje što teologija mora
učiniti kako bi vjerodostojno i djelotvorno mogla govoriti o Bogu unutar
kulture "znanstvenoga mentaliteta", istaknuo je da je potrebno ponovno
progovoriti o kršćanskoj slici Boga. Za taj govor važno je dobro poznavati
razine znanstvene racionalnosti našega vremena. Istaknuo je i da teologija
mora pokazati povezanost između kršćanskoga logosa i univerzalnosti istine
te da unutar znanstvene racionalnosti teologija mora ukazivati i na
drugačije oblike racionalnosti.
Komentirajući što teologija kao znanost može
reći suvremenoj znanosti, istaknuo je da je teologija kroz stalnu raspravu o
vlastitoj znanstvenosti primjer drugim znanostima u razotkrivanju dogmatskog
i ideološkog karaktera racionalizma vlastitih znanstvenih područja.
Teologija svojim pristupom znanosti, svojom poviješću i prije svega
eshatološkom otvorenošću upozorava na neprimjerenost bilo kojega
apsolutiziranja povijesnih vidova znanstvenoga rada, pojasnio je. Dr. Tanjić
istaknuo je i da teologija ukazuje na činjenicu kako jednostrano korištenje
pojma znanosti i njenog shvaćanja vodi osiromašenju stvarnosti i redukciji
čovjeka i društvenih odnosa na zacrtane, determinirajuće sustave. Na kraju
je poručio da teologija ne treba samo slijediti rezultate znanstvenih
istraživanja, nego i otvoreno i dijaloški postavljati pitanja znanosti.
O mogućnostima i granicama suvremene znanosti
govorio je dr. Tonči Matulić sa zagrebačkog KBF-a. U izlaganju je ukazao da
treba voditi računa o distinkciji čiste znanosti koja istražuje istinu, i
ukoliko istražuje istinu ona nema moralnih objekcija, od primijenjene
znanosti koja ne istražuje na prvom mjestu istinu, nego primjenjuje određena
znanja i spoznaje u svrhu ostvarenja neke druge svrhe te je od početka do
kraja sva impregnirana moralnim objekcijama. Dr. Matulić je analizirao
mogućnosti suvremene znanosti, prokomentiravši da je najbolju teološku
sintezu analize suvremene znanosti dao Drugi vatikanski koncil u Gaudium et
spes.
U predavanju je istaknuo teze iz nedavno
objavljenoga znanstvenog članka da moderna znanost svoje ishodište ima u
kršćanstvu i to najprije u biblijsko-teološkom pogledu na svijet, što se
potkrjepljuje s tri istine o svijetu: da je stvoreni svijet dobar, da u
stvorenom svijetu vladaju sklad i zakonitost te da je stvoreni svijet
inteligibilan.
|
