|
Zagreb, 31. ožujka 2007. (Prostor Duha) - Kada
su svi mislili da je kraj, da je sve izgubljeno, da je križ Velikog petka
svršetak svih ljudskih nadanja, dogodilo se nešto čudesno.
Nebo koje je stoljećima bilo zatvoreno, sada se otvorilo. Krist ulazi u
slavu i zajedništvo s Ocem odakle je i došao da bi nas otkupio. Bog i čovjek
su po Krvi Kristovoj pomireni. Ako pšenično zrno, pavši u zemlju, ne umre,
ne donosi roda. Ako pak umre donosi obilat rod. Isus je to zrno koje je
položeno u zemlju i urodilo životom vječnim - i nama omogućilo da iz smrti
prijeđemo u život.
Isus je raspet zbog naših grijeha. Stoga nas Pavao poziva da i mi raspnemo
našeg starog čovjeka i naše grješno tijelo, tako da iz ljušture starog
uskrsne novi čovjek na vječni život. Započela je nova stranica ljudske
povijesti, događaj koji će preokrenuti tijek svih stvari.
Uskrsno jutro - milost je dana cijelom
čovječanstvu! Žene su u rano jutro pošle na grob. Tjerala ih je velika
ljubav prema Isusu i nisu puno razmišljale o zaprekama koje su im stajale na
putu. Kada su stigle na grob stražari su već pobjegli, kamen je bio
otkotrljan daleko, a pečatu ni traga. Ako te događaje primjenimo na vlastiti
život onda bi to trebalo biti ovako: ako dopustimo da nas srce vodi k Bogu,
neće postojati nikakva zapreka na putu do Njega. Bog je jači i od vojnika,
od svake ljudske moći. Bog je jači od prirodnih sila, Bog je jači i od
ljudske vlasti; i nje će nestati ako Mu se ne pokori.
Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! - Nije li često naš pogled
odviše okrenut prema grobu, patnji, nesreći, zlu? Ako previše upiremo pogled
u zlo koje nas okružuje, ako smo pesimisti, nikada nećemo prepoznati Boga
koji je živ, koji je izvor života i radosti.
Uskrsnuo je! On je živ. On ne može umrijeti. On ne pripada svijetu mrtvih
jer je sam život i svemu što postoji daje život.
Ono što je Bog preko anđela podsjetio žene, na to i sve nas podsjeća: moramo
slijediti Krista; moramo biti spremni s Kristom biti predani, spremni da
budemo razapeti na svoj životni križ, ali da nikada ne zaboravimo da sve te
poteškoće sigurno vode prema uskrsnuću. Ako zaboravimo uskrsnuće, zaboravit
ćemo i sav smisao našega života.
Vjera u živoga Krista za nas je zalog nade: naši grobovi nisu naša
posljednja prebivališta. I nas čeka uskrsnuće ako zajedno s Kristom budemo
gradili naš život, ako ostanemo u Njemu i s Njim kao trs i loza.
Uskrsnuli Krist nam svima poručuje: U dlanove
sam te svoje urezao, ti si moj!
p. Miroslav
|
