|
2. travnja 2005. - Molili smo s Papom
U petak, 01. travnja mediji su priopćili da se
zdravlje svetog Oca Ivana Pavla II. pogoršalo. Na tu se vijest okupilo na
Trgu sv. Petra u Vatikanu više tisuća ljudi na molitvu za Papino zdravlje.
Pokrenuli su se i vjernici u drugim državama svijeta, među prvima u Papinoj
zavičajnoj Poljskoj jer su svojom molitvom željeli biti blizu Pape koji već
dulje vrijeme trpi. I u Osijeku su se vjernici spontano uključili u molitvu
za Papino zdravlje kako u obiteljima tako i u manjim ili većim skupinama po
osječkim crkvama. Kako se u franjevačkoj crkvi, svetištu Gospe Osječke -
čuvarice Grada, redovito svakog petka moli krunica i slavi sveta misa za
bolesne, u tu smo molitvu uključili i Svetog Oca, a vjernika se okupilo više
nego inače. Još ih je više došlo na misu u subotu navečer; nakon sv. mise
bilo je euharistijsko klanjanje; i u toj smo molitvi bili povezani sa
Svetim Ocem. Budući da je to prva subota u mjesecu, molili smo za duhovna
zvanja - svećenička i redovnička. Pjevala se Papina pjesma Krist na žalu i
molila se molitva koju je sam Sveti Otac sastavio za Dan duhovnih zvanja
2004. godine. U kasnim večernjim satima svi su mediji prenijeli vijest iz
Vatikana da je u 21 sat i 37 minuta Sveti Otac Papa Ivan Pavao II preminuo.
Nije moglo ostati nezapaženo ni to da je smrtni dan bila subota, i to prva
subota u mjesecu, a zna se da je pokojni papa bio veliki štovatelj Marijin.
Otac ga je naš Nebeski pozvao u nebesku slavu na prvu subotu u mjesecu.
3. travnja 2005. - Knjiga žalosti u našoj
crkvi
Od danas u 10 sati do pokopa pape Ivana Pavla
II. Osječani će se moći upisati u knjigu žalosti što se nalazi u
franjevačkoj crkvi u Tvrđi. Prema riječima patera Željka Paurića, rektora
crkve, osječki franjevci su na poseban način povezani s preminulim Svetim
Ocem. Osječka franjevačka crkva svetoga Križa poznata je, naime, i kao
svetište Gospe Osječke, a Ivan Pavao II. bio je veliki Marijin štovatelj.
«Naša vjernička zajednica zahvalna je Svetome Ocu za njegovu povezanost s
našom franjevačkom crkvom preko lika Majke Božje, za čiji kip je blagoslovio
krunu, a srebrnu medalju čudotvorne Gospe Osječke dobio na dar od franjevaca
i građana Osijeka na svojem lipanjskome pastoralnome pohodu 2003. Osijeku i
Đakovačkoj i srijemskoj biskupiji. To nas je ponukalo i dalo nam dovoljno
razloga da otvorimo knjigu žalosti u našoj crkvi i ponudimo građanima da se
u tu knjigu potpišu od sutra od 10 sati pa do pokopa, razložio je i pozvao
ljude dobre volje da to učine fra Željko Paurić. Odaziv vjernika, građana i
predstavnika gradskih institucija bio je iznimno velik.
4. travnja 2005. - Blagdan Blagovijesti
Na blagdan Blagovijesti osječki su franjevci
sredinom osamnaestog stoljeća u svojoj crkvi častili i slavili Blaženu
Djevicu Mariju pod nazivom Sancta Maria Essekiensis – Gospa Osječka. Ta je
tradicija svečanog slavljenja ovog blagdana nastavljena do naših dana. Ove
je godine 25. ožujka bio Veliki petak pa se blagdan prenosi na prvi slobodan
dan nakon uskrsne osmine. To je ponedjeljak, 4. travnja. Proslavili smo ga
svetim misama u 9 i 18 sati. Za svetu misu u 9 sati došlo je iz Varaždina
nekoliko hodočasnika koje je predvodio fra Roko Pleše nekadašnji osječki
gvardijan i veliki štovatelj Gospe Osječke.
6. travnja 2005. - Ekumenska komemoracija
za papu Ivana pavla II
Otišao je u vječnost jedan od najvećih ljudi,
čiji odlazak označava kraj epohe koju je i on izuzetno značajno suoblikovao.
Upravo u Osijeku papa Ivan Pavao II., Karol Wojtyla, naš slavenski brat,
tražio je prije dvije godine susret s visokim predstavnicima drugih crkava i
vjerskih zajednica u «najekumenskijem» hrvatskom gradu. Neću biti iznenađen
ako povijest uskoro njegovu imenu dodijeli zasluženu titulu «veliki». Papa
je primjer gradnje mostova međusobnoga razumijevanja – istaknuo je dr. Peter
Kuzmič, rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, na «Ekumenskoj
komemoraciji života, djela i značaja pape Ivana Pavla II.» u svečanoj
dvorani Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku, na kojoj su se okupili
predstavnici kršćanskih crkava i vjerskih zajednica, te javnog života
Osijeka. U ime osječkih franjevaca na komemoraciji je bio prisutan gvardijan
franjevačkog samostana p. Željko Paurić kojemu je g. Kuzmić izrazio iskrenu
sućut. Osječki gradonačelnik, prof. dr. Zlatko Kramarić govorio je o
značenju ekumenizma kroz Papino djelo, a prof. dr. Andrija Zdravčević,
predsjednik Povjerenstva za odnose s vjerskim zajednicama Osječko-baranjske
županije, podsjetio je na važnost Papinih riječi izrečenih u Hrvatskoj: «Ne
bojte se, ja sam s vama». Biskup Josip Jindričko, predsjednik Protestantskog
i mađarskog vijeća u RH, smatra kako je «Ivan Pavao II. trasirao novi pravac
u Rimokatoličkoj crkvi» i da «neće biti jednostavno taj pravac slijediti».
Dr. Darko Fišer, predsjednik Židovske zajednice u Osijeku, kaže kako je
«cijeli svijet u tuzi za čovjekom Karolom Wojtylom, papom koji je obilježio
proteklo stoljeće».
Glavni imam, osječko-baranjski efendija Enes
Poljić, zahvaljuje na svemu što je Papa učinio za predstavnike islama te je
za vječni mir i rahmet njegovoj duši izmolio molitvu koju mole muslimani
cijelog svijeta. Luka Simon, pastor Baptističke crkve u Osijeku, poručio je
da «Papa svima treba biti uzor kako upotrijebiti moć, a ne zloupotrijebiti
je .»
- Bio je veliki čovjek koji je držao visoki
standard kršćanskih moralnih etičnih vrednota, čovjek koji je imao hrabrost
reći što je bilo potrebno i čovjek koji je dao velik doprinos miru,
pravednosti i stabilnosti u raznim djelovima svijeta. Danas, kada smo
skupljeni iz različitih protestantskih crkava, s katoličkim predstavnicima,
islamske vjerske zajednice želimo odati počast preminulom Papi, koji će biti
uzor generacijama iza njega – zaključio je dr. Peter Kuzmić, dekan
Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku.
8. travnja 2005. - Fotografije Pape u
Osijeku postavljene u galeriji samostana
Ovih dana cijeli svijet komemorira život i
smrt pape Ivana Pavla II. U tom duhu su i Osijek i Osječani ponosni što su
bili dio toga života i toga poslanja ispunjenog do kraja za Boga i čovjeka.
Stoga je u Galeriji Franjevačkog samostana u Osijeku na dan Papina ukopa, 8.
travnja 2005. otvorena izložba fotografija autora Krešimira Lendića, koje je
vrsnim okom i majstorskim snimkom zabilježio tijekom Papina boravaka u
Osijeku 7. lipnja 2003. godine.
Na početku je gvardijan franjevačkog samostana
u kojem se nalazi galerija, pater Željko Paurić pozdravio veliko mnoštvo
koje je došlo na otvorenje izložbe i glazbeni sastav Bethel, koji je izveo
Papinu pjesmu: „Krist na žalu“. Samu izložbu je otvorenom proglasio u ime
gradskog poglavarstva Antun Ignac koji je bio u odboru za organizaciju
dočeka Pape 2003. u našem Osijeku
Krešimir Lendić, rođen 15.05.1970., bavi se
fotografijom 18 godina, profesionalno od 1994. godine. Dragovoljac je
domovinskog rata i ratni fotograf. Isto tako za napomenuti je da je bio 10
godina fotograf konzervatorskog odjela Ministarstva kulture. Do sada je imao
četiri samostalne izložbe. Autor je fotografija za više knjiga i
monografija. Trenutno je fotograf slobodnjak (freelancer). Kontakt na mob.
091 205 00 00.
Dražen Kušen, mr. sc. je tom prigodom o
Papi i fotografijema slijedeće govorio:
„Fotografije su zabilježile vrijeme, trenutak,
zajedništvo čovjeka i Boga u liturgiji, čovjeka i čovjeka u radosti. One će
posjetitelje izložbe i sve Osječane sada i ubuduće podsjećati na događaj
koji je postao povijest, ali je ostao «memento» za našu svijest, tko smo,
što smo i kamo idemo.
Fotografije svjedoče na licima ljudi da se nad
slavonska, baranjska i srijemska polja, putove, sela i gradove, toga dana
nadvio miomiris molitve, iščekivanja, ispunjenja nade i radosti. Grad
domaćin, grad Gospe Osječke, Strossmayerov i Šeperov grad, prostrt na dlanu
Božje ljubavi, gorio je u svome srcu crvenilom svoje velike crkve. Njezin
zvonik, kao sklopljene ruke uvis uzdignute, simbolizirao je toga dana sve
sklopljene ruke koje su dočekale onoga koji dolazi u ime Gospodnje.
Na slikama je prepoznatljiv susret. Bio je to
dugo iščekivani susret s dobrim ocem, susret s poglavarom, susret s
prijateljem, susret s učiteljem, susret s onim koji pruža ruku i miluje,
pruža ruku i blagoslivlje, pruža ruku i opominje, pruža ruku i pomiruje.
Svima okupljenima oko nogu svoga učitelja
Isusa Krista, prisutnoga u liku njegova neumorna sluge Ivana Pavla II,
poslanik je progovorio riječima nauka, utjehe, poziva i poticaja. I danas on
svojim likom poručuje da Crkva taj i takav narod treba. Zalaganje za
pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu, zahtijeva hrabrost pojedinaca
prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi i osjetljivih na obranu
dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju. To sve može samo istinski
vjernik. Toga dana papa je pred sobom u osječkoj zračnoj luci imao vjernike
koji su s njim i uz njega ustrajali na putu i u molitvi, kao hodočasnici
ljubavi, mira i pomirenja.
I u Osijeku papa nije propustio prigodu da
potvrdi duh svog ekumenskog i dijaloškog životnog zalaganja. Zajedno s
okupljenim mnoštvom vjernika katolika, ali i s mnogima koji su vjernici na
drugi način i pripadaju drugim zajednicama, vodio je dijalog poštovanja,
ljubavi i uzajamnog podržavanja u vjeri.
Nije slučajno što se ova izložba održava baš u
Galeriji Franjevačkog samostana u Osijeku, u sjeni njegove crkve i svetišta
Gospe Osječke. Prva vjernica, Marija, Gospa Osječka, dočekala je papu svojim
likom na samom dolasku u Osijek. Osobita povezanost Ivana Pavla II. i Gospe
Osječke od 1994. godine, kada je blagoslovio krune kojima je okrunjen njen
lik, doživjela je svoju puninu njegovim dolaskom u njezin grad i primanjem
njezina lika na dar iz ruku gradonačelnika. Papa koji nikada nije propuštao
priliku da pogled vjernika upre u lik one koja je vjerom postigla svetost,
uputio je na njen lik naše oči i toga dana u Osijeku.
Stojeći na pragu Osječana, Slavonaca,
Baranjaca, Srijemaca, na pragu njihovih domova i njihova srca, svima je
poručio: «Rimski je biskup došao k vama podsjetiti vas, u Gospodinovo ime,
da ste pozvani na svetost već sada ovdje na zemlji, u svakom životnom
razdoblju: u proljeće mladosti, usred ljeta zrele dobi, jednako kao i u
jesen i u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i nakon nje, u
posljednjemu čišćenju, što ga je pripravila milosrdna Božja ljubav.“
«Nije li gorjelo srce u nama, dok nam je
tumačio pisma», reči će danas mnogi dok pred očima i u svojim srcima prebiru
uspomene na te dane.
10. travnja 2005. - FRAMA proslavila 11
godina djelovanja
Prije otprilike 11 godina u gradu na Dravi
dogodilo se čudo, došao je sv. Franjo i posadio malen vrt koji se danas zove
Frama Tvrđa. U vrtu je kroz ono nekoliko godina stotine i stotine cvjetova
raslo, razvijalo se i činilo svijet oko sebe ljepšim i ugodnijim. Ovaj
vikend to je obilježeno proslavom i druženjem uz geslo: «11 godina u vrtu
sv. Franje». Susret su došle uveličati i druge Frame iz Hrvatske. Istim
povodom otvorena je i izložba gdje su fotografijama prikazali svoju kratku,
ali dinamičnu povijest i djelovanje. Duhovni program je bio ispunjen: svetim
misama u crkvi i dvorištu, molitvama časoslova, hodočašćem Gospi Osječkoj i
bdijenjem. Bilo je tu i sportskih aktivnosti i rekreacije na osječkoj
Kopiki, gradskom kupalištu uz rijeku Dravu. Zajedničko druženje kroz
predstavljanje i igru nastavilo se radom u grupama sa zadanim temama.
Nedjeljno prijepodne proveli su u zabavi i posjeti osječkom zoološkom vrtu.
Vrhunac ovog susreta i proslave je bila nedjeljna sveta misa na kojoj su
dali obećanja i dalje nastaviti slijediti Krista stopama i po nadahnuću
duhovnosti sv. Franje. Za zaključiti je da je ovaj susret potvrdio svoju
podtuemu: «Legal, Frama je cool!
|
