|
Vatikan, 4. prosinca 2007. (Radio Vatikan) -
Tko ima nadu živi drugačije jer mu je darovan novi život – piše Benedikt
XVI. u enciklici „U nadi spašeni. Nakon enciklike o kršćanskoj ljubavi, Papa
kršćanima i svim ljudima dobre volje nudi duboko razmišljanje o nadi u Boga
s ljudskim licem.
Govoreći o Papinoj enciklici u razgovoru za naš radio don Salvatore
Vitiello, profesor teologije na katoličkome sveučilištu u Rimu, rekao je
kako Papa poziva na pozorno čitanje teksta i duboko razmišljanje nad njim,
jer čitatelja vodi u analizu ne samo velikih filozofa i suvremenih teologa,
nego i u introspektivno čitanje, da u čitanje stavi srce i zapita se: Tu,
čovječe, što želiš u dubini duše svoje? Na to postoji samo jedan odgovor:
čovjek želi život, da to bude život u punini, da bude vječan, da bude život
bez kraja. Sveti Otac jasno kaže: ovo je predmet kršćanske nade, život koji
nikad ne svršava, tako intenzivan da ne može svršiti. Samo Krist, koji
pobjeđuje smrt, jamac je toga života koji dolazi od Boga – istaknuo je
profesor.
Na primjedbu kako enciklika ima izrazitu eshatološku dimenziju, kazao je
kako ona ispravlja izvjesni eshatološki vidik koji zaista nikad nije bio
kršćanski. Shvaćanje eshatologije u sebi krije dvije opasnosti:
predstavljanje kršćanstva bez veze sa stvarnošću, takvo bih kršćanstvo
nazvao „ishlapljenim“ u budućnosti koje još nema. Suprotno tome, a danas
možda još opasnije, jest da se kršćanstvo svede na jednostavnu imanentnu
dimenziju, da se kršćanstvo shvaća kao odgovor na društvene i gospodarske
probleme. Ta su gledišta ograničena jer isključuju uzajamno upotpunjavanje.
Stoga Papa snažno ističe pravo shvaćanje: Ljudi našega vremena, ne
zaboravimo da kršćanstvo uvijek živi u napetosti između „sad“ i „ne još“,
Papa tako želi ponovno oživjeti izgubljenu napetost. Svi smo više manje
uronjeni u materijalizam koji je zavladao zapadnom kulturom. Stoga je bitno
za naše doba upozoriti kršćanstvo na ovaj eshatološki vidik – rekao je
profesor Vitiello.
Osvrnuvši se na odnos nade i Posljednjega suda, kazao je kako Benedikt XVI.
polazi od procjene i vrjednovanja dvaju izvanrednih ljudskih sposobnosti:
razuma i slobode, te zaključuje kako je upravo poradi poštovanja čovječje
slobode – prema kršćanskome nauku – Pakao stvarna mogućnost. Obzirom na
posljednji sud Papa s pravom kaže:, upravo zbog poštovanja individualne
slobode Posljednji sud neće biti zaboravljanje. Upravo zbog toga valja
Posljednji sud promatrati u svjetlu nade, nade u spasenje, a ta nada postaje
aktivna u životu pojedinca, stvarna u odabirima koje svaki kršćanin i svi
ljudi dobre volje stalno, dan za danom, čine – zaključio je profesor
Vitiello.
Na primjedbu kako su mediji ocrnili Svetoga Otca da je napao Ujedinjene
narode, kazao je kako se o tome mogu reći dvije stvari. Učiteljstvo
Benedikta XVI. je apsolutno stručno, a ono kao i drugo njegovo učenje
zahtijeva produbljivanje i marljivost, a nisu svi novinari sposobni
prodrijeti u dubinu Papina govora. Puno je lakše služiti se krilaticama,
koje su možda unaprijed smišljene, nego se truditi da se – kako je govorio
Romano Guardini – „čuje stranicu“ i pozorno pročita dokument kako bi se
shvatio njegov sadržaj. Drugo, očito je da ima moćnika koji bjesne pred
uzvišenim učiteljstvom, koje poziva čovjeka da se vrati svojim temeljnim
vrednotama, posebice razumu i slobodi – zaključio je profesor Vitiello.
|
