|
Kritički osvrt na
dekret Perfectae caritatis iznio dr. Marijan
Jurčević
Zagreb,
1.listopada 2005. (IKA) – Predavanjem koje je u poslijepodnevnim
satima 1. listopada na temu "Kritički osvrt na
dekret Perfectae caritatis" održao dr. Marijan
Jurčević, OP, završen je tradicionalni XXI.
Redovnički tjedan koji se na temu "40 godina
Perfectae caritatis - dekreta o prilagođenoj
obnovi redovničkoga života", 30. rujna i 1.
listopada održavao u samostanu hercegovačkih
franjevaca na zagrebačkoj Dubravi. Govoreći o
principu redovničkoga života, Jurčević se zapitao
je li u redovničkom životu princip Isus Krist, a
kriterij evanđelje. Sam je dekret za cilj imao
razriješiti četiri kardinalne točke redovništva:
učiniti duhovnu obnovu koja se treba dogoditi kroz
povratak Svetom pismu i liturgiji, sukladnu obnovu
domisliti u skladu sa sadašnjim svijetom,
premisliti odgajanje redovnika, a potrebno je i
tipovanje institucija. Ideje vodilje oko kojih je
sintetizirana koncilska poruka tiču se poslušnosti
koja je usko povezana s odgovornošću, ali i
konsekracije i znakovitosti redovništva. Tumačeći
nadalje obnovu redovništva, predavač je istaknuo
da premda je primarni cilj povratak izvorima i
evanđeljima, nositelj obnove ne može biti
pojedinac, nego samo jednodušna zajednica. U
suprotnom, u zajednicama nije došlo do obnove već
do raslojavanja, a nezrelost izvođenja obnove
dogodila se kao olakšanje i posvjetovljenje, a ne
kao prilagodba i produhovljenje u smislu da
samostani postanu središte duhovnosti, tj.
kontemplacije i otkrivanja Boga u sebi, rekao je
predavač.
Izvjesnu je pozornost Jurčević
posvetio i govoru o zavjetu kao "oslobođenju
ljudskoga srca", zajedničkoj euharistiji bez koje
nema niti zajedničkoga života. Osim toga, istaknuo
je važnost odgoja i formacije redovnika, koja,
kako je rekao, nakon Koncila nije bila uspješna.
Upitao se zato, koliko je poboljšan način
odgajanja, koliko su odgojitelji odgojeni za svoju
zadaću, koliko su kandidati ustrajni psihloški i
duhovno, ali i kako danas "promovirati" redovnička
zvanja na što poziva i dekret Perfectae caritatis.
Govoreći zatim i o razlici odnosno sličnosti
kongregacija i redova, upitao se je li došlo do
veće međusobne povezanosti između redova i jesu li
"redovnici postali nova živa rijeka ekumenizma ili
pak više fundamentalisti od drugih kršćana",
zaključivši kako je neophodan oblik iskustvene
religioznosti. Potrebna je naime revizija života,
obnova izvana i iznutra, socijalna i individualna,
potrebno je najprije sebe obratiti da bi se
drugoga moglo obratiti. Jer, pojava redovničkih
pokreta u Crkvi samo je znak da redovništvo ne
živi evanđeoski poziv u današnjem vremenu. Stoga
bi ono trebalo "svladati ulazak u novo vrijeme,
korijenski krenuti naprijed i iznaći odgovor na
pitanje što je moj Bog, a što je čovjek",
zaključio je predavač.
Na samom kraju,
završnu riječ nazočnima je uputila predsjednica
Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica
(HUVRP), s. Emila Barbarić. Govoreći o posvećenom
životu, istaknula je kako je nesumljivo da se
redovništvo nalazi u trenucima dubokoga
preispitivanja, pogleda usmjerenog u prošlost
onoliko koliko je neizostavno, u budućnost koliko
je nužno, odgovarajući prije svega na izazove
sadašnjosti onoliko koliko je to moguće. Unatoč
tomu, Božji pozivi za odluku na posvećeni život ne
prestaju, a dokaz za to nisu samo mladi nego i
zreli muškarci i žene. "Na nama je odgovornost
kako ćemo im pomoći na tom putu ostvarenja budući
da smo pozvani na oživljavanje Duha u nama i
okrenuti se Putu, Istini i Životu", zaključila
je. |
