|
Ivan Pavao II. 264.
je papa, odnosno 263. Petrov nasljednik, a za
rimskog je biskupa izabran 16. listopada 1978.
godine.
Karol
Jozef Wojtyla rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak
kilometara udaljenom od Krakova, 18. svibnja 1920.
Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i
Emilie Kaczorowske. Nakon završetka studija na
višoj školi "Marcin Wadowita" u Wadowicama g.
1938. Karol se upisuje na sveučilište Jagiellonian
u Krakovu. Kada su nacisti g. 1939. zatvorili
sveučilište mladi je Karol (od 1940. do 1944.)
radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici
"Solvay" kako bi zaradio za život te izbjegao
deportaciju u Njemačku. Osjetivši poziv na
svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja
na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian
kao bogoslov Krakovske nadbiskupije. Istodobno,
jedan je od promicatelja "Rapsodijskog kazališta"
koje je također djelovalo u tajnosti. Nakon rata
nastavlja studij na krakovskoj bogosloviji, koja
je ponovno otvorena i Teološkom fakultetu
Sveučilišta Jagiellonian sve do svog svećeničkog
ređenja u Krakovu 1. studenoga 1946. Poznavajući
Wojtyline iznimne sposobnosti i darovitost
tadašnji krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan
Sapieha Wojtylu šalje na daljnji studij u Rim,
gdje postiže doktorat iz teologije (1948.) s tezom
o nauku vjere u djelima sv. Ivana od Križa. Godine
1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu
kapelana u Niegowiću, a potom studentskog kapelana
u župi Sv. Florijana u Krakovu. Kasnije postaje
profesorom moralne i etičke teologije na
krakovskoj bogoslovi i Teološkom fakultetu u
Lublinu.
U 38. godini života Wojtyla
postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je
zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakovu.
Šest godina kasnije, u tijeku održavanja Drugog
vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao
VI. imenuje ga krakovskim nadbiskupom. Pavao VI.
kreira ga i kardinalom 26. lipnja 1967. Kao
nadbiskup sudjelovao je na Drugom vatikanskom
koncilu (1962. - 1965.) pruživši važni prinos u
izradi konstitucije "Gaudium et spes". Kardinal
Wojtyla sudjelovao je također na pet skupština
Biskupskih sinoda prije svoje papinske službe.
Papa Pavao VI. umire u svome ljetnikovcu u Castel
Gandolfu 6. kolovoza 1978. Nasljeđuje ga, ali samo
na 33 dana, kardinal Albino Luciani koji uzima ime
Ivan Pavao I. Ivan Pavao I. umire u noći s 28. na
29. rujna 1978. te se već 14. listopada otvara
nova konklava. Dva dana kasnije, 16. listopada,
Karol Wojtyla izabran je za Papu. Nakon punih 455
godina izbor je pao na ne-Talijana, prvog
slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyla uzeo je
ime trojice svojih prethodnika - Ivan Pavao II.
Ubrzo nakon izbora za Papu Ivan Pavao II.
pokazao je kako će njegova služba biti u znaku
velikih promjena. Od papinskog protokola u koji je
uveo mnoge novine do snažne pastoralne zauzetosti
koja se najistaknutije odražavala u njegovim
apostolskim putovanjima. Nešto više od tri mjeseca
nakon što je izabran za papu kreće na svoje prvo
putovanje na kojem je posjetio Meksiko. Nedugo
zatim objavljuje i svoju prvu encikliku "Redemptor
hominis" ("Otkupitelj čovjeka"). Te 1979. godine
na opće audijencije, na kojima su se okupljala
mnoštva vjernika, uvodi kateheze iz određene
tematske cjeline. Ubrzo je posjetio i svoju
domovinu, koja će biti ukupno osam put odredište
njegovih putovanja. Papa te godine na Veliki petak
ispovijeda vjernike u bazilici Sv. Petra u
Vatikanu te prvi put u povijesti saziva opću
savjetodavnu skupštinu kardinalskog zbora koja
nije imala za cilj izbor pape.
Na blagdan
Gospe Fatimske 13. svibnja 1981. na Trgu Svetog
Petra u Vatikanu na papu Ivana Pavla II. izvršen
je atentat. Na Ivana Pavla II. pucao je Turčin Ali
Agca, teško ga ranivši. Papa je zadržan u bolnici
na liječenju puna tri mjeseca, a bolnicu je
napustio sredinom kolovoza.
Godinu dana nakon
atentata Papa je posjetio portugalsko svetište
Gospe Fatimske, gdje je izrekao čin posvećenja i
predanja svijeta Bezgrešnom Srcu Marijinu. Godine
1984. tijekom svoga 21. apostolskog putovanja na
kojem je boravio u više dalekoistočnih zemalja
proglasio je svetima više od stotinu korejskih
mučenika. Bilo je to, nakon više od 600 godina,
prvo proglašenje svetima izvan Rima. U listopadu
1986. u rodnom gradu sv. Franje Asizu Papa je
predvodio Svjetski molitveni susret na kojem su se
okupili predstavnici najznačajnijih monoteističkih
religija. U jeku velikih društveno-političkih
previranja u Istočnoj Europi 1989. godine Papi u
povijesni službeni posjet dolazi predsjednik
Vrhovnog sovjeta SSSR-a Mihail Gorbačov. U tome
razdoblju dolazi do uspostave diplomatskih odnosa
između Svete Stolice i zemalja europskog
Istoka.
U siječnju 1992. Sveta Stolica
priznaje Hrvatsku, a ubrzo su uspostavljeni i
diplomatski odnosi između Hrvatske i Svete
Stolice. Dvije godine kasnije, u rujnu 1994. Papa
boravi u prvom posjetu Hrvatskoj. U listopadu
1995. Papa je posjetio sjedište Ujedinjenih naroda
u New Yorku gdje je, na UN-ovoj općoj skupštini,
održao znameniti govor u povodu 50. obljetnice
utemeljenja te organizacije. Iduće godine, 1996.,
započinje trogodišnja priprava za proslavu Velikog
jubileja dvijetisućite godine Otkupiteljeva
rođenja. Na svom 97. apostolskom putovanju u
svibnju 1996. Papa je posjetio Sloveniju, a u
travnju iduće godine Bosnu i Hercegovinu. Godine
1998. Papa je posjetio Kubu i ondje se susreo s
Fidelom Castrom. Iste godine u listopadu boravi u
drugom posjetu Hrvatskoj, prigodom kojeg je u
Mariji Bistrici proglasio blaženim slugu Božjega
kardinala Alojzija Stepinca.
Simboličnim
činom otvaranja Svetih (jubilejskih) vrata 24.
prosinca 1999. započeo je Veliki jubilej 2000.
Otvaranje Svetih vrata na bazilici Svetog Pavla
izvan zidina 18. siječnja imalo je snažno
ekumensko obilježje. Prvi put u povijesti na
svečanosti otvaranja Svetih vrata bili su prisutni
predstavnici 23 kršćanske Crkve. U godini Velikog
jubileja Papa je pohodio Egipat te tjedan dana
proboravio u Svetoj zemlji. Samo u Svetoj godini
Papa je proglasio svetima 148 blaženika, a
blaženima 54-ero slugu Božjih odnosno ukupno 202
blaženika i sveca. Uz jubilejsku godinu objavljeno
je čak pet Papinih dokumenata.
Nakon
terorističkih napada od 11. rujna 2001. godine
Papa poziva katolike na dan posta za mir a
predstavnike religija svijeta na Dan molitve za
mir u svijetu u Asizu. Tijekom 2002. Papa je u niz
navrata pozivao na mir na Bliskom istoku gdje je
došlo do nove eskalacije sukoba. Na početku
dvadeset i pete godine svoje papinske službe 16.
listopada 2002. Ivan Pavao II. proglašava Godinu
krunice i uvodi u najrašireniju marijansku molitvu
na svijetu, krunicu pet novih otajstava koja je
nazvao "otajstvima svjetla". Početkom lipnja 2003.
Papa je ponovno, po treći put, u Hrvatskoj gdje je
posjetio Dubrovnik (6. lipnja), Osijek i Đakovo
(7. lipnja), Rijeku (8. lipnja) te Zadar (9.
lipnja). U drugoj polovici lipnja 2003. posjetio
je Bosnu i Hercegovinu i tom prigodom u Banjoj
Luci proglasio blaženim slugu Božjega Ivana
Merza.
Veljača 2004. u Vatikanu je bila u
znaku intenzivnih diplomatskih aktivnosti
posvećenih iračkoj krizi u kojima je Sveta Stolica
izrazila svoju odlučnost da se učine svi napori
kako bi se pod svaku cijenu izbjegao rat. U povodu
obilježavanja 150. obljetnice proglašenja dogme o
Bezgrešnom začeću Papa je 14. i 15. kolovoza
hodočastio zajedno s bolesnicima u glasovito
francusko marijansko svetište Lurd. U
poslijepodnevnim satima 14. kolovoza u papamobilu
je predvodio procesiju s više od 100.000
hodočasnika, bolesnika i svećenika u molitvi
krunice, od Špilje ukazanja do bazilike Sv.
Krunice. Bilo je to 104. i ujedno posljednje
apostolsko putovanje pape Ivana Pavla II.
U
bazilici Sv. Petra u Vatikanu u nedjelju 17.
listopada 2004. Ivan Pavao II. označio je početak
Godine euharistije, u prigodi koje je i napisao
apostolsko pismo "Mane nobiscum Domine" - "Ostani
s nama, Gospodine", a koja će završiti Sinodom
biskupa u Rimu u listopadu 2005.
godine.
Početkom 2005. godine Papa je zbog
gripe u dva navrata hospitaliziran. U tijeku
drugog boravka u bolnici na Papi je 24. veljače
izvršen operativni zahvat traheotomije u kojem mu
je u grlo stavljena cjevčica koja je Svetom Ocu
olakšavala disanje. Nakon osamnaest dana
provedenih u rimskoj bolnici Gemelli Papa se u
nedjelju 13. ožujka vratio u Vatikan kako bi
sudjelovao u obredima Velikog tjedna i proslavio
svetkovinu Uskrsa. |
