|
Neobično volim
promatrati djecu. Izvanredno je zanimljiva u njih prva samostalna
manifestacija u životu.
F. M. Dostojevski: Božićno
drvce i svadba
Pablito se rodio na Božić.
Ovo je četvrti put da svoj rođendan slavi s Isusovim rođenjem.
Baka mu je bila iz Dalmacije, a majka, rođena u Čileu,
razumijevala je, a ponešto i govorila hrvatski. Došao sam na
badnjak Pablitu čestitati rođendan, jer na Božić to ne bih
mogao.
Prešao sam malo, ograđeno
dvorište i nečujno ušao u otvoreno predsoblje. Pablito je sa
sestrom kitio bor. Kad su me opazili, dotrčali su do mene. Pablito
je odmah počeo brbljati:
- Znaš, dobit ćemo
seku.
- Tko ti je to rekao?
mama?
- Ne, nego Marisol.
Marisol je bila njegova
osmogodišnja sestra.
- Jest, jest - s
uvjerenjem je govorila Marisol. - Nama je to rekla zvijezda.
- Koja zvijezda?
- Pablito i ja smo neku
večer promatrali nebo kad se jedna zvijezda otkopčala i poletjela
prema zemlji. A bila je lijepa, lijepa s dugom, zlatnom kosom poput
neke djevojčice. Baš kao ona zvijezda repatica što visi na boru.
- Tko ti je kazao da
zvijezde donose djecu? Mislio sam da to čine rode, a sad najednom
zvijezde. Tko ti je to rekao?
- Mama.
Mama se pojavila na
vratima. Pekla je kolače u kuhinji, ali je čula naš razgovor.
Tate nije bilo u kući. Otišao je u grad naručiti svježi
snijeg i drugi nakit za bor.
Srdačno sam se
pozdravio s gospođom, mojom nekadašnjom studenticom, i zapitao:
- Zar se i vi bavite
astrologijom? Od koga ste čuli da zvijezde donose djecu?
- Pa to je ljepše nego
priča o rodama kojih i onako ovdje nema.
- Zbilja očekujete
prinovu? - zapitah znatiželjno.
- Izgleda mi da se vaš
doktor Ogino prevario. - odgovorila je smijući se.
U prvi mah se nisam snašao,
ali budući da se ona još i dalje smijala, moje je pamćenje naglo proradilo.
Sjetio sam se da sam tom mladom, tek okućenom paru, koji se tužio
da nema sredstava za uzdržavanje djece, savjetovao da se obrate
poznatom ginekologu, mojem prijatelju. On im je savjetovao i rastumačio
kako da se pridržavaju već poznate Ogino-Knausove metode, jer
drugih suvremenijih metoda tada još nije bilo.
- Da li ste ipak
zadovoljni što se doktor Ogino prevario?
- Presretna! Ne samo
stoga što su mi uvijek zvučale u ušima riječi: Tko primi
jedno ovakvo dijete, mene prima, nego i stoga što sam opazila
neke promjene u ponašanju moga dječaka. Pablito ne podnosi da ga
Marisol smatra svojom lutkom. Ona je mnogo starija od njega, a on bi
se htio tući, nametnuti svoj ja, jer on je ipak muško.
Njemu treba mlađi brat ili sestra da se s njima igra i da ih pouči
dobrom ponašanju. Ne može zapovijedati starijoj i jačoj
sestri.
Mislio sam da djecu ne
zanima naš razgovor, ali Marisol najednom reče:
- Bila bih ja slušala
jednom šmrkavca. Tu riječ šmrkavac (mocoso) naglasila je
gledajući brata tako da je ovaj skočio da je udari, ali majka ga
je predusrela jednom riječju Pablo. On je to shvatio i
vratio se na svoje mjesto.
- Eto, to vam je
zvijezda moje djece. A sad nam zapjevajte koju hrvatsku božićnu
pjesmu, ali ne onu uvijek istu U se vrime godišća, koju i
moja mama pjeva.
Djeca su podržavala majčinu
molbu. Nisam mogao odbiti i zapjevao sam Spavaj, spavaj, Djetiću.
- A što to znači na španjolskom?
- zapitao me Pablito.
Nije mi bilo teško
odgovoriti, jer sam tu pjesmu već bio preveo na španjolski jezik
za jedan ženski zbor.
- To bi se na španjolskom
reklo otprilike ovako: Duerme niño celestial, duerme en un
vil portal.
- Divno, divno! -
govorila je Marisol i potražila teku da zapiše sve riječi.
- Ah, koliko je morao
trpjeti od studeni Mali Isus! - zamišljeno je govorio Pablito
sipajući preostali lanjski snijeg po božićnom drvcu. Zašto
se nije rodio u Čileu nego negdje tamo daleko, daleko? Ovdje bi mu
bilo toplo; ni pokrivača ne bi trebao. Mogao bi biti cijelu noć s
nama na dvorištu.
Ušao je tata s paketićima.
Pablito skoči da prihvati pakete i zapita:
- Tata, tata, gdje si
sakrio Reyes Magos (Tri Kralja)?
- Nisam ih sakrio. Oni
uvijek stižu poslije Isusova rođenja.
- A zašto si onda
stavio njihovu zvijezdu na bor? - upadne mu u riječ Marisol.
- Ona ima dugi, dugi,
zlatni rep. Baš kao i ona koju smo Marisol i ja neku večer vidjeli
na dvorištu - nadoda Pablito.
Profesor se zaustavio da
me pozdravi. Djeca su ga uporno vukla prema boru.
- Tata, daj donesi Reyes
Magos!
Da ih smiri, tata je
izvukao iz ormara Tri Kralja i postavio ih pokraj bora. Pablito nije
bio zadovoljan. Htio ih je razmjestiti okolo jaslica.
- Čekaj, Pablito! -
zaustavljala ga je Marisol. - Najprije su stigli pastiri i ovce, a
tek onda Reyes Magos.
- Padre! - obratila se
naglo k meni. - Da su to kraljevi, razumijem, jer imaju krunu na
glavi, ali zašto se zovu magos?
- Ja sam gledao u
cirkusu onog smiješnog El Gran Mago - (Veliki Čarobnjak) pljeskao
je rukama Pablito. - Aha! sad znam zašto se zovu Magos: došli su
da razvesele Malog Isusa kome je bilo hladno u štalici. Iz velikog
šešira vadili su zečiće, kokice, jaja i rupčiće. A Isus se
smijao i pljeskao rukama kao i mi u cirkusu.
Nisam nikada pomislio da
dotle može dospjeti dječja mašta.
- Šuti, brbljivče! -
prekori ga mama.
- Djeco! - započeo sam
praveći ozbiljno lice. Varate se!
Tamo gdje se rodio Isus,
el mago ne znači čarobnjak (Prestigiador) nego mudar,
pametan čovjek, kao na pr. vaš tata.
- Profesor? - prekinuše
me.
- Da, tako nešto! -
nastavih. - Znali su dobro računati i po kretanju zvijezda izračunati
kada i gdje se imao roditi Isus.
- Uh! - prekine me
Pablito. - Da ja znam računati, motrio bih zvijezde da doznam kad
će stići seka.
Roditelji se pogledaše
i nasmijaše.
- Stići će, srce! -
govorila je mama. - Stići će sigurno prije slijedećeg Božića.
- A kako ti to znaš,
mama?
- Rekao mi je doktor.
- Onaj s bradicom što
je bio kod nas kad sam imao hunjavicu?
- Ne on, nego jedan
drugi, mnogo stariji, koji zna točno izračunati kad mora stići
seka.
- Reci, mama, kako se
zove taj pametan doktor?
- El mago - upadne
Marisol.
- Ne, ne! - smijali su
se roditelji.
- Nego kako? - uporno je
tražio odgovor Pablito.
- Doktor Ogino - prasnuše
u smijeh roditelji. I ja s njima.
|