Stara norveška legenda govori o čovjeku po
imenu Haakon, koji je uvijek molio i
razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred
kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su
pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a
mnogi su Krista molili za čudo.
Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je
Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem
velikodušnosti, dobrote i ljubavi, kleknuo
je pred raspelo i rekao:
"Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za
Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto.
Želim postati Ti na križu."
I netremice uperivši oči u Njega, očekivao
je odgovor. Tada je Gospodin otvorio svoja
usta i progovorio. Njegove riječi dolazile
su s nebesa, poput šapta, ali i kao
upozorenje: "Moj vjerni slugo, ispunit ću ti
želju, ali samo pod jednim uvjetom"
"Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško?
Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć,
Gospodine!" odgovorio je stari pustinjak.
"Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i
bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u
šutnji."
Haakon je odgovorio: "Obećajem ti to, moj
Gospodine!"
I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije
ništa primjetio, nitko nije prepoznao
pustinjaka čavlima prikovanog na križu.
I dugo vremena on se držao dogovora i nikada
nije nikome progovorio ni riječi. Ali
jednoga dana došao je BOGATAŠ, i nakon
molitve zaboravio pod križem svoj novčanik.
Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije
progovorio ni kada je nakon dva sata došao
siromah, pronašao bogatašev novčanik i
zadržao ga.
Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred
križ kleknuo mladić moleći za blagoslov
prije polaska na dugo putovanje.
U tom je trenutku stigao bogataš tražeći
izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio
je da ga je mladić uzeo. Bogataš je bijesno
povikao na mladića: "Vrati mi novčanik koji
si mi ukrao!"
Mladić je u čudu odgovorio: "Ja nisam ukrao
nikakav novčanik!".
Bogataš je odvratio: "Još i lažeš, odmah da
si ga vratio!".
Mladić je ponavljao: "Kažem ti, ni od koga
nisam uzeo nikakavu torbu ni novčanik".
Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati.
U tom trenutku odjeknuo je snažan glas:
"Prestanite!"
Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji
mu je progovorio. Bio je to Haakon koji nije
mogao odšutjeti, nego se javio sa križa, u
obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne
optužbe. Bogataš je zapanjen odmah otišao, a
ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog
putovanja. Kad pod križem više nije bilo
nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i
rekao mu:
"Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš
moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi
zadržao tišinu. "
"Gospodine", reče Haakon, "kako bih mogao
dopustiti takvu nepravdu?".
Isus je ponovno bio na svom starom mjestu na
križu, a pustinjak je stajao u podnožju
križa.
Tada Gospodin nastavi govoriti: "Ti nisi
znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi
svoj novčanik, jer je u njemu bio novac uz
pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti s
mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro
učinio zadržavši novac jer je živio u
krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da
ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio
otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav,
poginuo je prije nekoliko minuta u
brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA
JESAM. To je razlog zašto Ja šutim".
To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.
Mi se često pitamo:
"Zašto Bog
ne odgovara na naše molitve. Zašto Bog
šuti?"
Mnogi od
nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s
našim željama i maštanjima, ali Božji put je
drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i
budućnost. Bog nam odgovara i u tišini, a mi
moramo biti spremni da Ga slušamo i čekamo
Njegov odgovor.
