|
Provodila sam prvo ljeto
u novoj kući. Bio je drugi tjedan srpnja. Primijetila sam da su se
grančice grmova crnih malina savinule od mnoštva plodova. Tako sam
jednog jutra rano, dok je moja obitelj spavala, obula tenisice koje
koristim za rad u vrtu, namazala se sredstvom protiv insekata, i
uputila se sa starom plastičnom posudom kako bih započela s
berbom.
Nikada prije nisam brala
maline, a grmovi s malinama uopće nisu bili održavani. Nikada ih
nisam plijevila, ili obrezivala. Bili su zapušteni, ostavljeni da
rastu i rađaju plodove. A kakvo obilje voća! Moja prva misao bila
je Oh, pogledaj, kako je Gospodin velikodušan, jer nas hrani s
puno više hrane, nego što možemo pojesti!
Jutro je bilo prohladno,
trava pokrivena rosom, ali sunce kao da je obećavalo topao dan za
nekoliko sati. Miris kozje krvi (biljka, o.p.) iz obližnjeg
vinograda nosio je prema meni lagani povjetarac. Ptice su radosno
pjevale simfoniju pijuka, cvrkuta, gukanja i zvižduka kardinala,
jutarnjih golubova, plavih šojki i mnogih drugih koje nisam uspjela
prepoznati. Priroda, u svoj svojoj ljepoti bila je probuđena, a ja,
jedino ljudsko biće, osjećala sam se blagoslovljenom u toj
sredini.
Počela sam brati maline
i uskoro osjetila neraspoloženje zbog velike količine malina koje
je trebalo pobrati, od velikih grozdova prepunih plodovima, od kojih
su neki bili duboko u grmovima, a neki na dohvat ruku. Svi su bili
raznih boja, od ružičaste do smeđe i do najtamnije crne. I dok
sam brala, čula sam glas duboko u sebi kako govori, žetva je
obilna, ali radnika je malo.
Da, složila
sam se s tim glasom; i iznenada maline više nisu bile voće koje je
trebalo pobrati, nego duše koje je trebalo spasiti. I od tog
trenutka postala sam Božji radnik, koji spasava duše, slušajući
glas koji me učio kako ću žeti.
Rad je povremeno bio
mukotrpan zbog mnogog trnja, koje je grebalo moje gole ruke i koje
se lijepilo za moju majicu, potežući me. Da, Božji posao nije
lagan. S užitkom uspjeha dolazi i poteškoća samog posla.
Da, Gospodine, uhvatila
sam se kako odgovaram.
Ponekad su rojevi sićušnih
insekata lepršali ispred mog lica usprkos zaštite sredstva protiv
insekata. Na to mi je glas rekao, Ah, da, upamti da iako imaš Božju
zaštitu, zli i njegovi sljedbenici će te pokušati ometati, nadajući
se da će te dovoljno obeshrabriti da odustaneš.
Da, Gospodine, odgovorila
sam, i nisam obraćala pažnju na sićušne insekte.
Nisam se obazirala na
svoju okolinu dok sam brala maline, koje su bile tamno smeđe. A
glas duboko u meni je ponovo progovorio:
Pogledaj u svoju
posudu, skoro je puna. Ali ipak ima onih koje još nisu zrele. U
svojoj gorljivosti pobrala si nezrelo voće i ono će biti gorko.
Budi strpljiva, vrati se sutra i plodovi će biti sazreli. Lako će
ih biti pokupiti.
Da, Gospodine.
Poslušala sam, berući samo one
najdublje crne, a one su same padale u moju ruku.
Ove lekcije su se
nastavile tijekom cijelog tjedna, glas me neprestano podučavao dok
sam brala.
Imaš one koje su na
dohvat ruke, ne zaboravi one koje je teže dohvatiti. Pustila si
neke sazrele da ti kroz prste propadnu. Stavi ih odmah u posudu ,
gdje će biti sigurne.
Vidiš li onaj grozd
na zemlji? Još je uvijek pričvršćen za grm. Nemoj ga zaboraviti.
Vidiš? Zreo je i sočan i još uvijek dobar. Nije bio prenisko da
bi bio spašen.
Oh, pogledaj! Neko
sazrelo voće je palo sa stabla na zemlju! Ali još se može
spasiti. Samo ga treba oprati vodom i bit će dobro.
Sada pogledaj u
unutrašnjost grmova i vidjet ćeš da bez obzira koliko se trudiš,
svako zrno se ne može dohvatiti. Postoji previše prepreka da se dođe
do njih. Ostavi ih tamo i oni će ili umrijeti na stablu, ili će ih
pojesti ptice. Učinila si najbolje što si mogla. Pusti ih.
A sa svakim novim
savjetom, jedino što sam mogla reći, bilo je, Da, Gospodine.
Kada je prošao tjedan,
i kada su sve maline bile sakupljene, otkrila sam da sam sakupila
veliku količinu voća.
Da, rekao
je glas u meni. Žetve je puno, ali radnika je malo. Ali pogledaj
što samo jedan radnik može učiniti!
-----
C.
Therese Benoit uređuje jako uspješan Site
CTherese's
Catholic Garden
|
