|
Zagreb,
28. siječnja 2004. (IKA) – U poslijepodnevno dijelu drugog dana
Teološko-pastoralnog tjedna, u srijedu 28.
siječnja, održana su predavanja o liturgijskom
ruhu i posuđu. Prvo predavanje na temu
“Liturgijsko ruho i posuđe: značenje za
oblikovanje crkvene likovne svijesti“ održao je
pročelnik katedre za liturgiku Katoličkoga
bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr.
Ivan Šaško. Dr. Šaško je svoje izlaganje prožeo
teorijskim izričajima i povijesnim razvojem te je
nastavio sa sučeljavanjem s konkretnim primjerima
liturgijskog ruha i posuđa iz hrvatske baštine i
sadašnjosti. Na početku je govorio o odnosu
teologije i umjetnosti. Umjetnost, osobito
likovna, koja je zadobila atribut sakralnoga i
liturgijskog proživljavala je tijekom povijesti
različita iskušenja. Budući da je ona najočitiji
pokazatelj ne samo činjenice da se odnos između
Crkve, umjetnosti i umjetnika ne nalazi na
zavidnoj razini, nego i načina na koji vjernici
žive vlastitu crkvenost, pitanje likovnosti vezane
uz liturgijsko ruho i posuđe postaje izazovno.
Predmeti koji po mnogu čemu mogu biti shvaćeni kao
drugotni za kršćansku liturgiju odražavaju
nutarnji stav prema kršćanskim istinama o
utjelovljenju i otkupljenju u Isusu Kristu kao i o
ekleziologiji, istaknuo je dr. Šaško u svom
predavanju. “Ako umjetnici raznih umjetnosti
polaze od liturgijskoga slavlja, veoma će se brzo
uočiti posljedice i za “velike“ liturgijske teme,
osobito kada je u pitanju liturgijski prostor.
Polazeći od oltara i liturgijskoga čina, na samome
početku planiranja izgradnje liturgijskoga
prostora nametnut će se pitanje cjelokupne
liturgijske likovnosti. Tada je itekako važno
kakvo je liturgijsko posuđe“, dodao je dr. Šaško,
stavljajući poseban naglasak na kalež, a od
liturgijskog ruha na misnicu dodajući kako su
liturgijsko ruho i posuđe mikoarhitektura
slavlja.
Dr. Šaško je ocijenio da se
umjetnost i liturgija ne mogu lako složiti, jer
njihovo slaganje nije samo po sebi razumljivo. Tu
je posebno zanimljiv odnos umjetničke slobode i
liturgijskih zahtjeva obrednosti. “Za umjetnika je
“znak“ najčešće vlasništvo kojim komunicira samoga
sebe. Za liturgiju je znak poglavito Božje
vlasništvo koje služi da bi se komuniciralo
Krista. U toj razlici čini se leži i današnja
kriza odnosa umjetnosti i liturgije. Tamo gdje
umjetnost traži apsolutnost, vjera nudi, a
liturgija ostvaruje “kristološki“ kriterij
apsolutnoga, sprječavajući da umjetnost
apsolutnost svede na vlastito poimanje svijeta“,
rekao je dr. Šaško.
Govoreći o četiri
kriterija, šutnji, vjernosti Božjoj riječi,
zajedništvu vjernika i unutarnjem skladu
liturgijske cjelovitost, koji dovode do
razumijevanja liturgijske posebnosti do te mjere
da je u liturgiji i sama umjetnost preoblikovana,
dr. Šaško istaknuo je kako to nije umjetnost
prepuštana svojoj samoći i autoemancipaciji.
“Liturgija oslobađa umjetnost od apsolutnosti
umjetnosti, tj. obvezuje ju na redefiniciju same
sebe. Uz poteškoće, razvidno je da se danas
umjetnost otkriva kao “zamjensko mjesto za ono što
nije do kraja izrecivo i shvatljivo“. Umjetnosti
su mjesta nemira i buđenja želje za
vjerodostojnošću u odgovoru na prijetnju gubitka
zbiljnosti; mjesto izricanja protesta, otpora,
želje za nečim sasvim drukčijim radi ostvarenja
života. Danas umjetnosti zauzimaju mjesto
metafizičkoga i teološkoga te za teologiju postaju
značajne, makar i kao loci alieni“, istaknuo je
dr. Šaško. Imajući pred sobom svu tu složenu
problematiku, u drugome dijelu predavanja dr.
Šaško je na konkretnim primjerima potkrijepio
tvrdnje koje je iznio te je istaknuo smjernice za
primjeren pristup današnjim novim traženjima, kako
svojim teološkim i estetskim neukusom ne bismo
zanijekali objavljenu Istinu koja nam je povjerena
u krhkim posudama i kako ne bismo zaboravili da
smo obukli Krista.
Drugo predavanje u
poslijepodnevnom dijelu drug dana TPT-a održala je
dipl. phil. Ljiljana Domić, koja je govorila na
temu “Kako dovršiti Gesamtkunstwerk. Izabrani
primjeri liturgijskoga ruha i posuđa u hrvatskim
sakralnim prostorima: Viktor Kovačić, Joža
Plečnik, Mila Wood, Lojzika Ulman, Zlatko Grgić“.
Tema ovog predavanja usko se naslanja na prethodno
predavanje dr. Šaška. Ljiljana Domić pokušala je
kroz svoje predavanje, na primjerima liturgijskog
ruha i posuđa, naznačiti dovršenje crkve
opremanjem liturgijskim ruhom i posuđem.
Predavanje je bilo bazirano na liturgijskom posuđu
s naglaskom na kaleže. "Gesamtkunstwerk crkve
započinje od svetohraništa ili zavjetne škrinje i
od onoga što svetohranište sadržava kalež,
pokaznicu, kadionicu, jer crkvu gradimo za
sakrament kojemu su namijenjeni kalež i monstranca
te se crkva započinje graditi od svetohraništa",
kazala je Domić, ističući razne primjere
liturgijskog posuđa, tj. kaleža hrvatskog
sakralnog prostora, tumačeći njihovo podrijetlo,
način izrade, kojoj svrsi je namijenjen te gdje se
nalazi taj kalež danas. |
