|
Danas je 6. 9. 2004. tj. prvi
dan škole ... na što sam ja očito zaboravio. Probudio sam se oko sedam sati i
ustanovio da ću zakasniti na prvi sat. Ali nisam se predavao: «Uz Božju pomoć,
valjda neću zakasniti odmah prvi dan!» Ali ipak sam zakasnio, pa sam hodao po
školi dok nije zvonilo za kraj prvoga sata i popeo sam se na treći kat gdje je
kabinet matematike – moj drugi sat po današnjem rasporedu.
Profesorica je odmah sa vrata
rekla : «Dobar dan! Ja sam Irena i predavat ću vam matematiku naredne 4 godine.
Molim lijepo da izvadite dvolisnicu na koju ćete napisati "Prva pismena
provjera" i vaše cjenjeno ime i prezime! Da vidim tko je u gimnaziju došao
učiti, a tko igrati se!» «Savršen doček» – pomislio sam u sebi. «Ajme Isuse!» -
začulo je se iz zadnjih klupa,a zatim je se taj uzdah proširio na čitav razred.
Zadatci su bili čista strava i užas, tako da sam uradio samo tri od pet njih, a
veliko je pitanje da li su i oni točni. Nakon škole dok sam trčao na tramvaj da
se vratim kući, jer nisam imao volje nakon ovakvoga dana ići sa društvom, zapeo
sam za nekakvu granu koja se odlomila sa drveta na pločniku i pao koliko sam i
dug i širok. Iz torbe su sve stvari ispale i dok sam ih ja pokupio, uz poglede i
smijeh ljudi oko mene, tramvaj je davno već otišao. Prošla je čitava vječnost
dok je došao drugi tramvaj, a kakve sam ja sreće, mislio sam, nestat će struje i
morat ću pješke kući. Naravno to se nije dogodilo, a kada sam došao kući umjesto
očekivane dobrodošlice i pitanja kako je bilo u školi, dočekao me je mamin
ljutiti izraz lica. «Kakav si ono svinjac ostavio u sobi jutros?» - upitala je .
«Odmah da si sve špspremio!» - nastavila je. Ušao sam u sobu i pospremio sve ono
što sam jutros u žurbi razbacao, ne bi li došao na vrijeme u školu.
Sav izmoren nakon ovoga
užasnoga dana uzeo sam Bibliju i potražio utjehu, znajući da ću se tu osjećati
sigurno i voljeno. Najviše me se dojmila zadnja knjiga: Knjiga otkrivenja, koja
govori o svim ljudskim nedostatcima i o zlu koje će čovjeka na kraju i uništiti.
Znajući kakav je svijet i što čovjeka čini čovjekom, što sam naučio iz Biblije,
pokušao sam promjeniti svijet oko sebe ili barem svoj vlastiti.
Kada mi je teško uzeo bih
Bibliju i razmišljao o tome kako ima i gorih sudbina od moje i da će mi Bogu
pomoći, jer je On uvijek tu kraj mene. |
