|
Nježno, tiho, poput
sniježnih pahuljica koje su već cijeli dan u rojevima lepršale na
smrznutu zemlju, spuštala se noć na malo slavonsko selo.
Kroz prozorska okna
seljačkih kuća probijalo je žuto svjetlo petrolejki, dok je marljiva
čeljad užurbano završavala dnevne poslove, pripremajući se za svetu
Badnju večer. Moja majka već je od ranog jutra marljivo radila po
kući, pripremajući posebna jela za božićne blagdane. Starija sestra
čistila je snijegom zametene staze, dok je moj otac u naramku unosio
drva u veliku sobu. Znala sam da će se danas zapaliti vatra u
velikoj tučanoj peći i da će nas grijati na sve božićne dane.
Uživala sam u toplini i svjetlu te vatre. Kroz malu rešetku na
donjim vratima izbijala bi žućkasta svjetlost koja je trepereći
igrala po okrečenim zidovima, dajući cijeloj prostoriji neku posebnu
čarobnu privlačnost. Otac je brižno naložio vatru osušenim iverjem i
vatra se brzo rasplamsala grijući hladne zidove i otapajući
posljednje tragove ledenog cvijeća na prozorskim oknima.
Zadnji praporci
saonica koje su nečujno klizile sniježnom cestom, gubili su se na
drugom kraju sela. Tišina u iščekivnju nečeg radosnog lebdjela je u
svježem noćnom zraku i osjećala se u svim kutovima.
Sestra je unijela
božićnu jelku u sobu koja nikad nije nedostajala za Božić. Iako tada
nisam shvaćala njeno značenje, divila sam se umijeću svoje sestre
koja je kitila jelku svakojakim kolačićima, pozlaćenim orasima i
posebnim bombonima u šarenom staniolnom papiru. Majka je postavljala
stol za večeru. U sredini stola nalazio se okrugli tanjurić s
isklijalom pšenicom iz čije je sredine virila upaljena božićna
svijeća. Majka je pozvala sestru i mene k stolu, a zatim je nastala
tišina. Vrata su se otvorila, ušao je moj otac, gologlav, noseći na
leđima krošnje mirisne slame i pozdravio nas:
„Hvaljen Isus i
Marija, čestitam vam Božić, Isusovo porođenje!“
„Hvala Bogu i tebi
također“, odvratila je majka. Pogledala sam u lice mojega oca i
zapazila u tren nekakvu čudnu svjetlost i duboku radost koje su
preobrazile njegovo lice. Željela sam tada odgonetnuti i osjetiti
što je to moglo tako vidljivo utjecati na njega da se ta
neshvatljiva svjetlost i duboka radost tako jasno odražavala na
njegovom licu.
Danas znam da je
moj otac bio veliki vjernik, da je ljubio Boga iznad svega,
vjerujući živo u spasonosnu moć Isusa Krista, ozbiljno shvaćajući
poruku Evanjđelja, poruku radosti, ljubavi i mira. Samo ta duboka
vjera i ljubav mogla je ozariti njegovo lice one davne, svete Badnje
večeri.
Slamu smo tada
zajednički prostrli po podu, sjeli za stol, a otac je započeo
molitvu zahvalnicu koja je te Badnje večeri bila nekako skrušenija i
toplija. Poslije večere sestra je započela pjevati omiljenu bozićnu
pjesmu: “Narodi nam se Kralj nebeski...“
Svi smo prihvatili
radosna srca, pjevajući s vjerom i veseljem, slaveći Boga koji nam
je poslao svoga Sina, Spasitelja našega.
Dok sam se ja
razdraganog srca igrala s mačkama, valjajući se po mirisnoj slami,
odrasli su se spremali na polnoćku. Snijeg je škripio ispod nogu
mnogih prolaznika koji su išli prema crkvici na sredini sela, dok su
svjetla njihovih fenjera igrala u noći. Crkveno zvono pozivalo je
vjernike noćas nekako veselije na službu Božju.
Negdje kasno u noć,
umorna od igre i sretna što je stigao Božić, zaspala sam s krpenom
lutkom u naručju. Rano u zoru, dok su posljednje zvijezde još
treperile na jutarnjem nebu, probudio me je jedan muški glas. Bio je
to Položaj, mladić iz susjedstva koji nam je prvi došao čestitati
Božić. Skladnom pjesmicom zaželio je blagostanje, zdravlje, uspjeh i
sreću našoj cijeloj obitelji.
“Živ i zdrav bio”,
zahvalila mu se majka i darivala ga kolačima, pečenkom i voćem.
Kad sam odrasla i otišla iz roditeljskog doma, gdje sam u djetinjoj
radosti doživljavala najradosniji praznik – Božić, u mom sjećanju
još uvijek živi izraz lica mojega oca koje je kroz duboku vjeru bilo
preobraženo one svete Badnje veèeri. U mojoj duši osjećam sada onu
istu vjeru u Boga koja je tada zapalila u mom srcu božićnu luč
radosti što još uvijek svijetli i sja na mom životnom putu.
To je bio i ostao
zauvijek moj najdraži božićni dar.
|
