|
U Jeruzalemu, kod Ovčjih
vrata, nalazi se ribnjak koji se hebrejski zove Bethesda. Ima pet
trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i
uzetih: čekali su da izbije voda. Anđeo bi Gospodnji, naime,
silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi
ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve
bolesti. Tu bijaše neki čovjek koji je bolestan ležao trideset i
osam godina. Kad ga opazi Isus gdje leži i kada doznade da je već
dugo vremena u tom stanju, reče mu: »Želiš li ozdraviti?»
Gospodine - odgovori mu bolesnik, nemam nikoga da me spusti u
ribnjak kad se pokrene voda, a ja dođem, drugi siđe prije mene.»
«Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!» reče mu Isus.
Odmah ozdravi taj čovjek, uze svoju postelju i poče hodati.
(Iv.5,2-9)
U mračnoj sobi po tko zna koji put Marija je prebirala u
srcu darovanu riječ. Suze su joj zagušile grlo, jecala je glasno,
lica uronjena u dragu Knjigu iz koje je upravo poteklo svjetlo i
utjeha.
Vratila se mislima u prošlost,
u uspomene koje su još krvarile iz skršenog srca. Vratila se na Božić
devedeset i pete, za blagdanski stol s ocem, majkom i bratom. Tek što
je utihnula molitva zahvale i počeli blagovati otac klone za
stolom, tiho spusti glavu na stol, izdahne…
Nakon 65 godina života i
20 bolesti završila je njegova zemaljska bitka. Bijaše uzet,
nepokretan. U žestokoj borbi s Gospodinom, pun prijekora, gorčine,
tjeskobe… Danas ga je pozvao k sebi Onaj koji se rodi kao
dijete, ne da bi ga se bojao već da bi ga volio.
Opet se vratila riječima
koje su ispunile svu utrobu, svu pamet, cijelo srce i prelijevale se
uokolo u prostor sobe. Došle
su uzeti patnju, tugu, krivnju, prijekor što nikad nije čula očev
vapaj: «Trebam čovjeka!»
Marija je ležala uzeta,
pritiješnjena svojom nevjerom, krivnjom, sažaljenjem…
- «Ustani i hodaj!» - čula je glas. Ustade i iz
iscijeljena srca vinu se molitva:
«Gospodine, evo ti moje
ruke, podigni njima i moju majku, brata, evo ti moja usta, ohrabri i
utješi ih, evo ti moje oči pogledaj na svu braću i sestre u mojoj
blizini koji leže uzeti čekajući da ih Ti ozdraviš!»
|
