|
Davno sam sebi rekla da ću pokušati napisati
još jednu katoličku priču i danas se ispunilo ono što sam dugo čekala
shvatiti što bi uopće pokušala reći.
Tužna spoznaja, ali nažalost istinita. Isus je
tada bio suđen na isti način na koji smo mi nesavršeni kršćani osuđivani od
svijeta danas. Isus od nas traži nakon ispovijedi da ne griješimo više,
preklinje nas – budite savršeni – a mi ponovo i ponovo padamo pod teretom i
zamkama grijeha protiv bližnjega, niti ne sluteći situacije koje će nas
dovesti da padamo u grijeh.
Živimo okruženi onima koji preziru vjeru i
okrenuti su materijalnom, onima koji su se jednom u kriznom razdoblju
okrenuli vjeri iscrpili sve što su mogli i dalje krenuli svojim putem, onima
koji su strastveni psovači uvjereni da je psovka lakši grijeh, a da ne čuju
težinu izrečene psovke, smatrajući se većim vjernicima od onih koji idu u
crkvu, jer u crkvu idu puno veći grješnici od njih. Postoje i oni koji su
stručnjaci u svemu i znaju dobro izokretati istinu i manipulirati tj.
žonglirati riječima tako da ako bi i išli u crkvu šta novoga bi tamo mogli
čuti a da oni to već prije sami nisu znali. I na kraju, dolazimo mi koji
idemo u crkvu, ponekad i ne odemo, ali vjerujemo, griješimo svjesno ili
nesvjesno, ali se ispovijedamo, molimo svaki dan u tišini svoje sobe i
borimo se da uspijemo moliti srcem i naravno ne shvaćamo zašto Isus od nas
traži da budemo savršeni kršćani, čak i ponekad pomislimo pa dovoljno je to
što činim, ali ovo što Isus traži od mene danas je preteško i ja ću činiti
koliko mogu.
A mogu toliko malo, da svijet koji promatra sa
strane, koji je materijalan, psovački, egoističan, krut i pomalo grub, ali
istovremeno vrlo racionalan u nama koji smo nesavršeni kršćani, koji
posrćemo i ustajemo, čujemo, vidimo ali ne reagiramo, vidimo ruku prosjaka,
ali ne posežemo u džepove, vide sve mane i nedostatke jer smo katolici,
vjernici i osudit će nas zbog toga što smo slabi, što smo ljudi, ljudi koji
su na putu da postanu Kristovi, a oni koji nas osuđuju to ne žele niti
pokušati i svaka izgovorena riječ nesavršenog kršćanina koji ide u crkvu i
vjeruje kontra onih koji se smatraju kršćanima, ali ne idu u crkvu, nije
nešto vrijedno truda i vremena, jer je unaprijed izgubljena bitka nas koji
vjerujemo. Štoviše mi smo izvrgnuti ruglu i podsmjehu upravo jer nama, od
kojih se očekuje samo savršenstvo, jer smo vjernici ne uspijeva živjeti
svoju vjeru i posrćemo. Naše riječi i djela su poput neke davno odslušane i
zaboravljene melodije kojoj nije mjesto u današnjem modernom svijetu.
I sad se pitam, premda smo nesavršeni kršćani
u očima svijeta, da li smo Kristovi? Moj odgovor bi bio da premda smo
nesavršeni uvijek smo Njegovi, jer davno nam je rekao – svijet će vas suditi
jer je sudio mene prije vas. Dakle, ako Vas sude, traže nedostatke, zovu Vas
licemjerom, gledaju Vaše slabosti, radujte se, jer znajte – Vi ste Kristovi.
Nemojte griješiti, znam jako je teško dok ne
vidite razloge zbog čega ne smijete griješiti, jako je teško postići cilj
ako ne vidite pred sobom motiv. Naš grijeh i naš pad vrijeđa Ljubav Boga
našega. Njemu je sve poznato. Vidi ispred nas i ide ispred nas, ima s nama
plan koji trenutno možda niti ne možemo naslutiti, a mi koji padamo i naši
grijesi postaju teško kamenje na putu kojim nas Bog želi voditi.
Zato nesavršeni kršćani uključujući i mene, ne
budite ruglo onog u što vjerujete, već urežite u srce Marijine riječi:
«Učinite sve kako Vam rekne», i ne sudite svijet oko sebe, (kao što sam
možda ja u prethodim rečenicama) koji je nesavršen, već postanite svjetlo
ovoga svijeta.
|
