|
Recimo samo da je Žac bio
poslovni čovjek kalibra maloga obrtnika. Dakle, dosezi nisu bili nebeski, ali
mjereći ga prema običnome radnom čovjeku, odskakao je svojim statusom, osobito
imovnim. No taj svoj status nije stekao lagodnim sjedenjem u fotelji kakva ureda
ili beskonačnim telefonskim razglabanjima, već svojim aktivnim stavom prema
svojemu poslu i odgovornim odnosom prema kooperantima. Dogovor za njega bio je
svetinja. Ako bi dao svoju riječ, do nje je držao kao do nečega vrhunaravnoga.
Taj dio osobine koji puta ga je smetao, koji puta koštao novaca i vremena, no
dugoročno davao je dobre rezultate. Toga je bio svjestan i od njega nije
odstupao. A nije ni mogao jer to je ipak bio dio njegove naravi.
U Osijek je morao stići sutra
rano. Kasno poslijepodne saznao je da je sutra u osam ujutro sastanak u Osijeku.
Pokušao je s dva tri poziva telefonom pomaknuti sastanak, no bezuspješno. Nije
bilo izbora i još večeras je morao krenuti na put kako ne bi sutra morao rano
ustajati, krenuti na put i još pospan i umoran od puta doći na sastanak. Odlučio
je krenuti večeras, prespavati kod majke do jutra i ujutro svjež stići na
sastanak.
Na brzinu pripremio je stvari
potrebne za putovanje, poklon za majku koji je čekao još od posljednjeg
putovanja, kada nije stigao svratiti do nje. Samo su se tada čuli telefonom i on
se vratio natrag u Zagreb. Eto sada je posve zgodna prilika da ponese i taj
poklon, jedan zgodan album za slike koje su se samo gomilale i bilo je dobro da
ih malo organizira u album.
Kod kuće žena je pripremila
potrebne sitnice, kasni ručak već je bio na stolu kad je stigao. Uz objed malo
su razgovarali. Žena , kao i svaka druga nije bila sretna kada je muž odlazio na
putovanja, osobito ovakva, u zadnji čas isplanirana. Već bila večer kad je Žac
poslije kave napokon donio odluku da krene. Sjeo je u Passat, protrljao oči da
ih malo izmasira prije polaska i krenuo.
Nije bio od onih koji su
redovito odlazili na nedjeljnu misu, no njegov vjernički status bio je posve
jasan. Zato mu je već bilo sasvim normalno da se pri prolazu kraj kakve kapelice
ili crkve prekriži, ako nikako drukčije, barem u sebi. U ime Oca, Sina i Duha
svetoga, Amen. I to bi bilo to. Prije kakva dužega puta poput ovoga, izrekao bi
još kakvu popratnu riječ molitve.
Prolazio je kraj lokalne
kapelice, prekrižio se i onako za sebe znajući da ga i Bog čuje rekao:
- Gospodine, pomozi mi da
sretno stignem u Osijek, molim te!
Nije dobro izustio molitvu a
već iza prvoga zavoja, desnoga nepreglednog, pred njim iskrsne duboki iskop na
cesti. Ne znajući da je tu, nije stigao kočiti već onako s nesmanjenom brzinom
udario u oštre rubove odrezana asfalta i to s oba kotača. Od ljutnje i bijesa
zausti sočnu psovku, no ipak se prisjeti kako je samo trenutak prije molio Boga
za pomoć. Ugrize se za jezik. Priveze automobil na stranu, no već tada mu je
bilo jasno da je nešto oštećeno. Iziđe iz automobila, pogleda i vidi kako su mu
presječene obje prednje gume. Jedan kotač je bio nakrivljen, znači da je
stradalo nešto na ovjesu. Sav zdvojan, pogleda na sat i vidje da vrijeme radi
protiv njega.
- O Bože, malo prije sam te
zamolio za pomoć na putu, a vidi ovo! – progunđa tek onako za sebe, potiho te
dohvati telefon i pozove pomoć.
Srećom da je posao išao dobro i
tvrtka je posjedovala još dva automobila. Doduše ovaj je bio, nov. Odvukli su
ubrzo Passata na pregled i popravak. On se vratio do tvrtke tamo je uzeo malo
starijega Escorta, ali još uvijek u besprijekornom stanju, upravo idealan za
daleki put. Srećom da je i on danas bio na redovnom servisu i bio je spreman za
put. Stvari koje je ponio preselio je u Escorta malo se pribrao i krenuo dalje.
Pogledao je na sat, već je
izgubio dosta vremena, bilo je blizu 21 sat. Osjećao je umor sve više. Put mu se
činio sve težim i sve mu se manje milio. Srećom Escort je udoban i nije naporan
za vožnju, a autocesta je prazna u ovo doba noći i ne očekuje neke probleme.
Ovaj put krenuo je ispred tvrtke i ponovo kad je prošao pored crkve, prekrižio
se i zamolio za Božju pomoć na putu.
Kada mu je nakon nepuna
kilometra na pustom dijelu ceste otkazao motor, tada je već bio ljut i ljutito
se otresao na Boga. Jednostavno ugasio se usred vožnje i nije ga mogao upaliti.
Ponovo je dozvao pomoć, odvezli su i Escorta i preostao mu je jedino Audi. On je
također bio parkiran pred tvrtkom. Preselio je stvari u Audija i upalio ga da se
malo zagrije. Izašao je, zapalio cigaretu dok je čekao da se motor ugrije. Nije
mu bilo jasno da ga prati ovakav peh. Krenuo je po treći put i gotovo na istome
mjestu gdje mu je Escort prestao raditi istrči ispred njega, niotkuda i stade
kao prikovana debelim i sjajnim mlazovima automobilskih dugih svjetala, nježna i
mirna srna. On je stisnuo kočnicu do kraja, ABS je odradio svoje, malo produžio
zaustavni put, ali stao je tik pred srnom. Začudno ga je gledala, nimalo
prestrašena. Ravno u oči, svojim krupnim, pitomim pogledom. Prestrašen u ovoj
situaciji bio je u zapravo on. Bio je ljut i u ljutnji pritisne trubu. Da otjera
srnu. No ona je stajala kao hipnotizirana prikovana za asfalt pred njegovim
dugim svjetlima i nije se mogla pomaknuti. Blistala je obasjana snažnim
svjetlima halogenih sijalica. U kontrastu prema crnoj noći oko njih ličila je na
lađu. Pade mu napamet da bi možda trebao ugasiti svjetla, jer čuo je priče kako
ovi sjajni farovi znaju hipnotizirati divljač i da se tim efektom znaju
poslužiti i lovci u noćnome lovu. On ugasi svjetla. Prvo skrati duga, zatim ih
ugasi potpuno. Svjetla nestanu i mrak ponovo padne na cestu. Ispred njega stajao
je taj nježni krhki stvor i nije se micao. Pričeka još koji trenutak i onda ipak
izađe polako iz automobila, u nekom strahu da ne uplaši životinju. Ona ga je
pratila pogledom ili se njemu to samo pričinjalo u noći. Bilo je neobično i nije
znao zašto to čini baš na taj način, no izašao je iz automobila i obišao ga sa
stražnje strane, kao da daje stvoru vremena da umakne, i pošao s desne strane,
između automobila i ruba ceste, prema nježnome stvoru, da ga pomakne nježno sa
puta i da krene dalje. Već je došao gotovo do nje i zakoračio prema njoj a ona
se i dalje nije pomakla. Čak se nije okrenula prema njemu, premda joj je on
prilazio s leđa. To mu se činilo jako čudnim. Prišao je sasvim blizu i zakoračio
do nje. Odjednom je samo osjetio kako naglo propada nekuda u dubinu i našao se u
kratkom trenutku u dubini otvorenoga šahta na cesti. Desnom nogom zakoračio je u
otvoreni šaht, snažno je udario rebrima o metalni rub otvora, glavom je dohvatio
po braniku automobila i zavrtjelo mu se u glavi. Osjećao je da polagano gubi
svijest, no zadnjim tragovima svijesti koju je uspio zadržati zahvaljujući
snažnoj boli u rebrima, vidio je kako se srna pomaknula, zakoračila u stranu,
okrenula se za pola kruga, spustila prema njemu, onako jadnom, ozlijeđenom i
bespomoćnom u šahtu, svoju glavu sa dva krupna blagotvorna oka. U svoj toj
silnoj boli bez jauka, i izmaglici koja ga je hvatala, zakleo bi se da je vidio
kako su se ta dva nježna krupna oka nasmiješila, sasvim lagano i gotovo
neprimjetno. Spustila je svoju glavu prema njemu, liznula ga nježno dva puta,
trepnula očima i otišla.
Probudio se u bjelini. Ležao je
u krevetu, a bol u desnoj strani prsnoga koša i desnoj nozi podsjetili su ga na
to što mu se dogodilo. Bio je u bolničkom krevetu, čuo je da su u sobi bila još
dva pacijenta i da su o nečemu raspravljali. U sobi je bio i TV prijemnik. Ova
dvojica vodila su živu raspravu o nečemu što on nije još uvijek razumio. Tek je
prikupljao informacije o sebi i stanju u kojemu se nalazi. I zašto. Na trenutak
su zastali kada se na TV prijemniku pojavila slika koja ih je zaledila.
- Večeras se kod Nove Gradiške,
dogodila teška prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo više automobila i koju je
prouzročio tegljač, koji je pri punoj brzini izgubio kontrolu nad kretanjem i
prešao na južnu stranu autoceste. Na njega su naletjela četiri automobila i u
izravnom sudaru sa tegljačem poginulo je osam osoba. Teško su ozlijeđene još
četiri osobe i prevezene su ….
Žac je prestao slušati, Nova
Gradiška mu je odzvanjala u glavi. Nova Gradiška! Bubnjalo mu je u glavi! Upravo
je tamo trebao biti u to vrijeme na svojemu putu za Osijek. Prođe mu kroz glavu
slika Passata s razbijenim prednjim ovjesom, Escorta kojemu je odjednom prestao
raditi motor. Pred oči mu odjednom dođe pogled i krupne oči nježna stvorenja
koje ga je, gotovo Božanskom providnošću, zaustavilo na putu prema Osijeku.
Sjeti se kako su se ta dva oka gotovo nasmijala, kao da je srna bila zadovoljna
i sretna što ga je konačno odvratila od puta. Premda je ležao u boli i
nepokretan, Žac zamisli u svojemu umu pokrete kojima bi se uvijek prekrižio.
Izvede ih sada opet u mislima. U ime Oca, Sina i Duha svetoga. Hvala ti
Gospodine, reče poluglasno Žac i zaklopi oči pune suza.
Amen!
|
