|
~ 6 kuna! ~ reče prodavačica
na kiosku. Platio sam i uzeo
jutarnje izdanje novina. Stavio sam ih pod ruku i krenuo prema
svom omiljenom kafiću. Iako je bilo rano nedjeljno prijepodne, dan je bio topao.
Rana jesen ili kasno ljeto. Na terasi je sjedilo nekoliko gostiju. Zavalio sam
se u stolicu, naručio kavu i otvorio novine. Za susjednim stolom sjedio je mladi
par, zauzet sam sobom. Ovlaš sam prošao stranicama posvećenim politici i
zaustavio se na sportskoj stranici. Zvuk muzike sa zvučnika miješao se sa zvukom
zvona sa obližnje crkve koje je pozivalo na misu. Taman sam bio zadubljen u
posljednje rezultate utakmica, kad sam više osjetio nego primijetio prisustvo
nekog ispred sebe. Podigao sam
pogled. Ispred mene je stajao čovjek poderane odjeće, prljavog lica,
nepočešljane kose i ispružene ruke. Očito prosjak.
~ Nemam! ~ rekao sam kratko i vratio se rezultatima.
Nije reagirao.
~ Nemam ništa za tebe! Ajde odzuji dalje! ~ povisio
sam glas, želeći ostaviti dojam.
Prosjak je i dalje stajao mirno ispružene ruke.
~ Zar me nisi čuo, nemoj da te sada…~ zastao sam u
pola riječi jer mi je pažnju privukao maleni predmet u njegovoj ruci.
Bilo je to raspelo.
~ Pa on ne prosi, on daje! ~ sinula mi je misao koja
me šokirala. Začuđeno sam
gledao u raspelo. Tek tada postao sam svjestan njegovog pogleda. Pogleda punog
takve mirnoće, blagosti i nježnosti da me to jednostavno – pokosilo.
Neobjašnjivo jak osjećaj sramote i stida zapekao me
u prsima. Pogled mi se zamaglio i gotovo nekontrolirano počele su mi teći suze
niz lice. Okrenuo sam glavu u stranu i pokrio oči rukama, kao da se time želim
zaštititi. Na brzinu obrisao sam suze i poželio reći » sorry, stari « ili neku
sličnu glupost. No, više ga nije bilo ispred mene.
Ustao sam od stola i počeo se okretati na sve strane
ne bili ga vidio negdje.
Par za susjednim stolom gledao me sa zanimanjem.
~ Jeste li vidjeli….
Na stolu do novina ležalo je raspelo. Polako sam ga
uzeo drhtavom rukom. Bilo je toplo. Sjeo sam na stolicu i u nevjerici dugo još
gledao u njega. Od tog dana trudim se da ne prođem uz prosjaka a da mu ne podam
nešto. Ako ništa drugo barem malo samilosti.
|
