|
Zagreb,
28. siječnja 2004. (IKA) – Teologija slike i slika Krista bile su
teme prijepodnevnih izlaganja drugoga dana
Teološko-pastoralnog tjedna, u srijedu 28.
siječnja. U predavanju na temu “teologija slike“
predstojnik Instituta za teološku kulturu laika
pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta
u Zagrebu, kapucin dr. Tomislav Zdenko Tenšek
prikazao je povijesne etape štovanja svetih slika
u Crkvi. U predavanju je podsjetio da je štovanje
svetih slika ili ikona u Crkvi postojalo i živjelo
u živoj predaji kod kršćana kako na Istoku, tako i
na Zapadu od samih početaka. Ukazao je da su tri
velika koraka učinjena u kršćanskom shvaćanju
likovne umjetnosti od njezine pojave u Crkvi do
ikonoklastičkog spora i II. nicejskog sabora 787.
godine, koji je teološki i kristološki ozakonio
štovanje svetih slika u Crkvi i odredio mjesto i
kriterije likovne umjetnosti u Crkvi. Najprije su
jednostavne i svakodnevne likovne forme iz
antičkog života postale nositelji sadržaja. Riba,
sidro, pastir, mladić sa svitkom u ruci, postali
su simboli kršćanskih sadržaja. Drugi povijesni
korak u shvaćanju i doživljavanju kršćanske
likovne umjetnosti, prema riječima dr. Tenšeka, su
scenska prikazivanja iz Staroga i Novog zavjeta, a
kasnije iz života mučenika i svetaca, koja su
služila onima što ne znaju čitati. Taj likovni
oblik nazvan je pripovijedanje. Treći korak pak u
shvaćanju i doživljaju slike u Crkvi je njezino
anagogičko svojstvo, pri čemu slika vodi
promatrača do inteligibilne, nadosjetilne
stvarnosti. Predavač se u svome izlaganju osvrnuo
i na ikonoklastički spor koji je trajao od 726. do
843. godine i na razloge koji su do njega doveli.
Govoreći o Isusu Kristu, utjelovljenom Logosu koji
je središte teologije slike, predavač je ukazao da
nam utjelovljenje omogućuje likovni izraz Božjeg
djelovanja koje nas vodi spoznaji njegova
postojanja i njegove prisutnosti.
Sliku
Krista, od najstarijih prikazivanja, preko
srednjega vijeka, renesanse, razdoblja nakon
Tridentskog koncila, prosvjetiteljstva i u 20.
stoljeću prikazao je profesor na KBF-u u Zagrebu
dr. Adalbert Rebić. Podsjećajući na najstarije
slike Krista, koje su nastajale u katakombama i
mauzolejima, dr. Rebić je, uz slikovne materijale,
predstavio najstariju sliku Krista Christos
helios, mozaik iz oko 225. godine, koju slijede
slike iz IV. st. na kojima je odražena i neka
teološka osobina Krista: Krist Dobri pastir,
Krštenje Isusovo, Krist među apostolima. Tema
Dobrog pastira postala je simbol Krista kao
učitelja i otkupitelja. Na prijelazu iz V. u VI.
st. susreće se novi prikaz Krista kao
Pantokratora, Svevladara, pri čemu je istaknuta
Kristova izvanprostorna i izvanvremenska, božanska
dimenzija. U VIII. st. pojavljuje se Krist u novom
obliku, zatim pasionske teme raspeća i uskrsnuća i
na tim slikama Krista odražavaju se teološke
rasprave. Slike Krista poprimaju sve izrazitije
teološko-dogmatsko značenje koje će još više doći
do izražaja u karolinškim, otonskim i romaničkim
slikama Krista. Predstavljajući slike Krista u
zapadnom slikarstvu od VIII. do XV. st. predavač
je podsjetio da su u tome razdoblju prevladale
teme utjelovljenja i pasionske teme, navevši
primjer Pieta iz Porajnja iz oko 1300. godine.
Prikazujući sliku Krista u renesansi XV. i
XVI. st., dr. Rebić istaknuo je da su tada nastale
nove tehnike u slikarstvu; tisak, drvorez i
bakrorez te su se slike mogle umnažati i ulaziti u
kršćanske obitelji. Iz toga razdoblja spomenuo je
slike Massaccia Presveto Trojstvo, Gruena Rođenje
Isusovo, Raffaela Preobraženje, Duerera Isus među
pismoznancima i ostale. Osvrnuvši se na doba
baroka, predavač je podsjetio da je u tom
razdoblju nastao novi odnos prema transcendenciji,
te da u barokno doba do izražaja dolazi, s jedne
strane realizam, a s druge i interiorizam na
slikama Krista. Ističući da Rembrandt i Rubens
predstavljaju u umjetnosti XVII. st. dva temeljna
smjera, dr. Rebić ukazao je da Rembrandt
predstavlja tendenciju ljudskog Krista, a Rubens
slavnoga, ali nepristupačnog Krista za kojim
pokatkad možemo samo čeznuti. Dr. Rebić osvrnuo se
i na sliku Krista u vrijeme prosvjetiteljstva te
na novi lik Krista u 20. st.
|
