|
Kada čovjek naumi sazidati neki
zid obično to radi s namjerom da ograniči neki prostor.
Od materijala treba nam cement, voda, i naravno, cigle. Muškarci najbolje znaju
točne omjere da smjesa bude kompaktna, a zid stabilan.
Kada obavimo taj prvi dio posla
i podignemo zid obično ga treba ožbukati i na kraju obojati. E, tu treba i
ponešto mašte. ipak ćemo u taj zid gledati dobar dio našeg života dok nam ta
boja ne dosadi pa ga prebojamo u neku drugu.
Zidovi.
Ali oni u srcu.
Kada čovjek naumi sazidati zid
obično to radi s namjerom da se ogradi od drugih ljudi.
Od materijala treba nam bol, nerazumijevanje, patnja, nezadovoljstvo,
neiskrenost, odbačenost, prevarenost i sve tome slično je dobrodošlo da učini tu
smjesu kompaktnijom, a zid stabilnijim. Dobar omjer znamo i ti i ja, samo je
razlika u tome što ne postoji onaj univerzalni već svatko od nas točno zna
koliko mu čega treba.
Kada obavimo taj prvi dio posla
i podignemo zid, čovjeku koji stoji iza njega zarobljen obično dosadi
svakodnevno gledati u tu sirovu ciglu pa ga odluči malo ukrasiti da mu bude
koliko toliko zanimljivije neprestano gledati u njega, jer ipak boje čine čuda.
A možda i okači neku sliku s lijepim okvirom koja ga vraća u sretnije dane ili u
neka nepoznata prostranstva prirode. Sve u svrhu da se stvori osjećaj doma. A
kada zazimi ugradi si i malu grijalicu da prenese nešto topline i na njega. Ipak
da se ne smrzne. Znamo svi koliko zime, a i jeseni mogu biti hladne.
Iza druge strane toga zida
stoji sad već kolona ljudi koji kucaju na taj zid ili pokušavaju doviknuti
vlasnika jer zvono ne radi. Ali on ne čuje ni lupanje ni glasove jer zid je tako
dobro i čvrsto sazidan da je to gotovo nemoguće. Pa nije on kriv što je tome
tako.
Nekim vlasnicima se dogodi da u
tišini svog doma začuju nekakav glas duboko u sebi, a ako ga dobro poslušaju
začuju jeku žamora one kolone što čeka s druge strane zida. Ali taj glas je dar,
milost Onoga Većeg Od Nas, kao što je i milost prepoznati taj glas, jer ponekad
nije dovoljno samo ga čuti.
Koga žamor može ostaviti
ravnodušnim? Mi smo ljudi po prirodi znatiželjni i moramo saznati tko to tamo
vani priča...
Nekim ljudima dogodi se
čudo....koje i nije neka senzacija, ali je dovoljno maleno čudo da čovjeka vrati
na put kojem pripada...na put koji vodi k Onome Gore i prema ljudima oko nas... |
